vuk karadzic Ako živa budem neću čekati lјeta bez đeteta.
Ako sam gadlјiva, ono sam radlјiva.
Ako sam se načučala, a ono sam ručala. (Valјa da je nekakva negđe dugo čekala, dok su joj dali te je jela.)
Ako si i kuma, pokrij se.
Ako si se ti šale ženio, ja sam se (od) zbilјe udavala.

Bile se jetrvice preko svekrvice (pa obadvije na svekrvu).
Boj se najprije Boga pa muža. (Svjet đevojci kad se udaje.)
Bolјe da pitaju: čija je ono nevjesta, nego: čija je ono đevojka.
Bolјe je s mužem od gumna do gumna nego (samoj) od sina do sina. (Bolјe se udovici udati, makar s mužem prosila, nego da je sinovi hrane. U Kotoru.)
Briga babi za udova starca.

Valaj si i čoek i žena. (U Risnu reče se valјanoj ženi.)
Vidiš li, baba, kulu? – Ne vidim. – A vidiš li starca? – Nazirem.
Vid'la mlada đe se smiju đetići na gumnu, pa se i ona smijala.

Gledaj majku, a uzmi šćercu. (Po majci ćeš poznati kakva je ćerka.)
Gori je ženski jezik no turska sablјa.

Da je vina, i strina bi pila.
Da se nije mama uzdala, ne bi se ni udala. (Ili):
Da se nijesam uzdala, ne bi se ni udala.
Dobro je (kadšto) i pametnu ženu poslušati. (Nekakav Hercegovac zapitao kadiju valјa li ženu poslušati, a kadija mu odgovori da ne valјa; onda Hercegovac nastavi: "Moja žena jutros bješe navalila da ti ponesem jedan ćup masla; no sam ja međer dobro učinio što je nijesam poslušao." Onda kadija reče: "Dobro je kadšto i pametnu ženu poslušati.")

Đevojačkog sela nigđe nema. (Svakoj će vrijeme doći da se uda.)
Đevojka mala ili velika, jednako joj se hoće svatova.
Đevojku lice udaje.
Đe je đevojaka biće i đetića.
Đe je mnogo babica kilava su đeca.
Đe nije žene onđe nije ni kuće.

Žena je kuća i raskuća.
Žena muža nosi na licu, a muž ženu na košulјi.
Žena se uzda u plač a lupež u laž.
Žena će samo onu tajnu sačuvati koju ne zna.
Žene su da zbore a lјudi da tvore.
Žensko je lјeto poslije Petrova dne.
Ženu i izderanu kapu lasno je steći.
Ženu, pušku i kapu može čoek pokazati, ali u naruč ne davati.
Živa ti je mati. (Kad ko stigne baš kad hoće da se jede. Mjesto mati govori se i punica.)

Za zlom đevojkom reci dobro a za dobrom kako ti drago.
Zla žena zajma ne vrati. (Ili):
Zla žena zajma ne vraća (a dobra i dva vrati). (Kogođ što učini zlo vratiće mu se.)

Igraju joj oči kao na zeitinu. (Reče se za nestašno žensko.)
I đecu mi hrani, i hranu mi štedi.
Izvadila sisu, kao duvankesu.
I zla (je) žena dobra žena.
I moja bi majka znala gibanicu umijesiti da je sira i masla.
Išla bi baba u Rim, ali nema s čim; kupila bi svašta, ali nema za šta.

Jedna (kći) kao nijedna, dvije ka' i jedna, a tri misli ti. (Jednu je lasno udati, a i dvije kojekako, ali kad su tri onda je nevolјa.)
Junakova majka najprije zaplače.

Kad se đevojka prosi, torba se ne nosi. (Torba se kod prostoga naroda nosi, ali se ovđe misli da u nju jela ne treba spremati nadajući se da će đevojački otac ili rod prosce lijepo dočekati i počastiti.)
Kakva majka onaka i ćerka.
Kakvi svatovi takova i đevojka.
Kakoće kao kvočka. (Osobito se govori ženama, kad se što mnogo karaju i viču.)
Kao babini zubi. (Kad je što slabo i klamiće.)
Kao trudna žena. (Kad ko izvolijeva sad jedno sad drugo.)
Ko ženi, jedno veselјe (ima); ko udava, dva. (Jedno što mu se kći ili sestra udaje, a drugo što mu se briga skida s vrata.)
Ko ženu sluša, gori je od žene.
Ko za ženu nije toga žena bije.
Ko ima lijepu kuću i lijepu ženu, nije gospodar od nje. (Za kuću misli se zato što mu gosti dosađuju, osobito Turci i kaluđeri.)
Koja se ne nada ona se i ne uda.
Koja se često ogleda, slabo kuću nadgleda.
Ko o čemu, baba o uštipcima.
Ko prije đevojci onoga je đevojka.
Ko se žene boji, neka đecu doji.
Ko se žene boji taj je grđi od nje.
Ko ćer hoće da dobije, materi valјa da se umilјava.
Kuma nuđena kao i čašćena.

