ustase sprovode srbe … Iz kuće Petra Kukoleče, glinskog trgovca, pored njega odvedeni su njegov otac Nikola i braća Marko, pomorski oficir, i Ilija, službenik.

Iz kuće Koste Sunajka, uglednog glinskog pekara, sa njim odvedena su i njegova dva odrasla sina – Nina, student, i Pero.

Ipak je najveću tragediju doživjela porodica Ilije Letića, pekara. Osim što su ga ubili odmah na ulici, sina Dušana ranili, masakrirali i potom ubili šegrte Radu i Slavka, isti dan ubijen je i otac Ilije, lugar u mirovini Mihajlo Letić. Osim toga, žena Marija izgubila je i dva brata Džakule te svekra i nekoliko djevera. Njena tragedija kojoj je u kući ostao malodobni sin Đoko i dvije kćeri – s pravom zaslužuje naziv „Banijske majke pravoslavne“.

Pored ovih posebno su teško stradale porodice Petra Dupora kojem su odvedena dva sina Veljko i Perica, zatim Slavko Krnjajić i dva njegova sina, Madžarac Miloš i sinovi Pero i Branko a ima ih još sličnih tužnih slučajeva.

Odvedeni su tri brata Brkovići: Boško, Nikola i Milan, iz kuće Arbutina otac Lazo i sinovi Vlado i Petar, iz kuće Čavić otac Tanasija i sinovi Slavko i Branko, braća Stevo i Đuro Končar, Vasilj Vujanić i sin mu Milan, Podunavac Damjan i sinovi Miloš i Dušan, Martinović Mihajlo i dva sina Ivan-Braco i Ljubiša, Manojlović Đuro i sin Branko, otac Mihajlo Dokmanović i sin Duško-Dule trgovac, Dragomir Tomić i sin Dušan, braća Mile i Simo Đukić iz Donjih Jama. Iz kuće dr Sužnjevića ubijena su dva njegova sina Nebojša i Ratko te prijatelj student iz Beograda a sam liječnik Đuro ubijen je nešto kasnije, Arbutina Janko i sinovi Dušan i Milan, i tako u nedogled.

Trgovkinja Slava Šteković, rodom Hrvatica, imala je trgovinu u Karlovačkoj ulici, ostala je bez sina jedinca kojem je bilo 16 godina. Iz kuće pekara i trgovca Babića… osim njega odveden je i sin Branko student u Beogradu koji se vratio kući poslije puča. Iz kuće Marka Vujasinovića osim njega odvedeni su njegovi pomoćnici Mojsija Vujasinović, Mile Dukić i Gajo Balać-Mrdalj a iz iste kuće odveden je i bačvar Stevo Martinović i sin mu Nikola-Pikula. Sa Markom Opalićem trgovcem kožom odveden je i sin Strahinja-Straho a sa Slavkom Stojanovićem-Pelešom otišao je i njegov sin Perica. Sa Nikolom Meandžijom mesarom i gostioničarom… odveden je i sin Bogdan-Boško, diplomirani inženjer geodezije, koji je školovanje završio u Pragu. Stari glinski brijač, inače poznata glinska sirotinja, Marko Brka, otac brojne obitelji, odveden je a brojna porodica ostala bez hranioca.

Jednako tragično bilo je i ženi Joce Grebljanovića koja je ostala sa pet malodobnih kćeri koje su ostale bez hranioca. Još teži slučaj bio je slučaj porodice Stanka Muždeke, gostioničara… Bio je invalid bez jedne ruke i iza njega je ostala žena i 4 malodobne kćeri. Od njih najstarija Mira, kada su i majku odveli i ubili u logoru, sa svojih 15 godina ostala je da vodi kuću sa svojim mlađim sestrama bez sredstava za život. I Draga Samardžija, rođena Kuhar, Hrvatica, ostala je sa 4 djece, bez sredstava za život. Ovim podsjećanjem nisu obuhvaćene brojne ostale porodice već samo neke čiji primjeri pokazuju na bezizglednu situaciju žena-udovica.

Streljanjem glinskih Srba Glina je… ostala pusta jer je uništena polovina privrede… i drugog političkog i kulturnog života. Tada je bio ubijen i dr Milan Metikoš, advokat i bilježnik te poznati i ugledni dugogodišnji narodni poslanik toga kraja, zatim dr Stevan Branković, poznati glinski advokat i dugo godina lokalni političar te poznati i ugledni glinski intelektualac. Pored njih strijeljani su predsjednik suda Jovan Mirković, Živko Radojčević, predsjednik srpske banke u Glini, prije toga po struci ovlašteni geometar u Glini, Đorđe Gavrilović, učitelj i dugo godina upravitelj Doma maloljetnika. I tako bi se ova lista mogla proširivati do zadnjeg ubijenog. Nestali su brojni činovnici, studenti, đaci, obrtnici, trgovci, gostioničari, šegrti i pomoćnici a i dobar broj vrijednih seljaka-zemljoradnika. U Glini je te noći ubijeno oko 25 trgovaca, oko 15 krojača, oko 15 gostioničara i mesara itd. Tako je samo u jednoj noći u jednoj tragediji Glina ostala pusta i bez svojih brojnih građana i nikada se više nije istinski podigla do onoga kakva je bila do nivoa koji je imala do 13. maja 1941. godine.

