adam pribicevic Ni Svetozar ni Valerijan Pribićević nisu ostavili nikakve uspomene ili bilјeške. Milan je ostavio neke zabilјeške, a naročito dnevnik o svojim putovanjima po srpskim selima u Baniji, Slavoniji i Srijemu između 1903. i 1905, za vrijeme Austro-Ugarske. Jedino je Adam ostavio opsežne rukopise o svojim precima, ocu i majci, o svakom od svoja tri brata, i o Hrvatsko-srpskoj koaliciji u Austro-Ugarskoj. O sebi nije ostavio ništa, samo o svom djetinjstvu u porodičnom selu Glavičanima. Sve je ovo napisano za vrijeme rata u Beogradu i poslije rata u emigraciji u Kanadi. Sve sam predao, u fotostatu, Arhivu Jugoslavije u Beogradu.

Adam je studirao prava u Zagrebu i otišao u upravnu službu u Austro-Ugarskoj. Prije odlaska u emigraciju 1944. nikad nije putovao, osim što je jednom kao mladić bio u Moravskoj da uči polјoprivredu na jednoj češkoj farmi. Tokom života naučio je da čita njemački, francuski, engleski, talijanski i sve slavenske jezike. Bio je nosilac liste optuženih i osuđenih u zagrebačkoj veleizdajničkoj parnici 1908—1910. U balkanskom ratu protiv Turske bio je ratni dopisnik zagrebačkog „Srbobrana“ na srpskom frontu. Godine 1914. je mobilizovan u austrijsku vojsku i morali su ga u lancima voditi u kasarnu. Bio je poslan na ruski front. Nije hteo pucati na Ruse, pa mu jedan mađarski Jevrejin do njega u rovu reče: „Ako narednik pri inspekciji nađe da puška nije opalјena, bićeš strijelјan. Pucaj u zrak!“ Kad su Nijemci i Austrijanci 1915. probili ruski front kod Gorlica u Galiciji, Adam je na frontu pokušao samoubistvo. Pucao je na sebe naslonivši se na cijev puške, ali je promašio srce. Izveden pred vojni sud, bio bi strijelјan, da ga nije spasio jedan prijatelј doktor koji mu je savjetovao da se pravi lud. Simulirao je melankoliju i poslan je u duševnu bolnicu u Budimpeštu i u Beč. Kad sam ga u Budimpešti kao dijete s porodicom posjetio, pravio se da nas ne pozna. U Beču su ga morali silom hraniti. Pušten je u Zagreb na kućnu njegu 1917. po dolasku cara Karla na prijesto. Godine 1924. Adam je otišao na pustu kosovsku ledinu, koju je dobio od nove kralјevine Srba, Hrvata i Slovenaca kao naselјenik. Sam ju je iskrčio i sagradio na njoj kućicu i štalu. Tu je ostao do 1940, U Selu Svračak nedaleko od Milanove Velike Reke, radeći zemlјu i živeći kao svaki drugi selјak. Još više nego Milan, bio je u izvrsnim odnosima sa kosovskim Albancima, koji inače nisu volјeli navalu srpskih naselјenika. Družio se s njima i imao prijatelјe čak i među albanskim kačacima, protiv kojih je vlast vodila oružanu borbu. Jednom je kumovao nekom albanskom djetetu i tako stao pod zaštitu albanske „bese“ ili zadane vjere. Godine 1940. prodao je zemlјu na Kosovu zbog preteškog rada i kupio drugu u Batajnici u Srijemu, nedaleko od Zemuna. Rat je proveo kod porodice u Beogradu do 1944. Tada je otišao u emigraciju.

Ni u Austro-Ugarskoj ni u Jugoslaviji, Adam se nikad nije htio kandidovati za narodnog poslanika, iako je jedno vrijeme po smrti brata Svetozara bio predsjednik Samostalne demokratske stranke. Ali je zato bio najveći kulturno-prosvjetni radnik među srpskim selјacima za 23 godine prije i poslije II svjetskog rata. Od 1903. do 1941, sa prekidom od I svjetskog rata, uređivao je „Srpsko kolo“, poslije „Selјačko kolo“, ili je u njemu redovno sarađivao. Pisao je prosto i jednostavno, tako da ga je svako mogao razumjeti. Bio je valјda najbolјi selјački novinar u Jugoslaviji. Godine 1936. objavio je knjigu „Selјak“, možda jednu od najbolјih knjiga u svijetu o selјaštvu, premda bi se moglo reći da je pomalo idealizirao selјake. Isto tako, godine 1936. osnovao je organizaciju „Selјačko kolo“. Ta organizacija borila se protiv nepismenosti, osnivala knjižnice, čitaonice, prosvjetne klubove seoske omladine, diletantska pozorišta, kulturne domove, dovodila selјačke grupe u gradove da recitiraju, pjevaju, plešu, čitaju svoje radove, pokazivala filmove o zdravlјu i o zemlјoradnji, organizovala predavanja, javne diskusije, udruženja za bolјe polјoprivredne nadnice, podsticala selјačke pisce. Od ovih su najbolјi bili M. Popara iz Bosne i R. Todorović iz Srbije. Ovaj poslјednji je u svom okrugu osnovao knjižnice i udruženja selјačkih pisaca.

