cekic Oba roditelja su mi ubijena u vrijeme vojne akcije „Medački džep“. Moj brat i ja odvojeno smo pokrenuli sudske postupke kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu radi naknade štete. U postupku u kojem je moj brat tužio Republiku Hrvatsku donesena je presuda kojom se usvaja njegov zahtjev, dok je u mom predmetu presuđeno da se moj zahtjev odbija i još mi je određeno da platim sudske troškove. U obrazloženju moje presude navodi se da je nastupila zastara potraživanja naknade štete, jer tužbu nisam podnio u roku od tri godine računajući rok zastare od dana kada su roditelji ubijeni, odnosno kada se desila navedena vojna akcija. Međutim, u predmetu moga brata odbijen je prigovor zastare koji je istakla Republika Hrvatska s obrazloženjem da zastara nastupa istekom roka od pet godina koji teče od dana saznanja za štetu i počinitelja. Moje žalbe su odbijene i pred Vrhovnim sudom te mi je odbijena i ustavna tužba. Da li da se obratim Europskom sudu za ljudska prava?

Mirko M., Zagreb

ODGOVARA Slađana Čanković, dipl. iur.

Iz vašeg pitanja proizlazi činjenica da vaši roditelji nisu navedeni kao žrtve kaznenog djela ratnog zločina za koje je pravomoćno proglašen odgovornim Mirko Norac. Stoga sud nije primjenjivao čl. 231 Zakona o obveznim odnosima koji određuje da ukoliko je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. S obzirom na to da kazneni progon za kazneno djelo ratnog zločina ne zastarijeva, u slučaju postojanja kaznene presude ne bi moglo zastarjeti ni vaše pravo da zahtijevate naknadu štetu. Međutim, čl. 230 Zakona o obveznim odnosima određuje tzv. subjektivni rok koji se računa od dana kad je oštećenik saznao za štetu i štetnika te tzv. objektivni rok koji teče od dana kad je šteta nastala i taj rok iznosi pet godina.

U konkretnom slučaju, zbog ratnih okolnosti sigurno nisu postojali uvjeti da pokrenete postupak naknade štete u roku od tri godine od dana stradavanja vaših roditelja. Prvenstveno jer niste bili u mogućnosti znati tko je odgovoran za njihovu smrt, s obzirom na to da je tek 2006. pokrenut kazneni postupak protiv generala Rahima Ademija, koji je bio optužen za kazneno djelo ratnog zločina nad civilima, među kojima su bili i vaši roditelji.

Donošenjem takve odluke od strane suda, kojom se zahtjev za naknadu šteta odbija zbog nastupanja subjektivnog roka zastare, svakako je došlo do povrede vašeg prava na pristup sudu zagarantiranog čl. 6 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Uz to da je došlo do povrede čl. 6 Konvencije, u identičnim predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava prigovara se i zbog povrede čl. 2 Konvencije u vidu postupovne zaštite prava na život, jer je istraga domaćih tijela bila protivna čl. 2 Konvencije jer nikada nije pronađen počinitelj zločina, niti su poduzete sve istražne radnje u cilju pronalaženja počinitelja.

Vlada Republike Hrvatske u odgovorima u takvim slučajevima navodi sljedeće stavove: „Preduvjeti za provođenje pravne, neovisne i učinkovite istrage stvoreni su tek nakon završetka Domovinskog rata te uspostave faktične vlasti tijela Republike Hrvatske na cijelom njenom teritoriju. Istovremeno s procesnom ponovne uspostave vlasti na cijelom području Republike Hrvatske, trajao je i proces izgradnje institucija pravne države.“ (…) S tim u vezi sud je u citiranoj presudi Jelić naveo da: „…prihvaća da se određene odgode istrage ubojstva srpskih civila tijekom rata i poslijeratnog oporavka mogu pripisati ukupnoj situaciji u Hrvatskoj, poslijeratnoj državi koja je tek nedavno postala neovisna i kojoj je trebalo određeno vrijeme da organizira svoj državni aparat i da njezini službenici steknu iskustvo.“

Takvim argumentima Vlada RH ističe zašto nije na zakonit način provodila istragu. Međutim, ove iste kriterije Vlada ne smatra važnim kad su u pitanju oštećeni kaznenim djelom ratnog zločina. Vlada RH smatra da su postojali uvjeti da oštećeni pokrenu parnični postupak protiv Republike Hrvatske u vrijeme ratnih okolnosti. Potpuno se ignorira činjenica, uz to što se „određene odgode istrage ubojstva srpskih civila tijekom rata i poslijeratnog oporavka mogu pripisati ukupnoj situaciji u Hrvatskoj“, da su oštećeni ili supruga ili djeca upravo tih ubijenih srpskih civila, te da upravo zbog ratnih okolnosti nisu mogli voditi sudske postupke radi naknade štete.

Nakon što vaš predmet dobije epilog na Europskom sudu za ljudska prava i ukoliko, prema dosadašnjoj sudskoj praksi, i on bude dostavljen Vladi RH radi odgovora u odnosu na istaknute prigovore povrede prava na pristup sudu i povrede prava na život, interesantno je znati hoće li Vladini argumenti ostati isti. Odnosno hoće li i u vašem slučaju Vlada imati različite kriterije kad s jedne strane opravdava nepostupanje državnih tijela u pronalasku počinitelja zločina počinjenog nad srpskim civilima, a s druge strane kad oštećenicima tog zločina osporava pravo na pristup sudu zbog nastupanja zastare.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or