ustase zlocini … Janko Košutić, povratnik iz Amerike, imao je veći posjed u Prelošćici kraj Siska i tamo stalno živio. U Glini je imao kuću u kojoj je Marko Vujasinović imao trgovinu u Karlovačkoj ulici. Došao je na par dana u Glinu po najamninu za kuću, i tamo uhapšen.

Đorđe Gavrilović, umirovljeni upravitelj Doma maloljetnika u Glini, inače učitelj, bio je poslije umirovljenja jedno vrijeme u Beogradu. Vratio se par dana prije uspostave NDH u svoj stan u Glinu i tu nepoznatog dana uhapšen i odveden.

U ovu priču pripada i umirovljeni bilježnik Nikola Jović koji je bio među onima koji se prvog dana spasio i ostao živ jer ga nisu odveli. Uhapšen je kasnije, odveden i ubijen.

(O sudbini dr Đure Sužnjevića, Stanka Rebrače-Šlika i Miloša Živkovića bilo je reči u ovom tekstu – nap. S. L.)

Slijede primjeri onih koji su imali sreću da prežive glinsku tragediju.

(O Nikici Samardžiji, koji se spasio prilikom odvoženja na gubilište u Prekopu, takođe je bilo reči – nap. S. L.)

Pero Opajić, građevinski poduzetnik… bio je upozoren od svog radnika Steve Vrbanca iz Skele da se sakrije te noći jer predstoji hapšenje. Sakrio se u propust kraj njegove kuće u Karlovačkoj ulici i tako se spasio. I svog sina Mihajla-Bracu sklonio je u dvorište u štalu Nikice Samardžije i tu je ostao do jutra kada se vratio kući misleći da je opasnost prošla. Međutim, ustaše su vodile brigu koga nisu u toku noći našli kod kuće pa su u ponedjeljak ujutro ponovo došli po oca i sina. Otac Pero je još u toku noći odmah prvim jutarnjim vlakom otputovao za Karlovac misleći da mu se sin spasio. Kasnije se prebacio u Beograd i tako ostao živ. Sina Mihajla-Bracu, inače đaka, našli su ustaše, nažalost, kod kuće i odveli.

Milorad Medić-Miki bio je u roditeljskoj kući kada su ustaše u ponedjeljak ujutro oko 8 sati došli po njegovog oca kojeg su i odveli. Miki je spavao u drugoj sobi i kako njega nisu tražili a on se nije pojavio iz sobe, ostao je u kući i nije bio odveden te preživio. Nakon mjesec dana uspio se sa propusnicom prebaciti u Beograd ali je tamo nažalost ubijen 1943. godine.

Milenko Momić-Limeni, činovnik a poznat i kao centarhalf GŠK-a, uspio se spasiti te noći i ostati u Glini odakle je nakon nekoliko dana kriomice otišao u Novu Gradišku i tamo živio u toku rata.

Mika Stovrag, bankovni činovnik već je bio među uhapšenima ali je na intervenciju Pere Kuhara, glinskog krojača, uspio čistim slučajem biti pušten i nije te noći odveden u zatvor i tako si spasio život.

Milan Brakus spasio se jer je pijan te noći zaspao na nečijoj štali i nije te noći bio u svojoj kući. Kasnije je bio uhapšen i na prozivci se svrstao među Hrvate i tako opet uspio ostati živ.

Nikola Jović, umirovljeni bilježnik, kao stariji čovjek nije izlazio često iz kuće na ulicu pa su ustaše prilikom hapšenja na njega zaboravili i nije odveden 11. na 12. maja te je tom prilikom ostao živ, ali ne zadugo jer je kasnije u junu… odveden i strijeljan isto u Prekopi.

Boro Meandžija bio je upozoren predvečer od svog dobrog školskog kolege i prijatelja Zlatka Pinotića da se skloni i da ne bude u kući i to upozorenje je poslušao i ostao živ.

