samarica DVOR NA UNI - Bila je to nedjelja. Kišna, dosadna, umorna. Nedjelja u ožujku, na kraju ove tople i kišne zime iza nas. Sjedili smo u kafiću punom dima u centru Petrinje. I onda smo poželji nadisati se čistog zraka. Obukli smo čizme, sjeli u automobil i povezli se u nama poznatom pravcu kojeg često posjećujemo bez obzira na vremenske prilike – šumu svih šuma – Šamaricu.

Provezli smo se kroz prazna sela utonula u kišno sivilo, pored nekoliko pasa lutalica sela Miočinovići i pastirke koja se vraćala kući poslije obilaska svog stada koje pase na rubu velike šume. I odmah smo se osjećali bolje. Ovu veliku šumu ne zna puno ljudi. Ne zna da se ovdje kriju mnoge prirodne ljepote i tajne. Ona ne postoji u nikakvim turističkim vodičima – ona je nepoznata. I to nam se sviđa. Shvatili smo da većina ljudi osim lokalnog stanovništva, lovaca i zaljubljenika u prirodu nikad neće saznati za ovo mjesto. Uvijek će izabrati neke Plitvice ili nešto slično, a pred nosom im je prirodni biser.

A oni koji je dobro poznaju su oni koji sijeku drvo u njoj i koji to drvo svakodnevno odvoze iz nje s ogromnim kamionima koji rade velike rupe na nekad asfaltiranom i vrlo prohodnoj cesti koja vodi prema Dvoru na Uni. Kad smo mi došli s automobilom na cestu situacija se pretvorila u jezovitu noćnu moru. Od našeg zadnjeg dolaska situacija se drastično promijenila. Nevjerojatno velik broj ogromnih rupa na cesti koje ni najbolji vozač ne može zaobići, a da u tom slalomu ne zastruže sa dnom svog automobila i napravi štetu. jednom riječju – strašno.

Užas je naša furka – reče davno Džoni Štulić.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!