Ljuban Jednak Ljuban JednakMalo je vjerovatno da Njegova svetost Patrijarh srpski gospodin Pavle, gradonačelnik Beograda dr Zoran Đinđić i „izbjeglička majka“ Buba Morina nisu znali ko je bio Ljuban Jednak. Samo pet dana prije hrvatske „Oluje“ Patrijarh je u Glini, služeći parastos Srbima poklanim 1941. godine u tamošnjoj pravoslavnoj crkvi poljubio ruku Ljubanu Jednaku, poklonivši mu se kao svecu.

Ako ni zbog čega drugog, Zoran Đinđić je morao biti upoznat sa Jednakovom sudbinom i zbog svog, kažu kompetsntnog, uvida u život i stradanja prekodrinskih i prekounskih Srba.

I Bratislava Morina mogla je za godinu i po dana, koliko je u njezinoj i u evidenciji Komesarijata za izbjeglice stajalo prognaničko ime Ljubana Jednaka, spoznati veličinu ove izuzetne ličnosti.

Pa, ipak, iz kabineta troje pomenutih ljudi, umjesto razumijevanja n susrstljivosti, porodici pokojnog Ljubana Jednaka odaslana je ravnodušiost! Iz kabineta Zorana Lilića, predsjednika SRJ i kabineta SUBNOR-a Jugoslavije čak ni to.

Sve i kad bi eventualno svoje ravnodušje htjeli opravdati animozitetom ideološke, principijelne ili bilo koje druge naravi spram institucija i ljudi koji su poduprli molbu porodice Jednak (SUBNOR Čukarice i grada Beograda, Komitet za raseljena lica i Matica iseljenika) takvo opravdanje kabinetskih činovnika ne može da prođe.

Jer, kosmička bi snaga Jednakove sudbine trebalo da nadiđe sve naše principe i „principe" kojih se, doduše valja držati, ali ne svih i ne pod svaku cijenu.

Ljuban Jednak svjedoči o pokolju u glinskoj crkvi na sudu u Zagrebu Ljuban Jednak svjedoči o pokolju u glinskoj crkvi na sudu u ZagrebuOvom maksimom rukovodio se Piter Galbrajt, američki ambasador u Hrvatskoj, kada je stupivši na dužnost u Zagrebu, otišao u Glinu i poklonio se sjenima glinskih žrtava. On je shvatio svu veličinu njihovih stradanja i veličinu sudbine, u to vrijeme živog Ljubana Jednaka.

Ko je bio Ljuban Jednak i šta je to što je očekivala njegova porodica?

Ljuban Jednak (Selište, Glina, 1916.) jedini je preživjeli svjedok po zlu i monstruoznosti čuvenog i jedinstvenog zločina što su ga počinile ustaše krajem jula i početkom avgusta 1941. godine u pravoslavnoj crkvi Rođenja presvete Bogorodice u Glini. Za nepunih deset dana koristeći se specijalnim noževima, tzv. srbosjecima, Pavelićsvi su zlikovci u hramu božijem zaklali 1.564 Srba sa područja Korduna, Banije i Potkozarja.

Za sve one koji ne mogu da zamisle kako se taj krvavi pir odvijao, navodimo tek dio svjedočenja Himlije Berberovića, jednog od koljača:

„...Za vrijeme klanja nije gorjela svjetlost u crkvi, već su bili specijalni vojnici koji su rukama držali baterijske lampe i time nam osvjetljavali prostor...

Srbosjek SrbosjekUbijanje je vršeno na taj način što smo neke udarali prvo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gdje stignemo. Ako neki Srbnn ne bi bio od prvog udarca smrtno pogođen, toga su ustaše priklali nožem.“

"Prskao je mozak, krv je klokotala no kamenitom crkvenom podu i polako, u širokom mlazu tekla prema crkvenim vratima", opisivao je bezbroj puta stravični prizor Ljuban Jednak, čovjek kome je sudbina namijenila da u tri navrata te strašne noći izbjegne sigurnu smrt: naprije krijući se u tami crkvenog oltara, čineći ss potom mrtvim među leševima u kamionu i napokon čekajući pogodan trenutak da se izvuče iz jame gdje su usmrćena tijela kasnije pobacana.

Ljuban Jednak bio je svjedok u poratnom sudskom procssu nadbiskupu zagrebačkom Alojzu Stepincu, a nekoliko dscenija kasnije svjedočio je i na suđenju Pavelićevom ministru Andriji Artukoviću u Zagrebu.