Lajavoj seki celivi rijetki.
Lasno je ćerki s majkom pređu snovati.
L'jepa lјuba, ali u drugoga.

Ljudi kad buče, žene nek muče.

Majka bila, majka mila.
Majka rodila, majka liječila.
Majka ćerku kara, snaši prigovara.
Majku i Bog ima.
Majčino mlijeko. (Kaže se za dobra čoeka.)
Mati ako je najgora opet je rada da joj kći bude dobra.
Metnuti đevojci granu na put. (Smesti je čim da se ne može udati.)
Miraz đevojku udaje.
Miriše kao duša đevojačka.

Najgora žena valјa pedeset groša, a dobra se nikakvim asprama platiti ne može.
Na putu ružica, a kod kuće tužica. (Kad je koja na putu i u društvu nakićena i vesela, a kod kuće lijena i žalosna.)
Nateže, kao mati s poprdlјivom ćerkom.
Ne znaš ti, majko, kako je mučno dijete roditi.
Ne igra suknjica već sita guzica.
Ne kazuje baba šta joj se snilo, nego kako joj je milo.
Nekome majka, a nekome maćeha.
Nema ženstva bez čoestva. (Teško ženi bez čoeka.)
Ne stoji kuća na zemlјi, nego na ženi.
Ne hvali mi tuđu ženu za tuđijem mužem.
Nije umrla baba od korbe, već od prazne torbe.
Niti je ona vila, niti će za vilu poći. (Govori se za đevojku koju drugi hvale.)
Nit' se muža bojim, nit' ure brojim. (Kad ko kakvoj ženi govori da pohita kući. U Boci.)

eguje ga kao majka jedinca. (U Crnoj Gori.)

Obilata majka, obilata i šći.
Odakle si? – Odakle mi je i žena.
Od zle žene bradu ušake (bježi).
Opasala se jezikom ko kuja repom. (Reče se za lajavo žensko.)

Pijanoj snaši mili đeverovi.
Pogleda kao seka svatove.
Prerasloj đevojci pomrli svatovi.

Radlјivoj đevojci ubrzo svatovi.
Radnja je za čoeka, a štednja za ženu.
Rodila majka ćerku, da je nauči vesti.

Svaka žena na svog muža nalik. (Kakav je muž onaka je i žena.)
Svaka svekrva mrzi na snahu.
Svekrva se ne sjeća da je i ona negda snaha bila.

Tako samorana ne siđela.
Tako u jadu ne kukala.
Tanka kao konoplјika. (Govori se za žene i za đevojke, kad se hoće da kaže da je koja lijepa rasta.)
Tašta zetu maslo vari, dokle mu zlo u kuću uvali.
Teško majci po đevojci.
Teško punici na zetovoj ulici.
Trla baba lan, da je prođe dan.
Tuđa majka zla svekrva.

U bogata muža valјana žena.
Udala se moma da je nije doma.
U žene ima devet duša.
U muškoga je sramota pod petom, a u ženskoga među očima. (Neke se stvari muškome ne primaju za sramotu kao ženskome.)
U starca mlada žena bijeda gotova.

Hajdučkoj majci po oboru trnje raste. (U Risnu.)

Šćerca udata susjeda nazvata.
Šuma ti mati! Bježi u šumu! (Pripovijeda se kako je nekaka mati, naćerana od haračlije – koji valјa da nije srpski znao dobro – zvala sina kući: "O svedilјe! Šuma ti mati, grma se hvati. U z'o čas poš'o, haračlija doš'o.")

(Iz knjige "Vukove narodne poslovice s registrom klјučnih reči", Nolit, Beograd, 1996)
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!