Banijska kuca 17 U organizaciji današnjeg Ministarstva kulture Hrvatske više od trideset godina se na području Hrvatske provode sustavna regionalna terenska istraživanja tradicijskog narodnog graditeljstva. S ciljem registracije, evidencije, dokumentacije i preventivnih oblika zaštite prikupljena je opsežna građa koja se nalazi u različitim stupnjevima stručne i znanstvene obrade.

Područje Banije tretirano je u više navrata sredinom i krajem osamdesetih godina. Prilagođeno sadašnjim mogućnostima istraživanja u radu je naglasak na relevantnim značajkama i stanju u okolici Gline, kao oglednog primjera za regiju, iako valja uvažavati da postoje mikroregionalne različitosti.

Od 1986. do 1990. godine, u organizaciji tadašnjega Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture (danas Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine), provedena su terenska istraživanja na području Banije (Banovine).1

U istraživanjima su sudjelovali etnolozi i arhitekti, a prikupljena je i opsežna fotodokumentacija.2

Terenski rad je realiziran kao jedan u nizu iz programa “Istraživanja i utvrđivanja (fiksiranja) stanja etnoloških spomenika u cilju prikupljanja dokumentacije i proučavanja mogućnosti njihove zaštite na području Republike Hrvatske”.

Način na koji je program definiran odredio je i opseg istraživanja, tako da su, tek u manjoj mjeri mogli biti obuhvaćeni i neki drugi aspekti materijalne kulture vezani uz zaštitarsko - konzervatorske djelatnosti etnografske baštine, a koji korenspodiraju s temama kao što su: kultura stanovanja (u najširem smislu), prateći sadržaji iz gospodarskog i društvenokulturnog konteksta (oblici i stanje gospodarstva, obiteljski život, odnosi: susjedi - selo - regija, svjetonazor, teme iz ciklusa životnih i godišnjih običaja i obreda, folklorne teme i si.). To naravno ostavlja mogućnosti za nijansiranje različitih aspekata zaštite, čuvanja i očuvanja (ili obnove) ne samo pojedinačnih objekata nego i većih ruralnih aglomeracija koje mogu prezentirati ambijentalne vrijednosti, kao i neke sastavnice kulturnoga i zavičajnog identiteta. Na sličan način ovakav pristup postaje stručnim i znanstvenim polazištem za preventivne oblike zaštite, ali i različite stupnjeve analiza, kao što potiče i omogućava perspektive za neka praktična rješenja, ali i teorijske rasprave o problemima narodne graditeljske baštine.3

U doba terenskih istraživanja na području općine Glina, uz osnovnu evidenciju, detaljnije je obrađeno dvadesetak sela. Na izvjestan način ovo područje može poslužiti i kao paradigma za cijelu regiju u kojoj sela gravitiraju nekolicini gradskih središta kao što su (uz Glinu) Petrinja, Dvor, Kostajnica.

Tijekom rada i uvidom u prikupljenu dokumentaciju, analizama, klasifikacijama i usustavljivanjima predočavaju se dva osnovna reprezentativna tipa sela:

a) negrupirana (razbijena, raštrkana) s manje ili više zaselaka na padinama brežuljaka (na tzv. kosama) s rijetkom tendencijom grupiranja oko neke glavne osi (npr. škole, crkve, seoskog trga i si.) i

b) sela uličnog tipa uz neku od važnijih komunikacija.

Ovakva podjela ipak je uvjetno idealnotipska jer je unutar nje moguće razraditi i neke varijantne oblike.

Po drugome kriteriju izdvajaju se osnovni elementi strukture sela: kućište, okućnica (stanje), stambeni i gospodarski objekti.

Kućišta su u različitim inačicama, manje ili više zbijenog ili razbijenog tipa, rijeđe planirana, najčešće uvjetovana konfiguracijom terena, gospodarskim i društvenim statusom vlasnika (table 1, 2, i 3).

