milojko budimir BEOGRAD - Generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske u Srbiji, Milojko Budimir razgovarao je sa novinarkom portala Novosti o aktuelnim i još neriješenim problemima, kako izbjeglica tako i Srba u Hrvatskoj.

Da li je u posljednjih godina bilo naznaka pozitivnije klime za Srbe u Hrvatskoj?

Smatralo se da će ulaskom Hrvatske u EU i dolaskom socijaldemokratskih političkih snaga na vlast njihova prava biti poboljšana. Međutim, to se nije dogodilo. Od završetka građanskog rata, iako se na izborima u Hrvatskoj mijenjala vlast, odnos prema Srbima se nije promijenio. Na osnovu diskriminatornih zakona koje je donio Hrvatski sabor, nasilno su im oduzeta imovinska i sva druga građanska prava i pretvoreni su u građane drugog reda. Iako je Hrvatska potpisala više međunarodnih dokumenata – konvencija i ugovora, kojima se obavezala da poštuje osnovna ljudska prava odnosno građanska prava svojih građana srpske nacionalnosti, svakodnevno se susrećemo sa kršenjem tih prava.

Proces povratka u Hrvatsku je zamro, čak se posljednjih godina ponovo bilježe odlasci iz Hrvatske u Srbiju.

Službeni Zagreb u raznim prilikama navodi brojku od više od 133.000 srpskih povratnika po završetku rata. Međutim, prema studiji UNHCR-a ‘Manjinski povratak u Republiku Hrvatsku – Studija otvorenog procesa‘ iz februara 2012. godine, od registrovanih povratnika srpske nacionalnosti, u Hrvatskoj živi oko 38 posto, izvan Hrvatske oko 45, dok ih je umrlo oko 17 posto. Tihi egzodus i dalje traje, što ilustriraju podaci DZS Hrvatske prema kojima su se od 2002. do 2013. godine iz Srbije, gdje je utočište našlo više od 300.000 izbjeglih i prognanih iz Hrvatske, u Hrvatsku se doselilo njih svega 14.533, a iz Hrvatske u Srbiju odselilo 35.027. Broj iseljenih u odnosu na doseljene konstantno raste, a razmjer u posljednjoj godini bio je 1:6 u korist iseljenih.

Brojna su pitanja, za ovih 21 godinu, ostala neriješena.

Prije svega to je pitanje vraćanja oduzetih stanarskih prava. Umjesto toga Hrvatska je donijela Program stambenog zbrinjavanja koji ne može biti supstitucija za oduzeto stanarsko pravo, već bi ovo pitanje trebalo biti riješeno restitucijom ili novčanim obeštećenjem, bez ikakvog uslovljavanja i ograničavanja. Nisu riješena ni pitanja vraćanja oduzete pokretne i nepokretne imovine, pitanje pravične nadoknade za svu uništenu, oštećenu i nestalu pokretnu i nepokretnu imovinu. Potrebno je zatražiti poništaj upisa države Hrvatske kao vlasnika preko 800.000 katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta i vratiti zemlju njenim vlasnicima prije rata tj. izbjeglicama i povratnicima. Tu je i pitanje isplate dospjelih, a neisplaćenih penzija. Više od 50.000 penzionera izbjeglih iz Hrvatske još uvijek očekuju isplatu dospjelih, a neisplaćenih penzija za period u kome nisu primali nikakve penzije po bilo kom osnovu. Neriješeno je pitanje isplate devizne i dinarske štednje za oko 10.000 štediša čiji su se štedni ulozi nalazili u Jugobanci, jer svim drugim građanima, osim izbjeglih Srba, omogućeno je da podignu štedne uloge. Tu je pitanje novčane nadoknade za neučestvovanje u procesu privatizacije zaposlenih Srba i penzionera do devedesetih godina. Suđenje po optužnicama za ratne zločine i tajne optužnice su etnički motivirane i pristrasne, kao i česti pojedinačni napadi na Srbe, što spriječava povratak i unosi nesigurnost među one koji žive u Hrvatskoj. Najbolniji problem su spore ekshumacije i identifikacije nestalih lica. Nedopustivo je da se u Hrvatskoj poslije 21 godine još uvijek nalazi više od 20 lokacija nastalih asanacijom terena poslije operacija ‘Bljesak‘ i ‘Oluja‘ tokom kojih je ukopano 238 žrtava. Poseban problem je spora identifikacija posmrtnih ostataka koji se godinama nalaze na Institutu za sudsku medicinu u Zagrebu. Problem predstavlja i donošenje Zakona o prebivalištu, prema kojem su svi oni koji su uzeli državljanstvo druge države izgubili ranije prebivalište. Posebnu pažnju zaslužuje rješavanje pitanja statusa boravka i državljanstva za povratnike. I najzad, potrebno je zatražiti dosljednu primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjima koji Srbima u Hrvatskoj, pored ostalog, osigurava i pravo na kulturnu autonomiju i zaštitu identiteta.

Da li je Srbija dovoljno uradila za Srbe u Hrvatskoj?

Država Srbija bi morala više da se angažira na poboljšanju statusa srpskog naroda u Hrvatskoj. Ona bi prije svega morala da zaštiti prava i interese srpskog naroda, koji je zasigurno ugrožen postupanjem vlasti u Hrvatskoj. Razvoj i njegovanje dobrosusjedskih odnosa jeste preduslov mira i stabilnosti u regiji, ali ne na račun ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i slobode Srba u Hrvatskoj. Podrška zvaničnog Zagreba je neophodna Srbiji na njenom putu ka EU, ali srpska manjina u Hrvatskoj ima problem, te njihova zajamčena osnovna ljudska prava i slobode moraju biti zaštićene. Budući da je Hrvatska članica EU, o brojnim neriješenim pitanjima potrebno je obavijestiti međunarodne institucije radi njihovog uključivanja u rješavanje problema kršenja preuzetih ugovorenih obaveza Hrvatske iz brojnh međunarodnih dokumenata, konvencija i ugovora. Ukoliko se ne zaustavi ‘povampirena‘ ideologija i ‘aveti prošlosti‘ prijeti nova opasnost za srpsku zajednicu, a o održivom povratku ne može se ni govoriti.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or