Bračni par koji već desetljećima živi u Francuskoj planira povratak u Veliki Gradac kraj Gline: Nostalgija za zavičajem i zov prirodnih ljepota nadjačavaju prednosti života u svjetskoj metropoli, pa Mrkobrade sve češće uživaju na obnovljenom imanju u opustjelom banijskom kraju Bračni par koji već desetljećima živi u Francuskoj planira povratak u Veliki Gradac kraj Gline: Nostalgija za zavičajem i zov prirodnih ljepota nadjačavaju prednosti života u svjetskoj metropoli, pa Mrkobrade sve češće uživaju na obnovljenom imanju u opustjelom banijskom krajuVELIKI GRADAC - Nije novost kada netko iz opustjele Banije, od koje je čak i država digla ruke, ode sreću potražiti drugamo. Novost je kad se netko uspješan izvan granica svoje zemlje vrati na rodnu grudu, pa s mukom zarađen novac odluči investirati upravo ovdje, tvrdoglavo slijedeći viziju svjetlije budućnosti u koju malotko, svjestan stvarnosti, danas vjeruje. Dragan i Jasminka Mrkobrada uspjeli su u stranom svijetu bez ičije pomoći: krenuvši od nule, u Parizu su izgradili život na kojem bi im mnogi mogli pozavidjeti. Već desetljećima ondje žive od svoga rada i na prvi pogled imaju sve što čovjek može poželjeti.
Banija me začarala. Otkako sam ovdje prvi put popila čašu rakije i kušala janjetinu s ražnja, kao da je u mene ušlo nešto čarobno - kaže Jasminka

- Sve bi bilo dobro da nije u meni nekakvog crvića koji me već desetljećima gricka. Kako godine prolaze, sve više razmišljam o svom bosonogom djetinjstvu u Velikom Gracu kraj Gline, o bezbrižnim trenucima i ljepoti koja se ne može kupiti novcem, ali je iz dana u dan sve vrednija, poput nekih kamata u banci. E, te su ‘kamate’ kod mene progutale ‘glavnicu’, pa sam se čvrsto odlučio vratiti na svoju Baniju - objašnjava Dragan.

U ljeto 1967. godine, Dragan je po završetku osnovne škole otišao za Beograd, pa se nakon školovanja za radnika metalske struke i odsluženja vojske zaposlio kao vozač turističkog autobusa: godinama je prevozio znatiželjne turiste po evropskim gradovima, a onda se 1993. godine u autobusu, koji je iz Pariza išao za Beograd, našla i šarmantna Jasminka, koja mu je odmah zapela za oko. Dodir srca i duša bio je snažan i obostran. Tako su 1998. godine završili u braku, a kako je mladenka bila francuska državljanka, vjenčanje je održano u Francuskoj ambasadi u Beogradu, točno na katolički Božić. Za nekoliko mjeseci, Dragan je za Jasminkom otišao u Pariz i ondje se zaposlio, pa je život mladog para nezaustavljivo krenuo naprijed. A kad je supruga prvi put posjetila suprugov zavičaj, upoznavši ljepotu toga kraja i tamošnjih ljudi, zavoljela je u trenu sve ono o čemu joj je on godinama pričao, pa mu odlučila biti velikom podrškom u svemu vezanom uz njegov Veliki Gradac. Jasminka je prava Parižanka, jer je u tom gradu još od djetinjstva. Od malena je pokazivala sklonost krojenju i šivanju, pa danas, zajedno sa sestrom, vodi ugledni modni krojački salon.

- Napokon sam dobila priliku da spojim ugodno s korisnim i moji radovi i kreacije vrlo brzo su zapeli za oko poznatim svjetskim modnim kućama. Danas kreiramo, krojimo i šivamo za nekoliko najvećih svjetskih brendova u Parizu. Uglavnom, vrlo smo uspješni u poslu i raduje me što ću jednoga dana, baš ovdje, u Velikom Gradcu imati priliku da u idiličnom okruženju i savršenom miru, kreiram modne detalje. Banija je toliko lijepa i zanimljiva da ispunjava srce i dušu u svakom godišnjem dobu. Nevjerovatna prelijevanja boja i oblika, svjetla i sjene, fascinantna jutra i večeri, već mi daju inspiraciju. Jedva čekam da se ovdje, na klupi ispod neke šljive, rodi modni detalj koji će upotpuniti kolekcije najvećih svjetskih modnih kuća - nada se Jasminka.

Premda je Draganova roditeljska kuća bila u jadnom stanju, devastirana i opljačkana, ljepote krajobraza bile su jače, pa su Mrkobrade zaredali posjećivati Baniju sve dok naposljetku, ponukani vizijom neke ne tako daleke budućnosti, nisu odlučili obnoviti dio imanja. Nakon temeljitog razmišljanja, odlučili su započeti sa štalom, pa se ona, nakon godina renoviranja, preobrazila u ugodan i prostran dnevni boravak.

- Gledala sam svog Dragana kako u duši doživljava Baniju, promatrala sam kako se odnosi prema livadama, šumama, potocima i čitavom kraju, i nije mi bilo teško zaključiti da njegova nostalgija postaje sve većom. Razgovarali smo o tome, pa odlučili da ćemo obnoviti imanje u Velikom Gracu i polako se okretati prema Baniji, što je Dragan objeručke prihvatio, pogotovu nakon očeve smrti. Nisam to predložila samo zbog njega, i meni se ovdje dopalo. Banija me začarala. Otkako sam s Draganom ovdje prvi put popila čašu rakije i kušala janjetinu s ražnja, kao da je u mene ušlo nešto čarobno - govori nam Jasminka.

Čim imaju par slobodnih dana, Jasminka i Dragan pojure na Baniju, jer se i za tako kratko vrijeme stigne puno toga uraditi. Njihovo je dvorište stoga prepuno finih detalja, pa pomalo nalikuje nekom muzeju starih autohtonih alatki i predmeta iz nekih davnih vremena. Svake godine na dan Sv. Arhanđela Dragan i Jasminka doputuju ovamo, pa ispeku janje: na tu su slavu tada svi pozvani, i znani i neznani. Tako je bilo i tokom prošlog slavlja, kada su im na iće i piće u dvorište navratili brojni prijatelji i zamalo sve komšije.

Susret kod Mrkobrada već postaje tradicijom, pa se u Velikom Gracu Arhanđelovo sve češće najavljuje riječima: ‘Još malo, pa će i Francuz peći janje’.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or