BM
ZAGREB
- Predsjednik Kluba SDSS-a u Hrvatskom saboru Boris Milošević učestvovao je u jučerašnjoj raspravi o provođenju Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama:

Iskoristio bih priliku, kada mogu govoriti i o ovoj temi koja je bitna za nacionalne manjine, da čestitam svim građanima RH, a prvenstveno manjinskim udruženjima koje su jučer a možda i danas kroz jutro uspjele prikupiti dovoljan broj potpisa za europsku građansku inicijativu – Milion potpisa za raznolikost u Europi. To je inicijativa kojom se poziva EU da poboljša zaštitu pripadnika nacionalnih i jezičnih manjina, te da pojača kulturnu i lingvističku raznolikost u Uniji. Da bi inicijativa uspjela potrebno je prikupiti milion potpisa u cijeloj Evropi, to je jedan uvjet, a drugi uvjet je da u najmanje 7 zemalja ti potpisi budu prikupljeni iznad određenog brojčanog praga. To je juče uspjelo RH. Broj potpisa koje je trebao prikupiti je 8250, a prikupljeno je skoro 9000 potpisa. Nedostaje još nekih 90000 potpisa da bi bilo prikupljeno milijun potpisa u cijeloj Europi. Kako inicijativa traje do 3.4. ove g. ja se nadam da će to uspjeti, ali evo, drago mi je da smo mi u Hrvatskoj to uspjeli prvenstveno zalaganjem manjinskih udruga.

Kada bi, što se tiče ova dva izvještaja, zapravo koja su kompliirana u jedan, mislim da su vrlo opsežna, bogata statistički podacima i pokrivaju vrlo različito i široko područje. Izvještaj pokriva 2 g. i nažalost dolazi sa zakašnjenjem, iako je obveza Vlade da to podnosi svake godine. Ti izvještaji pokazuju jedinu realnu situaciju, ne kriju probleme sa kojima se susreću pripadnici nacionalnih manjina, dakle, pokazuju vrlo realno stanje, sa svim dobrim i lošim stvarima.

Ono što treba istaknuti, da izvještaji sadrže brojne preporuke za državna tijela i ja se nadam da će te preporuke biti razmatrane i uvažane. Ovo izvještajno razdoblje koje se odnose na 2015. i 2016. je bilo vrlo dinamično i u biti bili su izazovi upravo atmosfere i netolerancije u društvu, koja je poslije smanjena ali nije sasvim nestala. Kako su izvještaji vrlo, rekao sam već, pokrivaju široku temu ne mogu govoriti o svemu, ali ću se koncentrirati na nekoliko područja koja smatram bitnim.

U pogledu obrazovanja sam istaknuo upravo ono što je i kolegica moja u replici istaknula, a to je neriješeni problem registracija manjinskih škola koji se prenosi iz godinu u godinu, unatoč što su ispunjene sve zakonske pretpostavke da se učini. Nekoliko dakle, osnovnih škola u istočnoj Slavoniji nije registrirano kao manjinski, iako te škole koristi model A dakle, imaju svoju nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. One su dvojezične sa dvojezičnim natpisima. Obaveze koje su preuzete da te škole budu registrirane kao manjinski su preuzete prije više od 20 g. što je poslije Ustavnim zakonom samo potvrđeno.

Imamo primjere da mađarska, talijanska i češka manjinska zajednica imaju svoje manjinske škole, dok nažalost još uvijek čekamo to sa srpskim manjinskim školama. Ja sam uvjeren da je ovaj problem moguće riješiti. Da je kroz dijalog i argumentiranu raspravu i poštivanje preuzetih obaveza i zakona, moguće riješiti. Nažalost, moram konstatirati da do dana današnjeg to još uvijek nije napravljeno.

Posljedica tako formalno pravne definiranosti škola se zapravo osjeća svakodnevno u njihovom radu, jer im se zapravo onemogućuje razvoj bilo kakve strategije. U pogledu jezika i pisma, moram reći da i dalje još uvijek prisutan problem pune primjene odredbi i Ustavnog zakona i Zakona o jeziku i pismu prava, jeziku i pismu nacionalnih manjina u RH.