Adam je bio tolstojevac. Nije bio bogomolјac, ali je duboko vjerovao u Hrista i često citirao jevanđelјe i narodnu pjesmu. Bio je najpovučeniji od sve braće i nikad nije govorio na javnim zborovima. Volio je društvo selјaka i lјudi iz nižih slojeva. U višem građanskom društvu osjećao se vrlo nelagodno i uopće je mrzio život u gradu. Nije bio pravi političar i svoje političke odluke je kojiput donosio samo po svojim moralnim principima. Pokojni Bora Prodanović, sin Jaše Prodanovića i komunista koji je poginuo na Sutjesci kao partizan, inače Adamov prijatelј prije rata, kazao mi je jednom da su Pribićevići promašili svoje pozive. Po svome temperamentu, reče, Svetozar je trebalo da bude vojnik mjesto Milana, Valerijan političar mjesto Svetozara, Milan pisac mjesto Adama, a Adam kaluđer mjesto Valerijana.

Adam je, razumije se, bio protiv pakta sa Hitlerom od 1941. Ali poslije nije bio za oružani otpor okupatoru. Smatrao je da su specijalno Srbi previše života izgubili u balkanskom i I svjetskom ratu, a da bi ponovo morali ginuti. Rat će ionako dobiti drugi, veći narodi. A ipak je još u junu 1940. pisao u „Selјačkom kolu“ ovako: „Nikad život jednog čovjeka, pa bio on vinogradar ili kralј ili predsjednik republike, ne smije vrijediti više no samo pedalј otadžbine... život i imanje mora se dati, poslјednja kap krvi mora se istočiti za odbranu rodne grude... Ko toga ne shvaća, ko na to nije spreman, taj je zreo za ropstvo.“

Za razliku od Svetozara koji se s godinama razvijao u lijevo, Adam Pribićević se s godinama razvijao s lijeva u desno. Još neposredno pred rat od 1939—45, njegova organizacija „Selјačko kolo“ sarađivala je sa jugoslavenskim komunistima, a krajem rata Adam je pristupio Draži Mihajloviću. Kako se to moglo dogoditi? Bila su uglavnom četiri razloga. Prvo, Adama je teško pogodio sovjetsko-njemački pakt od 1939. godine. To je ozbilјno polјulјalo njegovu vjeru u komuniste. Nije predvidio, da između Hitlera i Sovjetskog Saveza prije ili poslije mora doći do rata. Drugo, sovjetski rat sa malom Finskom sasvim je uništio njegovu vjeru u komuniste. Treće, ustaški pokolјi i nasilno pokatoličavanje Srba u Pavelićevoj Hrvatskoj pokolebali su njegovu vjeru u mogućnost zajednice sa Hrvatima, te je postao više Srbin nego Jugoslaven. Nije dijelio ustaše od hrvatskog naroda. Četvrto, Adam je uvijek bio monarhista. Držao je, da su kralj i monarhija simbol i sastavni dio srpske duše i srpskog naroda. Čak je u rukopisu o Svetozaru Pribićeviću, koji je ostavio meni po svojoj smrti, tvrdio da je Svetozar učinio pogrešku što je 1933. u svojoj knjizi „Diktatura kralјa Aleksandra“ izašao protiv monarhije, a za republiku. Time je, reče, zakrčio sebi povratak u Jugoslaviju. Sve je ovo djelovalo da se Adam opredijeli protiv partizana, a za Mihajlovića.