Stambene objekte (kude) moguće je podijeliti na dva osnovna tipa, izvorno, s dvoprostomim tlocrtnim karakteristikama:4

I. kuća na kat (na podrum, na čardak);
II. kuća prizemnica;
II.1. zgradice.

Kako je katnica u arhitektonskom smislu prostorno “proširivana” po vertikali, oplošja su najuočljiviji i najistaknutiji elementi njezine strukture. Tu potpuno dolazi do izražaja iskoristivost lokalnih prirodnih resursa kao građevinskog materijala.

Pojavljuje se u dvije vrste koje možemo smatrati (u tradicijskom smislu) manje važnim varijantama rješavanja nekih detalja kao što su, ulazni prostori, trijemovi, prenamjene prostora. No, ne bismo ih smjeli ispustiti iz vida pri analizi tijeka povijesno uvjetovanih transformacija i izvanjskih utjecaja, koji su uz ostalo uvjetovali razgradnju pojedinih dijelova ili čitavih objekata (presipanje, preslaganje) i gradnju na drugome mjestu.

Dakle, katnice su:
A) drvene kuće s:

A1) prizemljem od brvana (okruglica; oblica), katom od otesanih planjki;
A2) prizemljem od brvana, katom od brvana;
АЗ) prizemljem od brvana omazanih zemljom s primjesama pljeve ili sjeckane slame, katom od planjki;
A4) čardak ili stara kuća;

B) kuće rađene u kombinaciji kamen - opeka - drvo:
B1) prizemlje od kamena, kat od planjki;
B2) različite kombinacije dogradnji i pregradnji s kamenom i drvetom kao osnovnim građevnim materijalom.

U kuća katnica prizemna je zona u pravilu u gospodarskoj, a katna u stambenoj funkciji. To posebno dolazi do izražaja na kosom terenu (padini), pa je uzdužna os usporedna sa slojnicama terena.

Na naslagano temeljno kamenje horizontalno se postavljaju drvene grede (podumijente, podvlake) kao nosivi konstrukcijski element na koji se slažu brvna, planjke, platice koje čine stijene, zidove kuće, a povezuju se drvenim klinovima moždacima. Ako planjke nisu dovoljno duge, između njih se umeću vertikalni stupovi s utorima - dvokopci. Većina drvene građe je od hrastova ili kestenova drveta.

Spojevi, vezovi na uglovima izvode se na dva načina. Jedan je na hrvaški sjek, obični sjek, sjek na vugliće, prekriženi sjek, gdje brvna presižu uglove, a drugi s prirezanim uglovima - slijepi sjek ili frkani vugel, kad su brvna (ili planjke) na krajevima sferično povezani.

U nekim je primjerima drvena konstrukcija omazana glinom, blatom ili zemljom s raznim primjesama. Takva smjesa rukama se “nabacivala” na cijepane, koso pričvršćene ljeskove šibe, a posao je nazivan šibranje ili šibičanje. S istim ciljem radi bolje termičke izolacije, takvom su se smjesom radile i popune između brvana. Rjeđe su takve stijene, iz estetskih pobuda, bijelili krečom, vapnom (pa i s dodatkom modre galice).

Završne grede, koje odozgo povezuju sve stijene, nazivaju se vjenčanice.

Po duljini, središnjim dijelom prostora postavlja se uzdužna stropna greda - sleme, tram, tetiva na kojoj je najčešće urezana godina gradnje (npr. 1880., 1863., 14. maj 1871... 1938.), inicijali vlasnika, a katkad i ime majstora - palira, cimermana. Preko slemena cijelu konstrukciju povezuju poprečne gredice - slemečaki, sljemečki na koje se postavlja krovište s rogovima, roženicama i letvama. Pokrov je prije bio od paprati (bujadi), ražene slame, šindre ili biber crijepa. Dim je izlazio kroz otvor na krovu - badžu (često samo pridignut dio krovišta) ili vidljiv metalni, kupolasti dimnjak.

Krov je dvostrešan, a u nekim primjerima i s trokutastom poluskošenom površinom (pregača, majer fajer) nad zabatnim dijelovima (dumama).

Krovići (zapravo nadstrešnice) koje štite stijene ili prozore nazivaju se streač, strehač, krovek.

