mile sapic BEOGRAD - Koalicija Udruženja izbjeglica u Srbiji okuplja izbeglička udruženja i zavičajne klubove koje su osnovali Srbi izbegli ili prognani ili koji vode poreklo iz Hrvatske. Koalicija deluje od 2008. godine, a glavni ciljevi su joj dobrovoljni i održiv povratak izbeglica u Hrvatsku, Sloveniju, i BiH, integraciju izbeglica koji ne žele ili ne mogu da se vrate u zemlju porekla, ostvarenje ljudskih prava izbeglica, kao i zaštite nacionalnih prava Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U razgovoru za P-portal, predsednik Koalicije Udruženja izbjeglica Mile Šapić približava rad ove organizacije i pojašnjava koji su ključni problemi izbeglih i prognanih lica.

Koliko Koalicija udruženja izbjeglica kao krovna organizacija okuplja udruženja i klubova u Srbiji i kako su ona organizovana, aktivna i ažurna?

Prema nezvaničnim podacima u Srbiji postoji preko 150 udruženja koja su osnovana od strane prognanih lica, građana rodom i porijeklom iz Hrvatske i BiH. Značajan dio tih udruženja nema adekvatne organizacione, kadrovske i finansijske kapacitete da samostalno rješava brojne probleme sa kojima se suočava izbjeglička populacija. U prethodnom periodu bilo je nekoliko pokušaja i inicijativa da se osnuje ozbiljna koordinacija udruženja prognanih i protjeranih koja bi svojom organizacionom strukturom i jasnim programskim opredjeljenjem stekla ugled i kredibilitet u javnosti i imala legitimitet da zastupa izbjegličku populaciju pred predstavnicima vlasti u regionu i međunarodnoj zajednici. Međutim, nijedna od ovih inicijativa nije bila uspješna. Kvalitetno organizovanje udruženja izbjeglica, u prvom redu, treba da osigura aktivno učešće izbjeglica, u javnom životu i političkoj javnosti Srbije. Pravo na pristup pravima u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji i BiH može se, i treba, ostvariti posredstvom našeg zajedničkog djelovanja. Isto vrijedi i za naš udio u stvaranju svjesti u javnosti Srbije, o potrebi da izbjeglice, kao najveće žrtve ratova na prostoru bivše Jugoslavije, postanu stvarna briga države. Stavljanjem pitanja izbjeglica na vrh dnevnog reda kod demokratske vlasti u Srbiji stvaraju se preduslovi da se, u saradnji sa državama nastalim na prostoru bivše SFRJ, sveobuhvatno i trajno riješe njihovi problemi u narednom periodu.

Kakva je saradnja sa institucijama Republike Srbije, a kakva sa državama iz kojih su izbeglice došle?

Imamo korektnu saradnju sa Komesarijatom za izbjeglice vezano za rješavanje stambenih i drugih problema izbjeglih i prognanih lica u procesu integracije. Smatramo da je potrebno da Komesarijat za izbjeglice zajedno sa ostalim nadležnim državnim institucijama i lokalnim samoupravama još brže i efikasnije radi na realizaciji Regionalnog stambenog programa. Neprihvatljivo je da više od dvije decenije od završetka rata imamo na hiljade prognaničkih porodica koje su još uvijek podstanari. Pored toga, imamo dobru saradnju sa Odborom za dijasporu i Srbe u regionu u Skupštini Srbije, kao i sa značajnim brojem lokalnih samouprava. Očekujemo da Komesarijat za izbjeglice i opštinski i gradski povjerenici za izbjeglice u znatno većoj mjeri podrže akciju Saveza Srba iz regiona koja se odnosi na evidentiranje uništene i otete imovine prognanih Srba i svih ostalih oštećenih građana koja se nalazi u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. Koalicija pruža aktivnu podršku navedenoj akciji. Saradnja sa institucijama Republike Hrvatske koje se bave rješavanjem problema srpskih povratnika i protjeranih Srba ne postoji, jer ne vidimo stvarnu volju da se pronađe pravično i trajno rješenje njhovih brojnih problema.

