milos brakus
Miloš Brakus (na slici u sredini)
Miloš Brakus (na slici u sredini)
VUKAVA
- U državi kojoj je demografski deficit došao do guše. U državi koja ima Liku i u njoj jedva pet šest stanovnika na kilometar kvadratni, a mlade ispod četrdesete prebrojati je lako. U državi članici evropske unije i državi koja bi morala primjenjivati civilizacijske dosege o zaštiti “ranjivih grupa” mladi srpsko-romski bračni par Miloš i Zrinka Brakus sa svojim mališanima Paulinom i Dušanom trebali bi biti “ponos i dika”! Trebalo bi im, kako pre neku godinu neko reče, svako jutro dati 50 evra jer zanoće i bude se u opustošenoj i surovoj Lici. Ali Miloš i njegova familija nisu blago ni blagodet. Ne uvažava im se ni što su nacionalna manjina a time i nacionalno bogatstvo i to dvostruko; em srpsko em romsko, ni što su mladi, ni što imaju djecu, ni što se svojim radom pokušavaju izboriti i za sebe ali i za državu jer svojim primjerom čuvaju tu istu opustošenu Liku. Ne uvažava im se izgleda ni elementarno pravo – pravo na dostojanstven život? Brakusi su izgleda nacionalni višak! Ako ne državni nacionalni višak onda lokalni zasigurno da!

Miloš (na slici u sredini) se iz izbjeglištva, a bio je sa roditeljima u Mišićevu kod Subotice, vratio 2002. godine. Otišao sa 8 godina silom u Oluji, a sa 15 se vratio u svoju rodnu Vukavu, seoce smješteno prije Široke Kule na glavnoj cesti koja od Korenice preko Ljubova i Ličkog Osika vodi do Gospića. Krenuo je sa pet ovaca. Tih pet su im ukrali. Zakopitio je Miloš sa roditeljima novih 15 od kojih je danas izniklo stado od 150-ak. Planirao je “gurati” do 300 komada što ovaca što jaganjaca! Tu izgleda nastaje njegov problem koji ga je prije desetak dana skoro i glave koštao. Oženivši Zrinku, dobivši Paulinu i Dušana koji se školuju u par kilometara udaljenom Ličkom Osiku, od države dobivši 24 hektara zemlje za ispašu stada i novčane poticaje, odlučivši ostati na selu i ne bježati u grad, ni u Njemački ni Irsku kao većina mu vršnjaka…, očito je stao na žulj nekim lokalnim moćnicima. Takvima vjerojatno ova familija smeta manje zbog nacionalnog manjinskog predznaka, a više jer im ugrožava ekonomsku računicu i bilansu! Miloš se sa svojim stadom, po svemu sudeći, “upleo” u raspolaganje nepreglednih ličkih (pustih) prostranstava na koje bi “tapiju” da imaju neku drugi. I tu im se Brakusi ne uklapaju. Postaju trn u oku i krupan zalogaj u “razjapljenim ustima”! Veća riba grize manju. Tada ncastupa “država” sa svojom lokalnom policijskom, sudskom i drugom strukturom i umjesto “vjetra u leđa” podmeće “klipove u točkove”. Da ne bi bilo očigledno i kako bi “država” bila amnestirana od mogućih incidentnih situacija uvijek se nađe neko treći kao “podizvođač radova”! U slučaju “discipliniranja” Brakusa “podizvođači radova” su lokalni romski klan Velići i Omići. Sredstvo discipliniranja su metalne šipke, letve, palije…. objekt su Miloševa leđa i ruke jer je rukama glavu čuvao. Uz njega stradali su još četvorica rođaka. Istina napadači su se ipak ponijeli “džentlmenski” pa nisu tukli dvije žene kao ni dvojicu policajca. Doduše jednu od njih Miloševu Zrinku su već pretukli prije desetak godina, a policiju nisu dirali jer jel’te ipak je policija “država”! “Državi” su samo prijetili i psovali, a “država” je rezolutno u svojoj zaštiti odgovorila pucnjevima u zrak! “Država” oličena u dvojici na bojnom polju prisutnih policajaca osim što je propustila spasiti četvoricu od batinanja tridesetorice i osim što je propustila pozvati pojačanje te pohapsiti napadače – ona ih je pustila!!! Pustila ih pa sada ta ista “država” samo u brojnijem sastavu u kancelarijamna i na terenu obavlja “istražne radnje” kako bi utvrdila identitet napadača odnosno utvrdila ko je koga tukao i zašto!!! Vrši istragu deset dana po incidentu, a napadače je imala “glavom i bradom” pred sobom i u šaci. Na stranu što je baš u gospićkoj policiji postignut dogovor Miloša Brakusa sa jedne strane i Velića i Omića sa druge da se u pratnji policije zajednički izađe u subotu na teren i utvrde sporne međe pašnjaka koje Brakus koristi za svoje ovce, a Velići i Omići za konje. Za konje kada se prima poticaj onda su njihovi, a kada počine štetu onda im je vlasnik nepoznat!!! Brakus i policajci su došli, Velići i Omići na spornom mjestu najprije nisu bili vidljivi, al su nakon nekog vremena izletjeli iz šumaraka i pretukli Brakusa na već rečen način. Kako policiju nisu dirali, već istukli Brakusa i njegove rođaka, ispada da je u matrici loših američkih filmova sama policija napravila “sačekušu” Brakusu!!!