(Posle Srba, na red su došli i glinski Jevreji. Njih oko 20, sa ženama i decom, takođe je uhapšeno i kasnije otpremljeno u logore u Loborgradu i Jasenovcu, u kojima su 1941. i 1942. godine svi ubijeni. Jedino se spasila porodica braće Kon. Oni su pobegli kod sestre u Split, a kasnije u Italiju. U pogromu je stradao i jedan broj Hrvata komunista, zatim onih koji su pomagali pojedinim Srbima da se spasu, kao i onih koji su kao antifašisti bili protiv hapšenja i ubijanja Srba. Pa da pomenemo neke: Milan Despot, Ivica Gregurić, Miško Despot, Pajo i Stevo Klobučar… koji su se ogradili od ustaških vlasti i kasnije učestvovali u dizanju ustanka, porodice Franceka i Cvetka Brkića, profesor Luka Bačak, čije ime je nosila posleratna glinska Gimnazija, dr Blaškić, čuveni glinski lekar, porodice Paulić, Vejin, Opačić, Matijević i drugi. Tu su i župnik Franjo Žužek, Slovenac, učitelji Drago Štefančić, Nikola Davidović, Nikola Rebrović… – nap. S. L.)

DANI POSLIJE TRAGEDIJE

… U utorak 13. i srijedu 14. maja sve obrtničke radnje i trgovine ubijenih Srba bile su zatvorene. Odmah u srijedu ustaše su donijele odluke da se sve srpske trgovine i radnje predaju ustaškim povjerenicima iako je bilo slučajevim da ih sve nisu dobili i ustaše. Pošto su neki Hrvati imali već svoje radnje smatrali su da je bolje da ih se otvori nego da su zatvorene.

U postolarsku (obućarsku – nap. S. L.) radnju Đure Ljubičića za povjerenika je postavljen Pero Lamza iz Maje, do tada radnik u njegovoj radnji a njegovu kuću dobio je ustaša Pavao Kalajdžić, slastičar i licitar. Trgovinu kožom na korzu trgovca Marka Opalića dobio je trgovac Josip Radočaj (nije bio u ustašama), a kuću je dobio Nikica Vidaković. Krojačku radionicu Stojana Jednaka… dobio je Ignac-Nace Bakšić (nije bio u ustašama), koji je bio poznat kao jedan od onih koji nije odobravao njihove postupke. Trgovinu braće Kon dobio je trgovački pomoćnik kod Petra Bižala, ustaša Stipe Frković koji je dobio i njihovu kuću. Mesnicu Nikole Meandžije… dobio je mesar ustaša Joso Žinić a trgovinu mješovite robe Steve Oreščanina dobio je na vođenje Hinko Krausel, do tada trgovac u Žirovačkoj ulici (nije bio pripadnik ustaša).

U drugoj radnji Marka Vujasinovića – filijali na trgu koju je vodio Mojsija Vujasinović, za ustaškog povjerenika postavljen je Josip Verson…

I ostale trgovine i radnje su preuzeli ustaški povjerenici koji su tu bili dok je bilo robe, a kada su se zalihe istrošile radnje su obično zatvorene. Neki od ovih povjerenika čak su davali oglase u Sisačkim novinama u kojima preporučuju trgovine i gostione sa imenima njihovih vlasnika koji su već prije mjesec i više bili ubijeni.

Neke žene ubijenih odmah nakon nekoliko dana odlučile su se na odlazak u Beograd ili Srbiju dok su neke to učinile nešto kasnije u toku ljeta. Većina njih dobivale su dozvole i propusnice ustaških vlasti tek nakon što su potpisale izjave da „dobrovoljno poklanjaju svu ostavljenu imovinu državi“ sa obavezom da se više neće vratiti na teritorij NDH.

U srijedu 14. maja na sajmu u Glini bilo je vrlo malo svijeta. Na onih nekoliko pravoslavnih žena-snaša koje su nosile svoje nacionalne obilježje-pregače, počeo se provoditi poseban teror, pregače sa njih nasilno su skidane od ustaša i bacane. Poslije toga i u glinskoj okolini snašama su prisilno skidali pregače a nekima na leđima na košuljama crtali velike krstove. I onim pojedinim seljacima koji su se odvažili doći u Glinu ili ako su ih sretali na selu, oduzimali su njihove tradicionalne štapove zvane „kljake“ koje su ovi uvijek nosili sa sobom. Željelo se uništiti i nabezazlenija nacionalna obilježja. Već nešto kasnije od jeseni to se nije događalo jer je počeo ustanak i ovi nisu više dolazili u grad ili se kretali javnim prometnicama…
(Odlomci iz knjige „Glina 13. maja 1941.“ Branka Vujasinovića, Čedomira Višnjića i Đure Roksandića, SKD Prosvjeta Zagreb, Zagreb 2011.)
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or