Koliki je danas broj povratnika i koji su ključni problemi sa kojima se povratnici susreću?

U Zagrebu je 27. februara 2012. godine promovisana studija „Manjinski povratak u Republiku Hrvatsku – Studija otvorenog procesa”, koju je naručio UNHCR, a čiji su autori Milan Mesić i Dragan Bagić, istaknuti akademici s područja migracija i društvenih istraživanja i profesori na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prema podacima Vlade Hrvatske 2010. godine registrovano je 130.220 povratnika srpske nacionalnosti. Autori su došli do procjene da od navedenog broja registrovanih povratnika srpske nacionalnosti u Hrvatskoj živi njih oko 38 posto ili oko 50.000 Srba, izvan Hrvatske živi oko 45 posto ili oko 60.000 Srba, a da ih je oko 17 posto umrlo.

Poslednjih godina sve je izraženiji proces iseljavanja Srba iz Hrvatske iz ekonomskih, ali i bezbednosnih razloga. Srpski povratnici se suočavaju sa velikim brojem problema kao što su spor proces obnove porušenih kuća, izostanak povratka oduzetih stanarskih prava, kuća, lokala i poljoprivrednog zemljišta, visoke cijene i komplikovane procedure u vezi tzv. Programa stambenog zbrinjavanja, nepostojanje političke volje da se pokrene ekonomski razvoj krajiškog područja i da se omogući ulazak srpskog kapitala u Hrvatsku koji bi bio u funkciji zapošljavanja. Tu je i politika raspisivanja potjernica s ciljem zastrašivanja srpskih povratnika i protjeranih Srba kao i postojanje dvostrukih standarda u suđenjima za ratne zločine.

Kako vidite, odnosno tumačite veliku tenziju u međudržavnim odnosima Srbije i Hrvatske poslednjih meseci?

Ništa neočekivano! Sve jasno! Trebalo je samo da i oni za koje smo znali skinu svoje maske i kažu šta misle o nama Srbima. Naš strateški cilj jeste da se između Republike Srbije i Republike Hrvatske uspostave odnosi međusobnog poštovanja i uvažavanja, a u krajnjoj instanci da dođe do iskrenog pomirenja između srpskog i hrvatskog naroda. Jedan od mnogih ključnih preduslova jeste rješavanje problema izbjeglih i prognanih Srba. Očekujemo da se uspostavi stalni dijalog između dvije države i da obje Vlade nakon sadašnjih izbora u Hrvatskoj krenu u konkretne razgovore o pronalaženju pravičnih i trajnih rješenja, kako međudržavnih odnosa dviju država i stabilnosti u regionu, tako i o rješavanju naših izbjegličkih problema.

Smatramo da jedan od temelja stalnog dijaloga treba da bude puna implementacija međunarodnih sporazuma, a posebno Bečkog sporazuma o sukcesiji iz 2001. godine. Uvijek posebno ističemo Aneks G pod nazivom „Privatna svojina i stečena prava“ u kome se nedvosmisleno kaže da će svim fizičkim i pravnim licima biti vraćena i zaštićena prava koja su imala na dan 31.12.1990. godine, a svi ugovori sklopljeni za vrijema rata pod pritiscima i prijetnjama biće proglašeni ništavnim. Po međunarodnom pravu i po Ustavu Republike Srbije i Republike Hrvatske, Bečki sporazum o sukcesiji, kao međudržavni sporazum koji je ratifikovan u parlamentima država nasljednica bivše Jugoslavije, ima jaču pravnu snagu od domaćih zakona.

DVANAEST PROBLEMA SA KOJIMA SE DANAS SUOČAVAJU IZBEGLICE

Kakvo je stanje s vraćanjem oduzetih stanarskih prava u Hrvatskoj, a kakvo s imovinom?