Godine 1944. Adam je otvoreno pristupio Draži Mihajloviću, bio na poznatom kongresu u seli Ba kod Gornjeg Milanovca i izradio novi, jugoslavenski program za Mihajlovićev pokret, jer se na strani prigovaralo da je velikosrpski. U lјetu 1944. prebacio se sa Ravne gore američkim avionom u Italiju, sa misijom da izloži Čerčilu stvar Draže Mihajlovića. Toga lјeta Čerčil je bio u Italiji i sastao se sa Titom u Papulјu i Kaserti. Istog lјeta obrazovana je i Šubašićeva emigrantska vlada, u koju je ušao Sava Kosanović u ime Samostalne demokratske stranke i koja je napravila sporazum sa Titom na Visu. Sve je bilo prekasno. Adam nije dospio ni do koje više savezničke ličnosti i ostao je u emigraciji. Najprije je živio u Rimu, onda u Parizu, i konačno se smjestio u Vindzoru, jednom manjem mjestu u Kanadi na granici Sjedinjenih Država.

U emigraciji nije pripadao nijednoj grupi ili organizaciji, bio je sam za sebe. Pored spomenute knjige „Od gospodina do selјaka“, objavio je brošuru o selјaku, članke u srpskim emigrantskim i iselјeničkim listovima o selјacima i komunizmu, o srpstvu, polemizirao je sa Mačekom, drugim hrvatskim emigrantima i nacionalističkim hrvatskim iselјeničkim listovima, i kritizirao sistem u novoj Jugoslaviji. No došao je u sukob i sa raznim srpskim emigrantima, kao Milanom Gavrilovićem, Jevđevićem i Fotićem. Ipak, jedno vrijeme je pisao u „Amerikanskom Srbobranu“, što su veliko-Srbi iskoristili.

Uvijek je bio siromašan, i u emigraciji je živio nešto od pisanja, a uglavnom od pomoći prijatelјa. Na američkom kontinentu se pod starost našao u jednom sasvim tuđem svijetu, koji nije razumijevao. Vidio je da su i mnogi naši iselјenici zaraženi onim posebnim američkim duhom, koji čovjeka mjeri po dolaru. Nјega je, na primjer, bolјelo kad je jedan iselјenik, njegov istomišlјenik, kazao o njemu: „Kako to, politički vođa, a ne može sebi ni stan platiti!" Drugi je po njegovoj smrti meni rekao: „Živio u Americi a ni dolara nije ostavio!" Adam se često tužio, da u reakcionarnoj emigraciji nema publike za ono što bi htio pisati. Pri kraju svoga života bio je duboko razočaran i u Americi i u zapadnoj demokraciji uopće, a tako i u primitivnoj, nekulturnoj sredini veliko-srpskih emigranata i iselјenika u koju je bio upao. Godine 1957, u Vindzoru, ubio se pištolјem u srce. Slijedeće godine, po njegovoj poslјednjoj želјi, prenio sam njegovo tijelo u Batajnicu, gdje je prije rata radio zemlјu. Na sprovodu, po dozvoli narodne vlasti, bilo je mnoštvo mjesnog svijeta. Adam Pribićević nikad nije bio tužen ili suđen za svoju akciju u inozemstvu, niti mu je oduzeto imanje, niti je napadan u jugoslavenskoj štampi. Bolje bi bilo da se mnogi drugi mjesto njega ubio.
Tekst je preuzet iz zbornika naučnih i publicističkih radova "Dvor na Uni od prijeslavenskog doba do naših dana"
Autor: Stojan Pribićević
Obrada: Banija Online

Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!

Banija

sluzeno-blagodarenje-za-narod-slabinjskiSluženo Blagodarenje za narod slabinjski
SLABINJA - U crkvi Sv.Petka u Slabinji, Blagodarenje za narod Slabinjski služio je Gosp. Dalibor Tanasić Protojerej Kostajničko-Dubičke parohije....
traktor-sesticima-iz-komogovineTraktor Šestićima iz Komogovine
KOMOGOVINA - Početkom septembra humanitarna organizacija Srbi za Srbe isporučila je polovni traktor Torpedo Adriatik 4506A u vrednosti od 3.500 € za...
banijci-ni-u-australiji-ne-zaboravljaju-rodni-krajBanijci ni u Australiji ne zaboravljaju rodni kraj
SIDNEJ - Banijci Sidneja i njihovi prijatelji okupili su se prošlog vikenda u sali Crkve Svetog Nikole u Blektaunu na tradicionalnom humanitarnom...
apel-za-pomoc-porodici-radomirovicApel za pomoć porodici Radomirović
Predstavnici Humanitarne organizacije Srbi za Srbe su posetili porodicu Radomirović iz Ravnog Topolovca. Otac Mile i majka Dragana žive sa četvoro dece:...