Jednak je živio nadasve skromno u krugu svoje porodice (supruga, dva sina, ćerka, unuci) izbjegavajući kad god je to bilo moguće pretjerani publicitet i instumentalizaciju svoje sudbine u ove ili one svrhe. Među posljednjima u svom zavičaju je, na primjer, odlikovan „Partizanskom spomenicom 1941.“. Dodijeljeno mu je još šest raznih mirnodopskih odličja, a neposredno uoči ovog rata Srpska pravoslavna crkva dala mu je Orden svetog Save Prvog reda, nudeći mu takođe mogućnost da se iz Gline preseli u Srbiju kako bi bio pošteđen novog stradanja u nadolazećem oružanom srpsko-hrvatskom sukobu. Odbio je da napusti svoj dom i Glinu ostavši tamo sve do hrvatske vojne akcije „Oluja" kojom je 200.000 krajiških Srba u avgustu 1995. godine prognano sa svojih stoljetnih staništa.

Ljuban Jednak i patrijarh Pavle Ljuban Jednak i patrijarh PavleMeđu prognanima koji su se tih vrelih avgustovkih dana valjali drumovima Bosne i Srbije bio je i Ljuban Jednak, jednako dijeleći sudbinu svojih sunarodnika po drugi put. Kao i mnogi Krajišnici, i Jednak je sa zavežljajem krenuo ka novoj neizvjesnosti. U porodičnom domu, u Glini, ostala je sva njegova arhiva, svi dokumenti, fotografije, odlikovanja... Na glinskom groblju ostao je i spomennk koji je sebi i supruzi podigao za života, razmišljajući o sebi kao o običnom čovjeku i skidajući time obavezu „nadležnih faktora” da ga „dostojno" isprate ka vječnom miru. Jednakovu kuću u Glini „zauzeo" je aktuelni glinski gradonačelnik Marko Sremić, jedan u moru sličnih HDZ-ovih šerifa koji danas gospodare Krajinom, poznat po svom ogorčenom protivljenju povratku Srba, ali i po tome što su pod njegovom komandnom palicom bagerima sravnjene sa zemljom spomen-ploče s imenima 1.564 poklanih Srba. Iste one ploče postavljene i osveštane rukom Patrijarha srpskog gospodina Pavla samo pet dana prije „Oluje“.

Ljuban Jednak umro je u 81. godini života u ponedjeljak uveče, 5. maja 1997. godine, na beogradskoj VMA. Sahranjen je na Bežanijskom groblju, u subotu 10. maja.

U međuvremenu je bio Đurđevdan. I bio je Dan pobjede nad fašizmom. Njegova porodica i njegovi prijatelji iz čukaričkog i beogradskog odbora SUBNOR-a tragali su u prestonici za grobnim mjestom dostojnim imena i sudbine ovog velikomučenika. I porodica i prijatelji smatrali su da bi to dostojno mjesto, kad već nije bilo moguće sahraniti ga u Glini, moglo biti beogradsko Novo groblje. Otud molbe i odlasci u kabinete pomenute na početku ovog tsksta.

Srbi u glinskoj crkvi Srbi u glinskoj crkviStevan Jednak, sin pokojnog Ljubana, izabrao je šutnju kao jedino objašnjenje čina sahrane svoga oca. I sam prognanik, kao uostalom i svih šestoro članova porodice Jednak, Stevan će u narednih mjesec dana morati da pronađe načina kako da vrati pozajmljen novac utrošen na posljednji ispraćaj svoga oca. Potom će sa strepnjom iščekivati koliko dugo će još moći ostati u privremenom smještaju što ga js porodici Ljubana Jednaka dodijelila prethodna gradska vlast. Ako je njegova šutnja prouzrokovana tom strepnjom, za razumjeti je. Jer, u trenutnoj borbi između petokrake i orlova nekom bi moglo pasti na pamet da i ovaj slučaj premjeri ideološkim aršinom.

Ljuban Jednak priključio se dušama glinskih velikomučenika. Počivaće na Bežanijskom groblju ispraćen nekom vrstom kombinovanog svjetovno-crkvenog ceremonijala, uz Vječnuju pamjat i počasne vojne plutone, s krstom na kovčegu i prigodnom službom i slovom dvojice prognanih sveštenika iz Topuskog i Petrinje. I uz suze raseljenih i izbjeglih Kordunaša i Banijaca. Bez prisustva javnosti!

Tako je okončana životna staza čovjeka koji je svojom sudbinom možda najbolje obilježio ovovjekovno srpstvo s obiju strana Drine i Une.
 
(MAJ 1997.)
Iz knjige novinarke Milke Ljubičić "MI I ONI PROTIV NAS " - Srpsko kulturno društvo "ZORA" , Beograd 2002. godine.
 
 
 
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or