Nebojša Lukić ima stado od 350 ovaca Nebojša Lukić ima stado od 350 ovacaGRAČAC - Mali stočari na području Gračaca, nezavisno od njihove nacionalnosti, ne mogu osigurati zemlju na kojoj bi napasali stoku. To se događa iz razloga jer su se na nepregledna prostranstva koja su dana u zakup, upisali ‘veliki igrači’ iz drugih dijelova Hrvatske. Oni u tom kraju ne napasaju stoku ili je broj grla u njihovom vlasništvu nesrazmjerno malen u odnosu na površinu zemlje koju su ‘bezecirali’.

Od ove godine u ARKOD, nacionalni sistem evidencije korišćenja poljoprivrednog zemljišta, zainteresirani za korištenje zemlje mogu se upisati bez ikakve punomoći vlasnika ili nekog od suvlasnika koja je ranijih godina omogućavala kakav-takav red.

- Ranijih godina primjenjivala se praksa da je za upis zemlje u posjed zbog napasanja stoke, bila potrebna punomoć vlasnika ili suvlasnika, tako da je taj upis bio relativno lako izvediv, kaže Nebojša Lukić koji sa ženom Mirjanom i sinom Sašom živi u selu Podkokirna kod Gračaca i vodi OPG s matičnim stadom od 350 ovaca autohtone pasmine ‘ličke pramenke’. Međutim, ove godine punomoć nije bila potrebna, a sam proces upisivanja zemlje nije bio transparentan. To su iskoristile brojne tvrtke od kojih mnoge ni formalno nemaju veze s poljoprivredom i upisuju se na abnormalan broj hektara.
U pozadini je borba za poticaje koji iznose 2.300 kuna po hektaru bez ikakve provjere ima li upisani veliki igrač na toj površini odgovarajući broj stoke

- Ja sam za upis zemlje čuo doslovno na ulici i odmah sjeo za kompjuter da upisujem parcele koje sam još mogao upisati, kaže Petar Novaković iz Velike Popine koji drži stado od 20-ak krava i nešto ovaca. Njemu su se ‘veliki igrači’ koji su ‘upisivali’ na hiljade hektara, upisali i na parcele vrlo blizu kuće, baš kao i Nebojši. O upisivanju na zemlju na pašnjacima na koje ljeti odvode stoku, da se i ne priča.

- Velik je problem što se država ranije upisala kao vlasnik na nekadašnju zajedničku seosku zemlju, ‘gmajnu’ kako je se naziva u ovom kraju. Na njoj su mještani po dogovoru mogli napasati svoja stada, a država se upisala kao vlasnik i na mnoga privatna zemljišta. Zbog toga su se mnogi veliki igrači koji čak i nisu odavde već iz Zadra, Drniša, pa i Slavonije, upisivali i na njih, kaže Petar.

Onima kojima se netko upisao na parcele jer su označene kao državno vlasništvo, slijedi zapetljan postupak žalbe koji, iako je pozitivan rezultat izvjestan, traži vremena i novaca za takse. Naravno, ističu Nebojša i Petar, u pozadini je borba za poticaje – koji iznose 2.300 kuna po hektaru i to bez provjere ima li na toj površini odgovarajući broj stoke. Norma je da govedu treba dva hektara, a ovci hektar za pašu, no mnogi su uzimali i po nekoliko hiljada hektara, unatoč činjenici da na tim pašnjacima uopće nemaju stoke ili je imaju premalo za zauzetu količinu. ‘Nama nisu bitni poticaji, nama je bitno da imamo gdje napasati svoju stoku’, kaže Mirjana Lukić, ističući da se ona, Nebojša i Saša time bave 12 godina, otkako su se vratili.

- Imali smo muke dok smo oformili matično stado ove autohtone vrste i sad se moramo boriti da je imamo gdje napasati, kaže ona, dok Nebojša ističe da su ovce ovog proljeća dobro janjile. Na pitanje kolik je broj janjadi odgovara ‘lijep’.
- Mi u Lici nikad ne govorimo o broju ovaca i janjadi koliko ih imamo da ih po starom vjerovanju ne bi ugrabio vuk. Naše ovce su sve vrijeme na otvorenom, a čuvamo ih na smjenu uz naše pse, kaže Nebojša dok se sprema na ispašu i dodaje da s vukovima ipak nisu imali problema.
Država se upisala kao vlasnik na privatna zemljišta. Zbog toga su se mnogi veliki igrači iz Zadra, Drniša, pa i Slavonije, upisivali i na njih

- Ovi koji se naveliko upisuju na zemlju su mnogo opasniji od vukova, a ukoliko ne budem imao gdje napasati stoku, morat ću razmisliti što dalje, teška srca kaže on. Kako se radi o posebnoj pasmini, osim što su svaka ovca i janje čipirani, ovi stočari su ujedno ‘matičari’ jer svakom janjetu upisuju tko mu je otac. Nebojša dodaje da su te ovce same po sebi veliki kapital, ne samo u novcu, ali male stočare spašava tek prodaja janjadi.