Nažalost nije samo policija oličena u državi. To je i nadležna Agencija za poljoprivredu koja umjesto da postiče mladi par za ostanak na zemlji, Brakusima šalje čestitku da “državi” vrati 124 iljade kuna jer su dobili lani poticaj, a nisu koristili 11 od ukupno 24 hektara pašnjaka koliko im je dodjeljeno. Ali ne zemlje u vlasništvu države već šumarije odnosno Hrvatskih šuma što čitavoj priči dade dodatni materijal za pravno klupko kolokvijalno “kvaka 22!!! “Državi” oličenoj u Agenciji nije bilo dovoljno što su Brakusima Velići i Omići počupali ogradu i oteli tih 11 hektara. Tih 11 hektara u odnosu na stotine hektara druge površine među kojima i 150 hektara srpske izbjegličke zemlje koju su uzurpirali, apsulutno ne znači ništa. Ni po ekonomskom prinosu za ispašu ni zbog novčanog poticaja. Ali Brakusu tih 11 od 24 znači! “Državi” oličenoj kroz Agenciju nije bio dovoljan argument da Brakus nije ni smio ni fizički mogao koristiti sporne “kvadrate” jer su na počupanu njegovu Velići i Omići napravili svoju ogradu, ni to što je geodeta “mjerčin” potvrdio da je to decidno Brakusova zemlja na način kako je to u ugovoru sa “državom” “ocrtano”! Nije pomoglo ni to što je Miloš na vrijeme Agenciji prijavio uzurpaciju. Kako god bilo Brakus mora vratiti 124 000 kuna! Da nije umro prije više od sto godina Kočićev David Štrbac bi ” sav ushićen” zavapio – “o dobreee li carevinee”!!! Ispada da je poštenije bilo prilikom naseljavanja prerija “Divljeg zapada” nego danas na ličkom kamenjaru. Princip čija kočija prva stigne i naseljenici “ocrtaju” zemljište se poštovao a onaj ko zadocni nije se “pačao u tuđe”. Danas dobiješ legalno bez utrke kočija a kad ti neko silom otme još budeš i kriv!!!

Nažalost muke po Milošu ne staju samo na “državi” policiji i “državi” Agenciji. Ima tu još “država” i “državica”. “Država” su i sud i lokalni političari. Prvi odnosno sud ne postupa jer nema tužbe kao formalno pravnog polazišta, a i sami neki od činovnika ove “države” po lokalnim (istina ne provjerenim) pričama imaju i do trista hektara zemlje u zakupu bez da imaju ovcu, kozu, kravu, magare, pa ni kokoš!!! Drugima, političarima je bitnijih sto i kusur redovnih glasova Omića i velića negoli dva glasa iz Brakusa kuće!

Ovo nije ništa drugo nego pritisak na mladu familiju da se iselimo sa ognjišta na kojem sam rođen. Na prekretnici sam ili odustati iz svega i po drugi put u životu bježati od kuće i spašavati živu glavu, ili ostati i boriti se do kraja a time ugroziti bezbednost svoje porodice i sebe, govori Miloš nekidan kada smo ga posjetili. “Nesikiraj mi se majkane” reče prepoznatljivim autohtonim ličkim naglaskom Miloš na rastanku, dok “naheren na lijevu stranu što je posledica batinanja stoji okružen svojima Zrinkom, Paulinom i Dušanom na sred avlije u kojoj je rođen 1983.

Krajnji je čas da država pod navodnicima postane zaista prav(n)a država kojoj je (valjda) osnovni cilj zaštita svakog njenog čovjeka i njegova dostojanstva. Jer nije Miloš iz ove storije nažalost jedini. Široka je lepeza i arsenal metoda kojima se onemogućuje ljudima normalan i dostojanstven život 21. vijeka!
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Ukoliko prenosite ovaj tekst na drugi sajt, a Banija Online je naznačena kao izvor / autor teksta, molimo da i to prenesete po mogućnosti sa linkom ka izvornom tekstu.
reklamirajte se cbc