Dan nestalih 2016 13 BEOGRAD - Rat na području Republike Hrvatske od 1991. do 1995. ostavio je u neizvesnosti više hiljada porodica koje su izgubile svoje najbliže. Porodice nestalih od samih početaka trpe strah i patnju zbog neizvesnosti šta se dogodilo njihovim članovima koji protokom vremena ne jenjavaju. Naprotiv, bol zbog nestanka člana porodice, s vremenom ostavlja sve dublje posledice na porodicu, a na kraju i na samo društvo – zapisano je u Osnovnim informacijama četvrtog izdanja “Knjige osoba nestalih na području Republike Hrvatske”, promovisane u Zagrebu u oktobru prošle godine.

Knjiga je nastala u saradnji Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja i Hrvatskog Crvenog križa, uz proveru i saglasnost Crvenog krsta Srbije, te Komisije Vlade Republike Srbije za nestala lica i u konsultaciji s Međunarodnim odborom Crvenog krsta.

Ovo, četvrto izdanje Knjige sadrži odvojene popise: popis 1.716 osoba nestalih na području RH i popis 422 osobe za koje se zna da su smrtno stradale, ali nije poznato gde su njihovi posmrtni ostaci, što ukupno čini 2.138 nerešenih slučajeva (stanje na dan 1. maja 2015).

Pošto u Knjizi nije navedena nacionalna, vojna i državna pripadnost popisanih osoba, “Veritas” je izvršio analizu i ovog (kao i prethodnih) izdanja, čije osnovne rezultate iznosim u nastavku.

Upoređivanjem popisa nestalih iz ove Knjige s “Veritasovom” evidencijom (evidencija je širi pojam od spiska nestalih), na kojoj se u vreme analize (jun 2016) nalazilo 1.859 imena nestalih, “Veritasovu” evidenciju prolazilo je 695 osoba sa popisa nestalih i 261 osoba sa popisa zahteva za traženje posmrtnih ostataka, iz čega proizlazi da se sa “Veritasove” evidencije 956 osoba nalazilo u toj knjizi, a čak 903 nije.

Po stavu “Veritasa”, nema suštinske razlike između kategorije nestalih i izveštaja o smrti iz prostog razloga što je krajnji cilj da se pronađu posmrtni ostaci i jednih i drugih i predaju njihovim porodicama radi sahrane i konačnog rešenja potrage.

Analizom oba popisa iz Knjige po vremenu nestanka/smrti, proizilazi da ih je 1991. nestalo 1.305, od čega se sa “Veritasovom” evidencijom preklapa 321 ime, a da ih je 1995. nestalo 596, od čega se sa Veritasvom evidencijom preklapa 546, dok se na ostale ratne godine odnosi 238, od čega se sa “Veritasovom” evidencijom preklapa 89 imena.

Po logici stvari, ostali sa popisa iz Knjige trebalo bi da budu predmet traženja hrvatske strane. Ali nije baš tako.

Naime, “Veritas” je bio u prilici da analizira i spisak nestalih koji je Hrvatska dostavila Međunarodnom sudu pravde (MSP) uz svoj odgovor na kontratužbu Srbije, koji je u sudu primljen u decembru 2010, na kom se nalazilo ukupno 1.024 osobe.

Na ovom hrvatskom spisku se nalazila 831 osoba sa popisa nestalih i osam sa popisa zahteva za traženje posmrtnih ostataka iz Knjige, iz čega proizlazi da se sa hrvatskog spiska ukupno 839 osoba nalazi u Knjizi.

Analizom oba popisa iz Knjige po vremenu nestanka/smrti, proizilazi da se od 1.305 nestalih u 1991. sa hrvatskim spiskom preklapa 774, a od 159 nestalih iz 1992. da ih se sa hrvatskim spiskom preklapa 49, dok se 675 nestalih u ostalim ratnim godinama, sa hrvatskim spiskom preklapa 18 imena.

S obzirom na to da su Uprava za zatočene i nestale i CKH, glavni kreatori popisa iz Knjige, logično je zaključiti da su svi sa hrvatskog spiska nestalih i ušli u tu knjigu.

Uporednom analizom spiska nestalih RH, “Veritasove” evidencije i popisa iz Knjige, došli smo do sledećih rezultata: 56 imena iz oba popisa u Knjizi nalaze se i na hrvatskom spisku i na “Veritasovoj” evidenciji; 365 imena iz oba popisa u Knjizi nema ni na hrvatskom spisku ni na “Veritasovoj” evidenciji.

Čija su traženja tih 365 osoba koje se nalaze u Knjizi, a nema ih ni na hrvatskom spisku ni na “Veritasovoj” evidenciji?

Gledajući nacionalnu pripadnost samo po imenima i prezimenima (“odokativna metoda”), među njima ima raznih nacionalnosti, s tim da bi Srba moglo biti najmanje trećina.

Zašto se 913 osoba sa “Veritasovog” spiska nestalih nije našlo u Knjizi?

Upravo iz razloga što se spiskovi za Knjigu nestalih sačinjavaju po pravilima MKCK, a to znači da će se i u nekoj narednoj knjizi, kao i u dosadašnja četiri izdanja, naći samo imena onih za koje su članovi njihovih porodica kod nadležnog Crvenog krsta (nacionalnih ili međunarodnog) otvorili zahteve za traženje, odnosno zahteve za traženje njihovih posmrtnih ostataka.

Porodice nestalih osoba imaju pravo saznati istinu o sudbini svojih najmilijih, društvo ima pravnu i moralnu obavezu pomoći im u njihovom traganju. To je moguće samo uz aktivnu saradnju porodica nestalih sa nadležnim organizacijama i institucijama.

Međunarodni dan nestalih (30. avgust) je prilika i da se javnost barem jednom godišnje podseti na patnju i bol članova porodica nestalih i kako ih svaka informacija o sudbini njihovih najmilijih može lišiti barem nezvesnosti.



Povodom Međunarodnog dana nestalih  Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije organizovala je konferenciju za štampu u Media centru u Beogradu pod nazivom „Pravo na dostojanstven život porodica nestalih lica“.

Na konferenciji medijima i javnosti obratili su se Veljko Odalović, predsjednik Komisije za nestale Vlade Srbije, Dragan Pjevač, predsjednik Koordinacije, Olgica Božanić, predsjednica Regionalne koordinacije porodica nestalih lica i majke Irena Olevar, čiji je sin ubijen 1991. u Osijeku i Goradana Ristić čiji je sin nestao u sukobima na Kosovu i Metohiji. Nakon konferencije za štampu usljedila je šetnja do crkve sv. Marka i spomenika svim žrtvama ratova u bivšoj Jugoslaviji gdje su prisutni položili vjence i cvijeće.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!