Društvo

na-izvoru-rijeke-kosovciceNa izvoru rijeke Kosovčice
Biskupija je jedna od četiriju dalmatinskih općina s većinskim srpskim stanovništvom: do posljednjeg...
odlazak-u-osamdesetojOdlazak u osamdesetoj
PERUŠIĆ - Ako se zateknete u srcu Like, Perušić ćete lako pronaći, Kosinj nešto teže, selo Zabarje vrlo...
obnova-kaznenog-postupkaObnova kaznenog postupka
Nedavno sam slučajno saznao da protiv mene postoji međunarodna tjeralica, koju je izdao Interpol Zagreb,...

Novosti

veritas-bez-pravde-za-zrtve-na-koranskom-mostu-u-karlovcuVeritas: Bez pravde za žrtve na Koranskom mostu u Karlovcu
BEOGRAD - Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde Republike Hrvatske 21....
hrvatska-zabranjuje-za-dom-spremniHrvatska zabranjuje "Za dom spremni"?
ZAGREB - Hrvatska bi mogla uskoro da zabrani korišćenje ustaškog pozdrava "Za dom spremni", kao i...
nikola-bajto-zivimo-sa-pretnjamaNikola Bajto: Živimo sa pretnjama
ZAGREB - Dva puta u kratkom roku u Zagrebu su spaljivane "Novosti", koje izdaje Srpsko narodno veće....

Kultura

udruzenje-krajiskih-srba-u-cikagu-obelezilo-jubilej-foto-videoUdruženјe krajiških Srba u Čikagu obeležilo jubilej (Foto / Video)
ČIKAGO - Krajišnici poreklom sa Korduna, Banije, Slavonije, Dalmacije, Like, Bosanske Krajine i drugih...
odrzan-84-vukov-saborOdržan 84. Vukov sabor
LOZNICA - U Tršiću je u nedjelju održana završna svečanost 84. Vukovog sabora, a tom prilikom...
svecano-zatvoreno-46-brankovo-kolo-bez-kontinuiteta-nema-ni-identitetaSvečano zatvoreno 46. Brankovo kolo: Bez kontinuiteta nema ni identiteta
SREMSKI KARLOVCI - U najstarijoj srpskoj, čuvenoj Karlovačkoj gimnaziji, svečano je zatvoreno 46....
zdravko-jokic-srbineZdravko Jokić: Srbine
Srbine junače vekovni Mirotvorski i vojevni Srbine brdski i ravničarski Svetosavski i Njegoševski...

Oluja

franjo-hvala-ti-sto-si-nas-proterao-tekst-zrtve-oluje-koji-tera-na-razmisljanje"Franjo, hvala ti što si nas proterao": Tekst žrtve "Oluje" koji tera na razmišljanje
„Da smo ostali dolje, neko bi možda uspio kao i ovdje, ali većina nas bi se oslanjala na roditeljske veze za zaposlenje, ostali na roditeljskim...
svjedocenja-prezivjelih-iz-grubora-gosica-i-varivodaSvjedočenja preživjelih iz Grubora, Gošića i Varivoda
Zločin u Gruborima dogodio se 25. avgusta 1995. i o njemu su poznati brojni fakti. Pokojni Božo Knežević snimio je sjajan dokumentarac “Oluja...
bogdan-rkman-pravo-na-tugovanjeBogdan Rkman: Pravo na tugovanje
Kako ocjenjujete ovogodišnje obilježavanje godišnjice Oluje?Da je bilo mirnije, jeste. Da je incidenata bilo, jeste. Ove godine u Kninu ritualno nije...

Politika

dss-napad-na-bjelajca-pokazuje-u-kakvim-uslovima-zivi-vecina-pripadnika-srpske-zajedniceDSS: Napad na Bjelajca pokazuje u kakvim uslovima živi većina pripadnika srpske zajednice
ZAGREB - Demokratski savez Srba  danas je najoštrije osudio napad na svog stranačkog kolegu - zamjenika župana Sisačko-moslavačke županije iz reda...
sdss-osudio-pokusaj-fizickog-napada-vijecnika-hsp-a-na-zamjenika-zupana-bjelajcaSDSS osudio pokušaj fizičkog napada vijećnika HSP-a na zamjenika župana Bjelajca
SISAK - Predsjednik Izvršnog odbora SDSS-a Boro Rkman, vijećnica županijske Skupštine Sisačko-moslavačke županije Mirjana Oluić-Voloder i vijećnik Branko...
pupovac-se-nada-hitnom-sastanku-sa-srpskim-drzavnim-vrhomPupovac se nada hitnom sastanku sa srpskim državnim vrhom
ZAGREB - Predsednik Srpskog nacionalnog veća Milorad Pupovac izjavio je da se nada hitnom razgovoru sa srpskim državnim vrhom, na kojem bi se razmatrali...