Danijel, Borka i Dejan Kovačević Danijel, Borka i Dejan KovačevićTORANJ - Mjesto Toranj u Požeško-slavonskoj županiji od lipnja prošle godine bogatije je za jednu obitelj. Lijepa je to vijest za ionako poraznu demografsku statistiku ruralnih krajeva, pogotovo ako to znači da je selo bogatije za dvoje djece školske dobi. Povratnička obitelj Kovačević se svakodnevno susreće s brojnim administrativnim i sustavnim preprekama, no mnogi su prepoznali njihove potrebe, pa im pomoć pristiže.

Kovačevići su se u Toranj, koje je većinsko hrvatsko selo, vratili iz Donje Gradine (BiH), mjesta u blizini granice s Republikom Hrvatskom. Borki Kovačević, dvojici maloljetnih sinova Dejanu i Danijelu, majci Elici Kovačević i bratu Zoranu Kovačeviću, oko prelaska granice i pribavljanja potrebnih dokumenata pomogao je UNHCR Banja Luka.
Jozo i Sanja Bec primili su Kovačeviće u svoju kuću, i prijavili ih na svoju adresu kako bi mogli napraviti dokumente i podnijeti zahtjev za socijalu pomoć

Lanac podrške nastavio se i pri povratku u Hrvatsku. Kovačevići isprva nisu imali kamo. Kuća Borkina strica Dušana, koji još uvijek zajedno s Borkinim ocem Markom čeka na povratak u Hrvatsku zbog problema u izdavanju dokumenata za prelazak granice, nije pogodna za življenje. Nova kuća, čija gradnja je započeta u doba izbijanja rata, ostala je nedovršena, pa im je prvu pomoć pružila obitelj supružnika Bec.

Jozo i Sanja Bec primili su ih u svoju kuću, i prijavili ih na svoju adresu kako bi mogli napraviti dokumente i podnijeti zahtjev za socijalu pomoć. Ta obitelj pretrpjela je i sama velike gubitke, ali to im nije bila prepreka da pomažu drugima. Nakon nekoliko dana, obitelj Bec im je ustupila svoju drugu kuću, u kojoj nije bilo nikoga. Oko povratka obitelji Kovačević uvelike je angažiran predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Pakraca Nikola Ivanović koji se već godinama bavi povratničkom problematikom i temeljno je upoznat s procedurom.

- Iako mnogi tvrde da je povratak stao, ipak svake godine bilježim ljude koji se nakon mnogo godina vraćaju u svoja sela. Žena s dvoje djece se vratila, nema kuću niti je podnosila zahtjev za obnovu, pa praktički kreće ispočetka. No dobri ljudi iz Tornja su joj pružili smještaj i pronašli kuću u kojoj će privremeno živjeti. Zahvaljujući UNHCR-u Hrvatska dobili su pakete osnovnih namirnica te su dogovorene osnove za pokretanje postupaka za rješavanje stambenog pitanja - istaknuo je Ivanović za Portal Novosti.

Nedovršena kuća obitelji Kovačević Nedovršena kuća obitelji KovačevićRješavanje financijske situacije jedan je od preduvjeta normalnog življenja. Obitelj Kovačić trenutno nema prihoda, no poduzimaju se sve radnje u tom smjeru. Rješenje o priznanju povratničkog statusa je stiglo, a predana je i dokumentacija u svrhu ostvarivanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu pri Centru za socijalnu skrb. Majka Elica pokušat će ostvariti pravo na mirovinu pri čemu će joj pomoći pravnica koja kroz program pružanja besplatne pravne pomoći pomaže povratničkim obiteljima. Do tada, boravak u Tornju sličniji je životarenju nego životu. Borka bi bila najsretnija da dobije posao.

- Prijavila sam se na Zavod za zapošljavanje i nadam se da će biti posla za mene. Meni i mojoj obitelji bilo bi lakše u tom slučaju. Majka također nema nikakvih prihoda, brat je isto nezaposlen i pomaže ljudima u selu kad zatreba – objašnjava svoju situaciju Borka Kovačević.

Dva najmlađa člana obitelji Borkini su sinovi. Četrnaestogodišnji Dejan pohađa osmi razred osnovne škole u Pakracu, dok devetogodišnji Danijel ide u treći razred osnovne škole u Obriježi koja ima ukupno 18 učenika. Đaci kažu kako im je u školi dobro i da su stekli prijatelje. Svako jutro do škole ih vozi autobus koji staje u blizini kuće. Autobus dobro dođe i ostalim mještanima, jer ih poveze do grada; banke, pošte, liječnika ili trgovine, no kad su školski praznici, oni koji nemaju automobil nemaju kako doći do grada.

Za sve potrepštine mora se do Pakraca, iako selom prolazi i pokretna trgovina. Preko ljetnih mjeseci još se nekako da izdržati, no tokom zime nije nimalo ugodno. Trošna kućica u kojoj su trenutno smješteni Kovačevići nema dobru izolaciju, a unutar objekta nema sanitarnog čvora s toplom vodom. Kovačevići žive u samo dvije prostorije i tu su smjestili sav svoj život.

U prvoj prostoriji nalazi se peć na drva na kojoj se kuha i koja služi za grijanje, a druga soba služi kao dnevni boravak i spavaća soba. Od kućanskih aparata i bijele tehnike, obitelj u početku nije imala gotovo ništa, pa čak niti hladnjak u kojeg bi tokom ljeta mogli staviti namirnice i spasiti ih od kvarljivosti. No po tom pitanju ipak ima pomaka. UNHCR Sisak, u okviru svojih projektnih aktivnosti kojima pomaže povratnicima, donirao je obitelji Kovačević i perilicu za pranje rublja, a suseljani su odmah došli pomoći unesti ju u kući i namjestiti za korištenje.

Rješavanje pitanja stambenog zbrinjavanja i imovinsko-pravnih odnosa od velike je nužnosti ne samo za ovu obitelj nego i brojne druge sa šireg pakračkog područja koje još uvijek nemaju svoj prostor za življenje. Mnogi od njih ne znaju da se za rješavanje tog problema mogu obratiti u ured Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Pakraca, kao što je to učinila i obitelj Kovačević. Tamo će im biti pružena administrativna podrška u nabavljanju sve potrebne dokumentacije, a u svrhu ostvarivanja povratničkih prava.

No kada se jedna obitelj, a pogotovo ona koja ima djecu vrati i nema krov na glavom, potrebno je hitno reagirati. Oni koji je bave ovom problematikom kažu da, nažalost, Program hitnog stambenog zbrinjavanja u Hrvatskoj ne funkcionira, te da se Povjerenstvo u Zagrebu nije sastajalo već duže vrijeme. No unatoč tome, Kovačevići su sretni što su u svom selu, a nadaju se da će vlastiti krov nad glavom imati u skoroj budućnosti.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!