Po prostornoj dispoziciji današnja kuća na podrum je trodijelna i u prizemnoj i u katnoj zoni, iako se u prizemlju ponekad pojavljuju i drukčija rješenja s obzirom na primarnu gospodarsku funkciju.

Kat je isključivo boravišni prostor obitelji i na njega se dolazi drvenim stubama, štigama, na čijem se početku mogu nalaziti i vrata s drvenom bravom - škeljom. Stube mogu biti samo djelimično natkrivene ili pak potpuno zatvorene drvenim oplatama koje spajaju kulicu, kukuljicu - natkriveni izbočeni ulazni prostor u prizemnoj zoni stepeništa s ganjkom na katu. Kukuljica se (u Glinskom Novom Selu zvana pristašek) može nalaziti i u katnom dijelu kao prošireni i natkriveni dio ganjka.

Ganjak na stupovima, kao ulazni prostor, nalazi se na uzdužnom pročelju kuće, ali se može pojavljivati i u inačicama na zabatnim stranama, a kada postoji drugi, suprotni izlaz na jednom je njegovu kraju smješten zahod, šekret, izad.

Zahod, kao novije rješenje higijensko-sanitamog čvora, može biti smješten i u ganjčiću na stražnjoj strani kuće i tada se do njega dolazi kroz donju kuću.

U unutrašnjost kata ulazi se s ganjka u kuhinju - donju kuću, kućarak, danas uglavnom u funkciji predsoblja ili spremišta, a prije ognjišnog prostora, odnosno smještaja zidane peći (od glinenih lončića - petnjaka) ili zboltane od blata pomiješanog s pljevom.

S vremenom je peć premještena u najvažniju i najveću prostoriju veliku sobu, kuću koja je imala funkciju osnovnog boravišnog prostora. Treća katna prostorija, sobica, komora, manja je i uglavnom je služila kao spavaonica za pojedine članove obitelji ili kao ostava i spremište (table 4, 5, 6 i 7).

Općenito je, prije važnijih promjena s ciljem poboljšanja kvalitete života, načina i kulture stanovanja, kućni inventar bio posve skroman i prilagođen elementarnim potrebama. Pored nešto lončarskih proizvoda (ćupovi, stucke), većina je predmeta izrađena od drveta: stol, klupe (s naslonom ili bez njega), krevet (postela) niski tronošci (stočići), stolice, vješalice za odjeću, ormarići za čuvanje mlijeka i mliječnih prerađevina, posuđa i hrane, koljevka ili zipka, kovčeg, škrinja (s ravnim ili sedlastim poklopcem - za držanje robe, ruva), ladica (sanduk s jednom ili više ladica), zdelnjak, stelaža, vršlog za žito, brašenka, drvene kačice i stepenke od dužica, naćve (korito za kruh), nešto preostalog ognjišnog pribora (pekva, sač, sadžak - niski metalni tronožac, verige, grn - greblica za pepeo).

Pod (patos) je od dasaka na koje je nabijena ilovača, a potkrovlje iznad kata je služilo kao spremište za manje potrebne stvari ili odlagalište različitih plodina.

Na prozorima (oknima) su vrlo česte preinake, prije svega zbog povećavanja njihovih, prvobitno, vrlo malih dimenzija.

Čardak ili stara kuća zasebna je manja katnica, u doba terenskih istraživanja evidentirana u svega nekoliko primjera, zapuštena. Danas u uporabi kao pomoćni gospodarski objekt ili ostava, prije je služila kao “spavaonica” mladim bračnim parovima (tabla 8).

Po konstrukcijskim i funkcionalnim karakteristikama prizemnice zapravo potpuno odgovaraju katnoj zoni katnice, s tim da se u nekim inačicama mogu tretirati i kao poluprizemnice budući da na strmijem terenu imaju ukopan dio podrumskog prostora. Zgradice su imale istu namjenu kao i čardaci (tabla 9).