Prema podacima OSCE-a oko 30.000, a prema podacima izbjegličkih udruženja oko 40.000, izbjeglih i prognanih Srba iz Republike Hrvatske nije povratilo svoje stanarsko pravo, a što se tiće vraćanja oduzete pokretne i nepokretne imovine, država Hrvatska je postala vlasnik preko 800.000 katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta, čiji su prethodni vlasnici prije rata bili većinom izbjegla i prognana lica.

Ima li pravične nadoknade za uništenu, oštećenu i nestalu pokretnu i nepokretnu imovinu?

U delovima Hrvatske, van ratnih delovanja, srušeno je u terorističkim akcijama više od 10.000 srpskih kuća i poslovnih objekata. Tokom i poslije hrvatske vojne operacije „Oluja“ srušeno je više od 24.000 kuća i više od 13.000 privrednih i pomoćnih objekata. Republika Hrvatska je 1996. godine brisala član 180. Zakona o obaveznim odnosima prema kojem je za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija odgovorala država, a sudski postupci koji su pokrenuti temeljem tog člana su prekinuti. Dio izbjeglih i prognanih Srba je pokušao i pored toga da sudskim putem ostvari pravo na naknadu štete, ali bezuspješno.

Treba istaknuti i problem istih uslova otkupa za bivše nosioce stanarskog prava srpske nacionalnosti koji su dobili alternativni stan u Hrvatskoj kroz tzv. Program stambenog zbrinjavanja. Tu je reč o manjem broju bivših nosilaca stanarskog prava.

Kakva je situacija s obnovom imovine?

Komeserijat za izbjeglice Republike Srbije prikupio je, zaključno sa septembrom 2004. godine, 17.500 porodičnih zahtjeva za obnovu ratom oštećene imovine u Hrvatskoj (kuće, pomoćni objekti i dr.) koji su preko UNHCR-a prosleđeni hrvatskim vlastima. Danas, od ovih 17. 500 još uvek ima oko 8.700 zahtjeva po žalbama u drugom stepenu, od kojih mnoga nisu rješena više od osam godina. Pošto povratak još nije održiv onima kojima su obnovljene kuće (još se nisu vratili), preti opasnost da Hrvatskoj moraju da nadoknade uložena sredstva i da zbog toga krivično odgovaraju.

To bi bila imovinska pitanja, a sigurno je značajan i onaj dio vezan uz finansije i rad. Kao problem ističete i isplatu dospjelih, a neisplaćenih penzija.

Da, korisnicima hrvatskih penzija od oktobra 1991. godine isplata je obustavljena jednostranim aktom Hrvatskog penzionog fonda. Ovaj postupak hrvatskih vlasti u direktnoj je suprotnosti sa Konvencijom 48. Međunarodne organizacije rada na čiju se primjenu obavezala i Republika Hrvatska, a ona se odnosi na očuvanje prava na penzije radnika koji migriraju. Radi se o oko 50.000 penzionera kojima je ostala neisplaćena 81 penzija po penzioneru u ukupnoj vrednosti jedne milijarde evra.

Što se tiče problema isplate devizne i dinarske štednje, svim građanima Hrvatske, izuzev izbjeglim Srbima, koji su imali štedne uloge kod banaka, omogućeno je podizanje štednih uloga još 1992. godine. Svi dosadašnji pojedinačni pokušaji da štediše izbjeglih i prognanih, dođu do svoje ušteđevine ostali su bezuspješni, osim u „Jugobanci“. Isto tako, u Hrvatskoj je izvršena privatizacija kapitala bez učešća izbjeglih i prognanih koji su na ovaj način diskriminisani i materijalno oštećeni, ostali bez novčane nadoknade.

U čemu je problem s priznanjem radnog staža?