Od hapšenja se uspio spasiti i tako ostati živ i veterinar Marko Radojčević koga je na vrijeme upozorila navodno žena dr Mirka Puka, Ljubica s kojom je ovaj bio u prijateljskim odnosima.

I stariji sin Petra Dupora uspio se spasiti i nije odveden jer u vrijeme hapšenja nije bio u kući.

Posebno vrijedi zabilježiti i slučaj pravoslavnog katehete Jovana Lukića koji je stanovao u Duporovoj kući. U vrijeme početka hapšenja u nedjelju navečer oko 10 sati otputovao je vlakom iz Gline za Crnu Goru i tako ostao živ. Njegova supruga sutradan 12. maja je popodne s djecom i tada 13-godišnjim Gojkom Lončarom-Toljom otputovala u Vir Pazar u Crnoj Gori.

Isto tako uspio se spasiti Damjan Miljević, oficir bivše vojske koji je bio u rodbinskim vezama sa Gojkom Lončarom. Samo nekoliko dana prije 11. maja otputovao je iz Gline i tako si spasio život.

Pored ovih poznatih imena uspio se spasiti i jedan mladić nepoznatog imena i prezimena koji je prodavao voće na glinskoj tržnici. U nedjelju 11. maja navečer došao je umoran s puta i odnio voće u skladište koje je imao u kući Šeparca u Karlovačkoj ulici. Tamo je od umora legao na donesene vreće i zaspao, a kako se nalazio u hrvatskoj kući nitko nije znao za njega i tako je ostao živ…

U vrijeme hapšenja uspjelo se spasiti na razne načine – skrivanjem, bježanjem ili na drugi način još nekoliko osoba za koje se kasnije ustanovilo da su ostali živi. To su Pero Letić stariji, Miloš i Uroš Pejić, Rade i Nikola Čupović, krojač Brkić i Božo Pjevac…

Posebno se mora zabilježiti da je i opančar u Karlovačkoj ulici Hrvat Đuro Opačić uspio u svojoj kući sakriti i spasiti jednog čovjeka čije ime nije poznato.

U posebnu grupu… Glinjana koji su ostali živi… spada Veljko Drakulić koji je bio rezervni oficir i u vrijeme raspada vojske bio zarobljen i cijeli rat proveo u zarobljeništvu. U takve spada i Đuro Višnjić, trgovački pomoćnik kod trgovca i pekara Babića u Karlovačkoj ulici. Bio je u zarobljeništvu cijelo vrijeme rata i tek po povratku iz zarobljeništva u ljeto 1945. godine na željezničkoj stanici u Turopolju od jednog Glinjanina je doznao za sudbinu svih glinskih Srba…

(Još su se neki Srbi, a autori ih pominju, pod raznim okolnostima uspeli spasiti, kao Niko Lalić, Tošo Metikoš, Milenko Tomić, Jovo Šteković… – nap. S. L.) …

TRAGEDIJE POJEDINIH PORODICA

Iako je prilikom odvođenja „na preslušavanje“ bilo stalno naglašavano da trebaju ići svi „od 16 do 60“ godina, to se u stvarnosti nije provodilo. Odvođeni su i dječaci sa 15 godina a gornje granice nije bilo jer nitko stariji nije ostao kod kuće pa su i oni preko 75 godina odvedeni.

Noć 13. maja ostavila je prazne mnoge srpske kuće i zavila u crno mnoge žene i majke te brojne sestre tako da se ne može izdvajati u ovom slučaju one koji su „prošli nešto bolje“. Ipak vrijedno je navesti slučajeve tragedija pojedinih porodica čije su kuće ili stanovi stvarno ostali pusti…
(Odlomci iz knjige „Glina 13. maja 1941.“ Branka Vujasinovića, Čedomira Višnjića i Đure Roksandića, SKD Prosvjeta Zagreb, Zagreb, 2011.)
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!