Gospodarski bi se objekti smješteni na kućištu, zbog različitih (ranije spominjanih) čimbenika, mogli svrstati prema nekoliko kriterija od kojih je najmanje pouzdan, s obzirom na teškoće pri utvrđivanju nekih pravilnosti, onaj koji se odnosi na njihov prostorni razmještaj.

Izuzimamo, doduše, globalnu podjelu na one koji su funkcionalno organski vezani uz stambeni objekt i one koji su samostojeći objekti.

To je jedan od razloga zašto smo se odlučili evidentirati ih i podijeliti prema namjeni uz konstataciju da su neki od njih višenamjenski, a neki s točno utvrđenom namjenom.

Uz rijetke pojave da se i danas stoka drži u prizemnoj zoni katnice, štala za krupnu stoku najčešće se nalazi na suprotnoj strani okućnice u odnosu na stambeni objekt. Izduženog je pravokutnog tlocrta, uglavnom troprostorna s podvozom u sredini, a sa strana prostorima za stoku i sjenikom (štagljem) ili šupom za odlaganje poljodjelskog alata, pa i kolnicom kao jednostrešnom dogradnjom. U potkrovnom dijelu, s jednim ili više otvora za pohranjivanje sijena, može se nalaziti i šajer. Negdje i posebno odvojeni objekt za sijeno nazivaju šajer.

Položaj bunara (čatrnje, zdenca) određivali su hidrografski ili neki drugi uvjeti, dok je neveliki broj ambara za žito u pravilu izgrađen na istaknutijem mjestu, prema seoskom putu ili prometnijoj komunikaciji prema kojoj je kuća orijentirana. Uz kuruzanu za smještaj kukuruza u klipu, svinjac i kokošinjac, poneko domaćinstvo je posjedovalo sušnicu za voće, krušnu peć i kuvarnu.

Vodenica na potoku Vilenjak u Buzeti Vodenica na potoku Vilenjak u BuzetiLocirane na širem području okućnice ili određene položajem kao (su)vlasništvo više domaćinstava ili zaselaka, smještene su vodenice (mlinovi) s vertikalnom osi i podljevnim kolom - žličari, kašikari te s horizontalnom osi i nadljevnim kolom. Takve vodenice su u pravilu poredovničke,a pravo korištenja imali su prema utvrđenu rasporedu suvlasnici - poredovnici, ketušari.

Umjetničko oblikovanje i obilježavanje ove vrste graditeljstva prije svega je izraz seljakove potrebe da prostoru i okruženju, prema svojim sklonostima i mogućnostima, dade estetsku dimenziju. Rijetko su to stilizirani vegetabilni motivi, a najčešće geometrijski oblici cifrani, crtorezom, rezbarenjem, na proboj ili izrezivanje.

To posebno dolazi do izražaja na zabatnim dijelovima objekata, stupovima, doprozomicima i vratima, kulicama i sljemenim gredama. Često su rezbarenjem ili nekom drugom, lako izvodivom tehnikom, ukrašavali namještaj: klupe, zipke, stolice.

Ponekad bi neke detalje bojili prirodnim bojama: plavom, žutom, zelenom, crvenom.

Bez obzira na to kako je zamišljen i kako je metodološki opisan neki kulturni prostor, u analizi je neophodno imati u vidu činjenicu da je praktično nemoguće prikazati samo njegovu sinkroničku dimenziju, zaobići ili ispustiti iz vida važnost povijesnih naslojenosti koje se u njoj zrcale ili odčitavaju. Nije manje važno znati promatraju li se sinkroni ili dijakroni odnosi i koliko prisutni u pristupu.

U tom smislu potrebno je provesti sustavna interdisciplinarna istraživanja na temelju kojih bi usustvile spoznaje i ispravno valorizirale.

Etnografske vrijednosti tradicijskog narodnog graditeljstva nemoguće je poricati ne samo u okvirima etnološke znanosti nego i u ukupnom korpusu nacionalne kulturne baštine.

Pored toga što se u narodnom graditeljstvu zrcale različiti stupnjevi naslijeđene i zatečene kulture stanovanja, ono je putem običaja i obreda pokazatelj duhovnosti nositelja i “aktera”, a implicite širih društvenih, ali i obiteljskih odnosa i veza, ono svojim materijalnim dimenzijama svjedoči o povezanosti čovjeka i prirodnog ambijenta, kao i o regionalnoj različitosti i bogatstvu.