Potrebno je priznanje kompletnog radnog staža do 1991. godine i pojednostavljenje konvalidacije radnog staža i priznavanje doprinosa za period 1991-1995. godina. Postoji značajan broj izbjeglih i prognanih Srba koji imaju rupe u radnom stažu do 1991. godine iako je poznato da su do 1991. godine tadašnje društvene i državne firme redovno uplaćivale radni staž svojim radnicima. Posebno pitanje jeste činjenica da je desetinama hiljada izbjeglih i prognanih Srba početkom i tokom rata prekinut radni staž pošto su masovno dobijali otkaze. Zbog toga veliki broj njih još uvijek nije ostvario svoje penzije ili su ostvarili penzije pod vrlo nepovoljnim okolnostima.

Značajan broj povratnika, prema važećim propisima Republike Hrvatske, nema hrvatsko državljanstvo. Kakav je njihov status?

Da, prilikom povratka tretiraju se kao strani državljani koji podležu rigoroznoj, komplikovanoj i skupoj proceduri priznavanja statusa stranca sa privremenim ili stalnim boravkom u Hrvatskoj. Posebno se pogoršala situacija nakon donošenja Zakona o prebivalištu (donet krajem 2012.) po kome su prognani i izbjegli Srbi poreklom iz Hrvatske izgubili prebivalište. Postoji dio izbjeglih Srba koji je rođen u Hrvatskoj, ali nije upisan u matične knjige rođenih i državljana.

Važna su, svakako, kao poslednji problem, i posleratna pitanja. Koje su glavne tačke koje biste izdvojili?

Ono za što se Koalicija, a time i svi izbjegli zalažu, je revizija presuda za ratne zločine donesenih u odsustvu okrivljenih, pošteno i fer procesuiranje ratnih zločina i drugih krivičnih djela iz ratnog perioda u razumnom roku i prestanak zloupotrebe spiskova osumnjičenih, optuženih i osuđenih lica za ratne zločine u svrhu zastrašivanja izbjeglih i prognanih Srba.

Nadalje, ekshumacija i identifikacija već ekshumiranih posmrtnih ostataka Srba teče veoma sporo što izaziva nezadovoljstvo i opravdanu sumnju kod porodica da ne postoji stvarna politička volja da se riješi navedeni problem. Porodice još uvijek čekaju da saznaju šta se desilo sa njihovim članovima i žele da ih sahrane na dostojanstven način. Za izbjeglička udruženja rješavanje pitanja nestalih je najvažnije humanitarno i civilizacijsko pitanje bez čijeg rješavanja se ne može govoriti o dobrosusjedskim odnosima i odnosima međusobnog poštovanja i uvažavanja između Republike Srbije i Republike Hrvatske.

Krajem prošle godine sastali ste se sa Visokim Predstavnikom Republike Srbije za pitanja sukcesije. Tom prilikom ste predali izveštaj o upravo navedenih 12 ključnih problema izbeglih i prognanih Srba iz Hrvatske. Dokle se stiglo sa rešavanjem tih problema?

Naša bojazan je da se ne ponovi ista situacija i poslije nedavno održanog četvrtog sastanka Stalnog mješovitog komiteta u Sarajevu. Da podsjetimo, gotovo identična situacija bila je na trećem sastanku Stalnog mješovitog komiteta koji je održan 2009. godine u Beogradu. Hrvatska strana je i tada odbila princip direktne primjene Aneksa G. Na kraju sastanka slovenačka i srpska strana su prihvatile hrvatski stav da nije moguća direktna primjena Aneksa G, već da je prethodno potrebno zaključiti bilateralne sporazume između država nasljednica o njegovom sprovođenju. Vlada Srbije je tri mjeseca kasnije tj. 31.12. 2009. godine poslala nacrt bilateralnog sporazuma o sprovođenju Aneksa G hrvatskoj Vladi s molbom da iznese svoje primjedbe i sugestije. Punih pet godina hrvatska strana je uporno odbijala da se izjasni o nacrtu bilateralnog sporazuma, iako je ona na tome insistirala. Bilo je jasno da Vlada Hrvatske kupuje vrijeme da završi proces pregovora sa Evropskom unijom, bez poštovanja ljudskih prava protjeranih Srba i srpskih povratnika. Vlada Srbije je konačno 2014. godine povukla svoj nacrt bilateralnog sporazuma o Aneksu G, jer je bilo očigledno da Hrvatska neće poslati nikakav odgovor.

