hoffman PETRINJA - Jutros je Petrinju osvježilo najavljivano i očekivano malo ljetno nevrijeme, s kišom i udaljenom grmljavinom, rekli bi „kamilica“ prema prirodnoj nepogodi koja se na dio grada i prigrada stušila prije 34 godine, pred večer 31. srpnja 1982. Razorna „pijavica“, nikada do tada ni poslije zabilježena nad Petrinjom, zakovitlala se kod izletišta Pigik, a u tri skoka valjala se od mosta Petrinjčice u Kaniži, sjevernim dijelom gradskog parka, pravo po Gajevoj, pa usred ove ulice skrenula ulijevo i izgubila snagu nakon haranja po Novoj Drenčini.

Taj nenadani petrinjski „tornado“ i „huriken“, kako smo ga nazivali mi ondašnji novinari, javljajući o prirodnom zlu, razornom moći divljao je u dužinu oko pet kilometara širine 20 do 30 metara, a oštetio čak 500 kuća i veliku gradsku infrastrukturu. Na sreću, nitko nije životno stradao, a danas prijepodne, dan poslije 34-godišnje katastrofe, još su živa sjećanja i nezaboravne uspomene izravnih sudionika u središtu „pijavice“.

– Uf, kako bi zaboravio tu predvečer. Bilo je nevjerojatno, strašno i nestvarno, kao u nekom filmu ili snu. Nalazio sam se kod ženine rodbine u dvorištu Gajeve br. 47. i s početka nevremena na cesti prema gradu vidio crveni plamen i puno prašine, a čuo stašni huk. U tren je vitlanje vjetra stiglo do nas i spasio sam se grčevitim držanjem za vinovu lozu. Fijukalo je i drmalo, ali nisam popuštao. Po zraku su letjeli crijepovi, raskomadani krovovi, iz kuće preko puta od Hoffmanovih u fasadu susjeda Pušića cigle su frcale kao kutije šibica. U tom metežu sam ranjen ispod koljena i još nosim posljednice- priča nam, i pokazuje vidljive ožiljke na nozi, Mladen Mohr iz Kaniže.

Taj dio Petrinje bio je pošteđen razaranja, a dvorište rodbine u kojem je stradao i dalje natkriljuje brajda s lozom, samo je stara drvena kućica zamijenjena novom, ušminkanom zidanicom.

– Da, velika snaga prirode puno nam je oštetila kuću, a krovište i zgradu popravljali smo uz solidarnu pomoć grada, sredstvima osiguranja, jer smo uredno, srećom, plaćali policu i uz rad moje iskusne braće Nikole i Roka,koji su došli iz Lokava – s prozora „napadnute“ kuće prije 34 godina, uz kćerku Vesnu, danas se prisjetila jedna od najstarijih Petrinjki, 95-godišnja Zdenka Hoffman. 31. srpnja 1982. Berislav Ličina osobnim vozilom upao je izravno u vrtlog.

– Čim sam skrenuo iz Bogdata lijevo prema gradu nastao je pakao. Kod Mate Stanešića uspio sam privesti na nogostup i čekao sudbinu: strašan zvuk, silan vjetar, prolom oblaka, nanosi crijepa, cigle, spojene električne žice stvarale su žarko crvenu svjetlost, nevjerojatno i nikada prije i poslije doživljeno. Nekoliko letećih komada pogodilo je automobil, silna sila precizno je otkinula čep od rezervoara. U šoku i strahu preko krša Gajeve ulice, pokraj oštećenog parka, prošao sam prema Kučerinoj ulici, bojeći će što ću zateći na svojoj kući tada u izgradnji. Nevjerojatno, ovdje je samo jako kišilo, pijavica je prohujala po drugoj strani grada- svoja sjećanja nam je ispričao Berislav Ličina.

Na moru u Bakru odmara se kod brata, pa u Petrinji trenutno nije Miroslav Štajcar iz Ulice Marina Držića, čija je kuća na današnji dan 1982. služila brojnim medijima, nagrnulim u Petrinju, kao ogledni primjer svekolike strahode. Potpuno „očepurana“ izvana, stravično poharana unutra, nevjerojatna snaga vrtloga kroz hodnike i vrata „provezla“ je i nasred dvorišta izbacila stroj za pranje rublja. Kod Štajcarovih je izgledalo kao poslije ratnog bombardiranja, a nažalost, zaista se na obnovljenoj kući ponovilo jednako razaranje za okupacije Petrinje u Domovinskom ratu.

Miroslav Štajcar i njegovi tako su istu kuću (g)radili čak tri puta. U bezbroj sličnih sudbina s nevjerojatnom nepogodom, koletarelna žrtva postao je ekonimista, sada umirovljenik, Ivan Kovač, tada predsjednik Izvršnog vijeća Općine Petrinja. Zbog pijavice je nogiran s ove dužnosti, zamalo ostao besposlen na ulici.

– Bio sam na odmoru u Biogradu na moru i čim čuo o nesreći nazvao telefonom, ali su predsjednik Skupštine općine Stevo Babić i tajnik Đuro Juić rekli da ne trebam dolaziti, pa sam i ostao do sredine idućeg tjedna. To se nije sviđalo ondašnjem sekretaru Partije, svemoćnom Bori Mikeliću, koji me već ranije držao po strani jer nisam htio provoditi njegove ideje, posebno u vezi financiranja nogometaša Mladosti. Ubrzo je, zbog moje navodne pasivnosti i izmišljene nebrige s pijavicom, pokrenuta žestoka i konkretna partijska mašinerija, smijenili su me s općinske dužnosti, formalno smjestili u Slavijatrans, odakle sam morao još dalje, tražiti posao u Zagrebu- o političkim posljedicama prirodne katastrofe danas je za susreta u gradu PS portalu.eu sjećanja odvrtio Petrinjac Ivan Kovač.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or