Stoga je nedopustiv nemaran (ignorantan, a ponekad i preziran) odnos spram takvih vrijednosti, tim više što uz stručnjake i sami baštinici postaju svjesni da su te vrijednosti dio njihova identiteta iako o tome uglavnom nemaju jasnu predodžbu.

Na žalost, svjedočimo vremenu u kojem se tradicijsko narodno graditeljstvo sustavno uništava, devastira i nestaje iz različitih razloga. Svjedočimo i zapuštanju prirodnih resursa, depopulaciji ruralnih prostora nastaloj zbog odlaska mlađeg i radno sposobnog stanovništva u gradske sredine bez želje za povratkom, a ostanku starijih osoba slabe gospodarske moći, upitne vrijednosti “seljačke kulture” u usporedbi s urbanom, elitnom i stilskom, neiznalaženju rješenja za poboljšanje općih životnih uvjeta na selu - od higijenskih do niza infrastrukturnih, neefikasnost zaštite, nepostojanju cjelovitih programa i projekata obnove i revitalizacije. Ništa manje nije važno ni pitanje sačuvanosti inventara (ako nije uništen, zamijenjen ili je dio fundusa muzejskih i privatnih etnografskih zbirki), koji je bio sastavnom komponentom tradicijskog načina stanovanja. To su tek neki, možda najuočljiviji razlozi današnjeg stanja. Često su u njihovim korijenima i neminovne društvene, političke ili općenito civilizacijske promjene sa svojim negativnim tendencijama, aspektima i stečevinama.5

Ali, živimo i u vremenu u kojemu česta ratna razaranja nepovratno brišu i posljednje tragove ne samo ovoga segmenta etnografske baštine.

Danas se to vraća poput bumeranga i najbolje se vidi u nesnalaženju i gotovo diletantskim raspravama i pokušajima obnove ratom opustošenih područja, a suvišno je i ponavljati, toliko isticanu i gotovo potrošenu tezu o ambijentalnim i ekološkim vrijednostima koje tradicijsko graditeljstvo čini prepoznatljivim, pa ga i kao takvo treba
zaštiti. Jedan od razloga za ovakvu ili sličnu tezu je i posve jasno mišljenje da prostor, shvaćan kao vrlo kompleksan fenomen nije samo forma nego i sadržaj koji odražava cjelokupnu društvenu i kulturnu strukturu.

Pitanje je koliko je stvarno moguće educirati same “baštinike” i njihove potomke o nekim od navedenih teorijskih načela, ali i koliko su doista spremni oni koji deklarativno podržavaju takve stavovei podržati ih.

Iskustva stečena terenskim radom nedvojbeno pokazuju visoki stupanj nezadovoljstva i rezignacije seoskog stanovništva. Samo djelomično dolazi do izražaja nostalgični odnos “prema starim dobrim vremenima” (koja, usput rečeno, i nisu bila baš tako dobra i idilična). Činjenica je da su u pravilu u izvornom obliku sačuvani objekti ili cjeline u siromašnijih obitelji, a da se društvena moć i prestiž iskazuju nastojanjem izgradnje zidanica, “modernijih” objekata koji su po većini kriterija (izboru materijala, “zadanim” tradicijskim graditeljskim gabaritima, prostornoj dispoziciji, neprihvatljivim oblicima i volumenima, stvarnim potrebama) upravo negacija graditeljskog nasljeđa.

Što učiniti na glinskom području, kao jednom od ratom stradalih područja, a da to ne bude samo kabinetska izrada studija i elaborata?

Sigurno je da bi bilo pretenciozno tražiti odgovore samo u okvirima etnološke struke, ali u iznalaženju iješenja svakako bi trebali biti konzultirani i angažirani više nego do sada, prije svega etnolozi - zaštitari i konzervatori, a potom i ostali koji poznaju kompleksnost etnološke problematike i spremni su za suradnju.