- Cijena janjeta se kreće oko sto eura i za njima je naročito ljeti velika potražnja, ali je stvar s vunom i kožom lošija. Za kilogram vune doskora smo dobivali po 15 kuna, a sada osam. Po ovci se dobije dvije kile, a čovjek koji nam otkupljuje vunu nam kaže da zbog čistoće dolazi samo do nas i još jednog uzgajivača, kaže Mirjana i dodaje da postoji problem zbrinjavanja vune koji je ozbiljan onima čiju vunu nema tko otkupiti. Kože su također na niskoj cijeni, za jednu se dobiva 15 kuna i to ako je usoljena.

Navala na upis nad zemljištem donosi i neke paradoksalne situacije. Velika Popina je nekad imala 35 domaćinstava, no sad ih ima tek četiri, među kojima je i Petrova porodica.

- Vratili smo se 1999. a kako je moja porodica, žena Ivana i sin Aleksandar sa ženom i dvojicom unuka, praktički jedina u dijelu sela koje je nekad imalo desetak kuća, ranijih godina mogao sam uz punomoć koristiti zemlju susjeda koji tu više ne žive, a sada ne mogu, kaže Petar kome je onemogućeno korištenje zemlje na lokaciji Ljubovo i Počastbina površine oko 300 hektara.

- Kako oni koji su se upisali, nisu znali da tu ima izvora iz kojih se stoka napaja, nisu ih upisali. To sam iskoristio i nad izvorima sam se upisao ja, kaže Petar koji se sada u pat poziciji. Naime, do te bi parcele mogao doći samo kroz zemlju na koju su se upisali drugi vlasnici. Istini za volju, takvi su česti slučajevi i obično se rješavaju dogovorom.

- Kad trebam sa doći s jedne na drugu svoju parcelu koje su odvojene, to se i u krajnjem slučaj riješi s nekim janjetom, kaže Nebojša.

Marinko Sučević iz obližnjeg Sučević Polja, smještenog na magistrali Gračac – Knin, osim s problemima oko upisa zemljište gdje bi napasao svoje stado krava i ovaca, muku muči jer se država upisala na parcelu na kojoj su njegova kuća i bašta. Kad se vratiio, da bi dobio rješenja za obnovu kuće, morao je dokazati da je zemljište na kojoj se ona nalazi potpuno u njegovom vlasništvu, kako se kaže ‘jedan kroz jedan’. Dokazao je to i dobio rješenje za obnovu koja je u toku. Međutim se nedavno suočio s činjenicom da se država na virtuozno apsurdan način upisala na dio parcele najbliži magistrali.

- Tako je dio zemljišta do dimnjaka kuće moj, a dio državni, uključujući i gredicu na kojoj uzgajam bijeli luk. On je kao zaštita od vampira, ali izgleda da ne štiti od ovih jačih krvopija, kaže u šali Marinko koga također čeka natezanje s državom da mu vrati njegovo.
Država se debelo ogriješila

Hrvatska država višestruko se ogriješila o male stočare iz gračačkog kraja. Naime, 1992. godine propisi su pružili mogućnost da se zemlja koju je netko koristio na ime neke nekadašnje kupovine ili nasljedstva, formalno nezabilježenog u knjigama, i formalno uknjiži u vlasništvo.

- Nažalost, mi koji smo živjeli u tadašnjoj RSK Krajini to nismo mogli učiniti, a nakon rata, pa i nakon povratka nismo imali mogućnosti, kaže Mirjana Lukić. Drugi je grijeh države što se pod izgovorom rješavanja problema stočara bezemljaša koji su morali kupovati hranu jer nisu imali gdje napasati svoju stoku, lani upustila u donošenje izmjena Zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu. Tako je otvorena mogućnost izravnog davanja u zakup na rok od deset godina pravnim i fizičkim osobama koje se bave stočarstvom pod uvjetom da nemaju zemlju, a zakupom bi dobili minimalnu površinu zemljišta prema broju grla. Nisu pomogla ni upozorenja predsjednika Hrvatskog seljačkog saveza Mije Latina da će to biti kao na Divljem zapadu ili na nalazištima zlata na Aljasci gdje će korisnikom postati onaj koji prvi, ovaj put virtualno u ARKOD-u pobode kolčiće u željenu zemlju. Na apsurde o upisu pašnjaka upozorio je i zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac.

- Na pojedinim područjima Like i sjeverne Dalmacije, lokalni poljoprivredni proizvođači i stočari ne mogu dobiti zemlju, ali je može dobiti netko iz Slavonije. Osim toga, kako je moguće da se država upisuje kao vlasnik zemljišta tamo gdje u katastru jasno stoji tko je vlasnik. To stvara problem stvarnim vlasnicima zemljišta jer ih se razvlašćuje, a onda jedinice lokalne samouprave i država dolaze u situaciju da u najam i u koncesiju daju nešto što nije njihovo i tako stvaraju ozbiljan konflikt, rekao je Pupovac.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or