Tu još imamo i 2 konvencije koje reguliraju, dakle, sve to nažalost, još uvijek nije do kraja ispoštovalo, dakle, ako stavimo sa strane situaciju u gradu Vukovaru, još uvijek imamo jedinice lokalne samouprave, sada zapravo možemo govoriti o jednini, jednu općinu, koja nije svoj statut uskladila sa Ustavnim zakona pravima nacionalnih manjina. Još uvijek ne regulira korištenje i jezika i pisma onako kako zakon kaže. U pogledu onih općina koje su to uskladili, dakle, svoje statute sa zakonom, same sebi propisale obvezu poštivanja uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina. U tim jedinicama lokalne samouprave što i proizlazi iz ovog izvještaja imamo parcijalnu primjenu, dakle nemamo primjenu u potpunosti ni primjenu zakona ni primjenu njihovih vlastitih statuta nego se njihova rješenja primjenjuju parcijalno.

Ono što bi posebno htio naglasiti u pogledu primjene odredbi i Ustavnog zakona i Zakona o jeziku i pismu se odnosi na primjenu članka 10. Zakona o uporabi jezika i pisma kojim je propisano da u općinama i gradovima u kojima je uvedena ravnopravna uporaba jezika i pisma svih manjina, pa tako i srpske nacionalne manjine da nazivi naselja moraju biti dvojezični. Nažalost, moram konstatirati imamo samo situaciju u Donjem Lapcu dakle u Općini Donji Lapac i to upravo u 2015. je postavljena dvojezična ploča na ulazu u općinu i na tome se nažalost stalo. Mislim da se s poslom treba nastaviti i ja tu apeliram na Hrvatske ceste da poštivaju i Ustavni zakon i volju lokalne zajednice koja je izražena kroz statut i da postave dvojezične natpise na ulaze onih općina koje ispunjavaju za to uvjete koji su to izrazili kroz svoj statut.

Drugo što bi htio upozoriti kada govorimo o jeziku i pismu je ćirilica koja ima jako negativan status u društvu. Ona je praktički postala nepoželjna u javnom prostoru. Ja ne bih sada nabrajao sve primjere samo evo prije par dana je bila situacija u Pleternici gdje je u jednoj osnovnoj školi učiteljica greškom podijelila matematičke zadatke na bugarskom jeziku i ćiriličnom pismu i nastala je cijela uzbuna i roditelja i gradske uprave i medija. Skoro da je nastala cijela afera koja je dobila jednu etničku, a po meni čak i etičku dimenziju sasvim nepotrebno. To je po meni samo pokazatelj koliko moramo uložiti u edukaciju i toleranciju.

U pogledu tretmana u medijima, diskriminacije i govora mržnje naglasio bih definitivno izostanak proizvodnje programa na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ne postojanje redakcije za nacionalne manjine na javnom servisu. To je jedna činjenica na koju upozoravamo godinama, a minutaža koju pripadnici nacionalnih manjina dobivaju i koji sve prilozi se broje, dakle pogrešno parkiranje se broji u minutažu koji su dobili pripadnici nacionalnih manjina je po meni sramotno mala!

Ništa manje nije bitno izostanak edukacije koju organizira Vladin ured savjet za nacionalne manjine svake godine organiziraju edukaciju za novinare koju novinari uredno ignoriraju, pa čak i novinari sa javnog servisa, a što bi pomoglo u biti da se javnost informira i senzibilizira za probleme nacionalnih manjina pogotovo ono što se odnosi na širenje stereotipa i predrasuda je diskriminacija, pogotovo etnička diskriminacija je prisutna u društvu.

Kada pogledamo izvještaj Pučke pravobraniteljica najveći broj pritužbi u pogledu diskriminacije se odnosi na etničku diskriminaciju. Jedno istraživanje koje je Pučka pravobraniteljica navela u svom izvještaju, dakle kaže u zaključcima da većinska populacija Hrvatsku doživljava kao multikulturalno društvo otvoreno prema nacionalnim manjinama. Dakle to je zaključak istraživanja, stavovi koji su izrazili ispitanici, a u istom tom istraživanju ispitanici su rekli i to je u istraživanju konstatirano da imaju prema romskoj i srpskoj nacionalnoj manjini negativne stavove odnosno pripisuju negativne karakteristike što naravno onda dovodi i do stvaranja predrasuda, stereotipa, a onda se rađa i diskriminatorno postupanje.