LITERATURA

FREUDENREICH, Aleksandar (1972): Kako narod gradi na području Hrvatske, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb.

GAVAZZI Milovan (1991): Baština hrvatskog sela. Otvoreno sveučilište, Zagreb.

MURAJ, Aleksandra (1998): Obrisi svakidašnjeg života - Stanovanje, u: Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Matica hrvatska, Zagreb, str. 24-55.

ŽIVKOVIĆ, Zdravko (1991): Narodno graditeljstvo, u: Dvor na Uni - Zbornik radova naučnih i publicističkih radova, knj. 1, Skupština općine Dvor na Uni, Dvor na Uni.

ŽIVKOVIĆ, Zdravko (1993): Hrvatsko narodno graditeljstvo-, Posavina, Pokuplje, Moslavina, Banija, Lika, Gorski kotar, sv. Ш, Zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb.


FUSNOTE

1 Naziv Вапуа navodi se već u 14. stoljeću (Codexdiplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae etSlavoniae, 18,374), prema Petar Šimunović: Imena naselja u Banijskoj općini Dvor na Uni, u: Narodna umjetnost 29, Zagreb, 1992., str. 254. Zbog banske uprave tim područjem, od 1704. god. to se područje nazivalo Banska krajina, Banske zemlje, Banovina, Banija.

2 Na području Kostajnice evidentirano je i obrađeno stanje u selima: Kostajnički Majur, Utolica, Slabinja, Cerovljani, Živaja, Kostrići, Mračaj (Alapića kosa, Stojakovićeva kosa i Medakova kosa), Bjelavac, Kostreši, Gornja Velešnja, Babina Rijeka, Mečenčani, Komogovina, Borojevići, Lovča (Gornja, Srednja i Donja), Donji Hrasatovac, Graboštani i Meminska.

Na području Dvora: Divuša, Struga, Zamlača, Unčani, Golubovac, Kozibrod, Kuljani, Gorička, Bujina, Bujinski Riječani, Komora, Oraovica, Donji Javoranj, Donja Stupnica, Kotorani, Ljeskovac, Rujevac, Švrakarica, Lotine, Majdan, Kosna, Gornji Žirovac, Brđani, Pakovac, Donji Dobretin, Zut.

Na području Gline: Selište (Gornje i Donje), Prijeka, Dolnjaki, Buzeta, Skela, Bojna, Viduševac, Brubno, Brezovo polje, Klasnić (Donji i Gornji), Dragotina, Svračica, Maja, Dabma, Bijele Vode, Drenovac, Roviška, Ravno Rašće, Marin Brod, Glinsko Novo Selo.

3 S obzirom na prostorni smještaj Banije kao prijelaznog područja između panonske zavale i Dinarida, na brdovito-brežuljkastom terenu, između donjih tokova Kupe, Une i njezine pritoke Gline, uočavaju se mikroregionalne različitosti narodnog tradicijskog graditeljstva uvjetovane geomorfološkim karakteristikama terena i utjecajima iz susjednih regija. Te razlike se prije svega odražavaju u izboru lokacija i strukturi naselja (zbijenog i razbijenog tipa), okućnica, pa i gradnji pojedinačnih stambenih i gospodarskih objekata. U ovome je radu težište na obradi glinskog područja budući da bi obrada cijele regije zahtijevala daleko više prostora nego li je to ovdje moguće. Nadamo se da će biti mogućnosti i za tako što - a to bi bila prilika da se prošire još neki aspekti istraživanja, kao i dopune neki fragmentarni podaci kojima sada raspolažemo.