Prema rječima profesora Etinskog, hrvatska predstavnica u Stalnom mješovitom komitetu Andreja Metelko-Zgombić je u Sarajevu odbila da prihvati preporuku da sve države koje su nasljednice bivše Jugoslavije obezbede direktnu primjenu Aneksa G bez ikakvih razlika. Na kraju je usvojena kompromisna preporuka vladama koja sadrži tri stava: da se zaključe bilateralni sporazumi za spovođenje Aneksa G između država nasljednica; da se svi uzdrže od mjera kojima se ometa sprovođenje Aneksa G i da države nasljednice usvoje akte kojima će spovesti Aneks G. Što se tiče Aneksa E – Penzije, profesor Etinski je rekao da je tražio da se usvoji preporuka kojom bi se Hrvatska obavezala da isplati zaostale, a neisplaćene penzije preko 50.000 krajiških penzionera. Međutim, i ovog puta Andreja Metelko-Zgombić je to odlučno odbila. Potrebno je istaći da i u slučaju usvajanja preporuka one nisu obavezujućeg karaktera za države nasljednice i nisu garancija da će doći do konkretnog rješavanja problema.

Nažalost, u prethodne dvije decenije nisu preduzete nikakve mjere i aktivnosti da se međunarodne organizacije i međunarodna javnost upozna sa podacima o sistematskom kršenju ljudskih prava izbjeglih i prognanih lica koji su navedeni u Izvještaju iz 2001. godine i da objasne da nije moguće uspostaviti odnose međusobnog poštovanja i povjerenja među državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije bez pronalaženja pravičnog i trajnog rješenja i ovog pitanja.

Koje su glavne aktivnosti koje trenutno sprovodite?

Nakon provedenih aktivnosti obilježavanja Svjetskog dana izbjeglica koje i obilježavanja Dana stradanja Srba u ratovima devedesetih koje je organizovala Koalicija zajedno sa Savezom Srba iz regiona, naše aktivnosti nastavljamo sa akcijom evidentiranja otete, uništene, oštećene, neadekvatno obnovljene, neadekvatno razmjenjene i neadekvatno prodate imovine izbjeglih i prognanih lica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine (Federacija BiH) i Slovenije koji žive rasejani širom svijeta i imovine ostalih oštećenih građana koja se nalazi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji.

Razlog nove evidencije jeste da su podaci iz popisa imovine iz 1996. godine zastarjeli i u jednom dijelu promjenjeni. Naime, jedan manji dio naših zemljaka i oštećenih građana je povratio, prodao ili razmjenio imovinu, drugom dijelu su obnovljene kuće i dr.
Cilj ove akcije jeste da se izvrši, u što većoj mjeri, evidencija otete, uništene, oštećene, neadekvatno obnovljene, neadekvatno razmjenjene i neadekvatno prodate imovine putem popunjavanja obrasca. Obrazac za evidentiranje imovine nalazi se na sajtu Saveza Srba iz regiona www.ssr.org.rs.

Nakon završetka evidencije imovine, angažovat ćemo ugledne stručnjake koji će izvršiti analizu prikupljenog materijala i uraditi sveobuhvatan izvještaj sa preciznim podacima o sistematskom kršenju ljudskih prava izbjeglih i prognanih lica i drugih oštećenih građana. Izvještaj će biti preveden na engleski jezik, a zatim poslan na adrese svih značajnih međunarodnih organizacija, kao što su Ujedinjene nacije, Evropska unija, OSCE, Savjet Evrope.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or