Spomenuto je bilo ovdje zločini iz mržnje, a zločini iz mržnje su vrlo specifični zločini. To su kaznena djela koja su specifična zbog svog motiva zbog počinjenja djela, motiv je mržnja prema drugome ili drugima. Propusti da se oni prepoznaju, progone, sankcioniraju javno osude pridonose strahu pripadnicima manjinskih skupina koji su zapravo najčešće žrtve da takva djela uopće prijavljuju.

Prema podacima iz izvještaja o postupanju policije koje je bilo prošli tjedan na raspravi u Saboru, 2015. bilo je evidentirano 25 zločina iz mržnje, a u 2016. 35. to su apsolutni brojevi koji nisu veliki, međutim kada uzmemo postotke imamo situaciju da je to povećanje za 40%, što je zabrinjavajuće.

Druga zabrinjavajuća stvar što Ured za ljudska prava koji vodi statistiku zločina iz mržnje nije do kraja uskladio svoje postupanje sa protokolom o postupanju o zločinima iz mržnje pa onda se podaci razlikuju od tijela do tijela, podaci različiti su od strane MUP-a, podaci su različiti od strane Ministarstva pravosuđa, od DORH-a i onda u biti imamo dijelom neusklađene podatke.

Htio bih još reći u pogledu zastupljenosti u zapošljavanju, postotak u ove dvije godine dakle 2015., 2016. pokazuje da je postupak manjina stagnirao na 3,4%, što je apsolutno nedopustivo odnosno jako mali broj, mali postotak. Kada usporedimo sa 2014. godinom zastupljenost je bila 3,49%, dakle skoro imamo po meni jedan veliki pad u odnosu na 2014. i 2015. i za koju godinu mislim da nećemo više govoriti o 3, nešto, nego ćemo početi govoriti o 2, nešto. A javnost, znači percepcija u javnosti je da se manjine zapošljavaju preko svoje nacionalne pripadnosti, po etničkom ključu, preko reda dakle samo se pozovu pravo prednosti kao pripadnici manjina i odmah dobiju posao, što nije istina. Manjine moraju ispunjavati sve uvjete formalno pravne za neko radno mjesto u državnoj upravi, moraju pokazati testove odnosno postići rezultat na testu jednako kao i drugi, dakle moraju biti kvalificirani kao i drugi i tek onda se pozvati na pravo prednosti.

Ja ovdje smatram da država treba napraviti dodatni napor, ne više zapravo da povećamo zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina, nego da zaustavimo ovaj pad, odnosno njihovo iščeznuće. Možda bi novi akcijski plan zapošljavanja manjina, kakav smo jednom imali, donio rezultate, iako se i taj plan kad je bio donesen je zapravo doživio neuspjeh, ali upravo učeći se na tom neuspjehu i da vidimo što je onda pošlo krivo, možda bi mogli popraviti situaciju.

Htio bih na kraju kazati, da iako govorimo da je pravni okvir u RH za manjine dobar, mislim da nije dovoljno imati dobre zakone. Da bi zakoni imali učinka moraju postojati i djelovati institucije koje ih provode i to na svim razinama vlasti. Manjinsko zakonodavstvo i manjinska politika moraju se ostvarivati multi-sektorski.

Iz tog razloga apeliram na sve predstavnike Vlade RH koji su ovdje, da uzmu u obzir preporuke koje su u ovom izvještaju i isto tako bih apelirao na Vladu RH, znam da je u izradi Izvještaj o poštivanju Europske povelje o regionalnim manjinskim jezicima. RH je kad je ratificirala tu Europsku povelju, dakle dokument Vijeća Europe, izrazila jednu rezervu koja se odnosi na neteritorijalne jezike. Ta rezerva najviše zapravo pogađa romski jezik i mislim da smo mi ostali jedina država u Vijeću Europe koja ima takvu vrstu rezerve. I mislim da kad podnesemo izvještaj i kad ga naš predstavnik bude objašnjavao i obrazlagao u Vijeću Europe, da neće biti ugodna situacija, zapravo da mi kao jedina članica Vijeća Europe imamo rezervu koja se odnosi na romski jezik.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Ukoliko prenosite ovaj tekst na drugi sajt, a Banija Online je naznačena kao izvor / autor teksta, molimo da i to prenesete po mogućnosti sa linkom ka izvornom tekstu.
reklamirajte se cbc