4 “Izvornost” u ovom kontekstu možemo relativizirati. Tako Z. Živković, pozivajući se na tekst J. A. Demiana (Statističke Darstellung der Iliyrischen Provinzen. Militar-Provinz, Tilbingen, 1810), piše: “Više od pola stoljeća nakon militarizacije krajšnici još uvijek najvećim dijelom žive u brvnarama pokrivenim slamom ili daskama koje nemaju ni prozora ni dimnjaka. Većina takvib kuća ima samo jednu prostoriju u kojoj se hrani i spava, koja je i stočna staja i ostava. U njezinoj sredini je redovito udubljeno ognjište, a oko njega nešto niskih sjedala. Uz zidove su ležajevi (ako ih ima) te nešto pokućstva i oružje. Kuće su uvijek prepune dima. Demian, ipak razlikuje kuće starosjedilačkog i doseljeničkog stanovništva. Mnogi katolici, osobito u Banijskoj krajini, imaju sobe s uređenim pećima. Jedini su im prozori tek mali otvori s drvenim kapcima... Riječ - kuća - označavala je tada kuću kao građevinu i jedinu kućnu prostoriju. Ognjište, vatra, kako u fizičko-prostornom tako i u simboličkom smislu, znači središte okupljanja obitelji.”

5 Ipak je teško opovrgnuti jedno ne baš optimistično mišljenje Andreasa Ramosa izneseno na Kongresu ICOMOS-a u Mađarskoj, još 1977. godine da “Živo narodno graditeljstvo više ne postoji ni u društvenom ni u arhitektonskom smislu. I danas se rađaju i rađat će se spomenici kulture, ali više ni jedan spomenik narodnog graditeljstva. Ta kategorija je zatvorena. Njezin broj se može samo smanjiti”.

Izvor: 

BRANKO ĐAKOVIĆ

Odsjek za etnologiju, Filozofski fakultet 10000 Zagreb, Ivana Lučića 3

MANDA HORVAT
Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine 10000 Zagreb, Mesnička 49

Tradicijsko pučko graditeljstvo na Baniji, Etnol. trib. 23, Vol.30, 2000., str. 113 - 130

Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!

Banija

pozar-u-pogonu-furnira-i-parketa-u-petrinjiPožar u pogonu furnira i parketa u Petrinji
PETRINJA - U Proizvodnom pogonu furnira i parketa tvrtke „NIL-Ž“ d.o.o. u Sisačkoj ulici 116 u Petrinji, u prostorima bivše Ciglane, u petak, 21....
baka-anine-102-godineBaka Anine 102 godine
SISAK - Ana Svrabić, najstarija korisnica Doma za starije i nemoćne osobe Sisak, danas je proslavila svoj rođendan. Netko bi mogao reći, pa što? Svaki...
uspjesna-potraga-za-nestalim-djurom-medicem-iz-samarickih-brdjanaUspješna potraga za nestalim Đurom Medićem iz Šamaričkih Brđana
DVOR NA UNI - Hrvatska gorska služba spasavanja (HGSS) objavila je danas da je u ponedjeljak 17.06.2017. godine u popodnevnim satima preko županijskog...
dumbovic-zaustavio-ukidanje-razrednog-odjela-u-srednjoj-skoli-petrinjaDumbović zaustavio ukidanje razrednog odjela u Srednjoj školi Petrinja
PETRINJA - Nakon što je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak u petak, kako kažu, iznenada i bez najave, ukinula neke razrede po srednjim školama pa...

Društvo

odrzan-narodni-zbor-u-sumi-abez-pored-vrginmostaOdržan narodni zbor u šumi Abez pored Vrginmosta
VRGINMOST - Uz prisustvo velikog broja građana, u šumi Abez pored Vrginmosta, u nedjelju je održan...
plitvica-selo-turizam-bez-vodovoda-i-kanalizacijePlitvica Selo: Turizam bez vodovoda i kanalizacije
PLITVICE - Posljednjih godinu dana, Plitvica Selo se često nalazi u udarnim vijestima nacionalnih...
obnova-crkve-u-stikadi-tu-se-slucajno-rodio-teslaObnova crkve u Štikadi: Tu se slučajno rodio Tesla
ŠTIKADA - U organizaciji zamjenice načelnika općine Lovinac Branke Veselinović, prije mjesec dana...

Novosti

strbac-da-li-ce-pravda-za-pavla-pantica-biti-spora-ali-dostiznaŠtrbac: Da li će pravda za Pavla Pantića biti spora, ali dostižna
BEOGRAD - Nedavno je Vrhovni sud Hrvatske ukinuo prvostepenu presudu kapetanu bojnog broda Pavlu Pantiću...
linta-razgovor-bobetka-u-policiji-u-vezi-zlocina-u-sisku-nastavak-ruganja-srpskim-zrtvamaLinta: Razgovor Bobetka u policiji u vezi zločina u Sisku nastavak ruganja srpskim žrtvama
BEOGRAD - Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocjenjuje da odlazak hrvatskog generala...
sin-janka-bobetka-ispitan-zbog-ratnog-zlocina-u-siskuSin Janka Bobetka ispitan zbog ratnog zločina u Sisku
SISAK - Zbog istrage o ratnim zločinima u Sisku, u policijskoj stanici je ispitan Ivan Bobetko, sin...

Kontakt broj udruženja

061 64 70 422
svaki dan od 09 do 21 h

Pretraga sajta

Najave

banijski info portal gif

Kultura

proslava-svestenomucenika-save-gornjokarlovackogProslava sveštenomučenika Save gornjokarlovačkog
KARLOVAC - U ponedeljak 17. jula tekuće godine, u Sabornom hramu Svetog oca Nikolaja Mirlikijskog u...
kordunaski-biseri-sarena-krmacicaKordunaški biseri: Šarena krmačica
Dal je neko babu nagovorio, il je ona sama procjenila da su šareni krmci bolji od bijelih, neće se...
veljko-ostojic-zirovacVeljko Ostojić: Žirovac
Sjećam se jednog velikog sela, sjećam se njegovih prela,sjećam se ljudi i običaja,sjećam se svoga...
dani-kule-jankovica-2017Dani Kule Jankovića 2017.
ISLAM GRČKI - U subotu i nedjelju, 22. i 23. srpnja 2017 u Kuli Stojana Jankovića u Islamu Grčkom održat...

Oluja

uskoro-izvjestaj-o-otetoj-i-unistenoj-imovinih-izbjeglih-srbaUskoro izvještaj o otetoj i uništenoj imovinih izbjeglih Srba
BEOGRAD - Izvještaj o otetoj i uništenoj imovinih izbjeglih Srba iz Hrvatske, BiH i Slovenije trebalo bi da bude završen u narednih mjesec dana, izjavio...
budimir-da-li-je-etnicko-ciscenje-obrazac-za-novi-svetski-poredak-u-21-vekuBudimir: "Da li je etničko čišćenјe obrazac za novi svetski poredak u 21 veku?"
BEOGRAD - U listu „Politika“ od 13. jula 2017. godine objavlјen je članak „Matis hvali hrvatsku „Oluju“, i kaže da je izmenila tok istorije. Džejms Matis...
veljun-1995-strazbur-2017Veljun 1995., Strazbur 2017.
ZAGREB - Iz Strasbourga je stigla još jedna nepovoljna nepravomoćna presuda Evropskog suda za ljudska prava za građane srpske nacionalnosti, i to u...

Politika

dragana-jeckov-vazno-nam-je-obrazovanje-na-srpskom-jeziku-i-cirilicnom-pismuDragana Jeckov: Važno nam je obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu
ZAGREB - Dragana Jeckov, prva saborska zastupnica SDSS-a, koja je u utorak prisegnula pred Hrvatskim saborom, najavila je da će u fokusu njezina...
prof-dr-milorad-pupovac-novi-predsjednik-sdss-aProf.dr. Milorad Pupovac novi predsjednik SDSS-a
BOROVO SELO - Jednoglasnom odlukom Glavne Skupštine prof.dr. Milorad Pupovac novi je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke. Nakon punih...
dss-cilj-nam-je-da-srbi-u-hrvatskoj-ostanu-opstanu-i-razvijaju-seDSS: Cilj nam je da Srbi u Hrvatskoj ostanu, opstanu i razvijaju se
VUKOVAR - Rukovodstvo Demokratskog Saveza Srba (DSS) održalo je u utorak 27.06.2017. godine konferenciju za medije u Vukovaru povodom obilježavanja...