Espresso 6 Ne kaže se bez razloga da život čine sitnice. To su te neke male stvari, rituali, dnevne navike… Mnogi od nas imaju tako to svoje što su naučili i bez čega ne mogu…Jutrom krmeljavi, prvo se vataju za džezvu. Neki odmah pale ciagru. Neke ne smiješ ništa pitati dok ne dođu zeru sebi, mrzovoljni su. Mnogi dan ne počinju bez žestine, nakon koje se malo stresu, a onda smire. Jedni seru i čitaju u WC-u, drugima jelo nije slatko ako nisu kakve novine uza njih. I tako, koliko ljudi , toliko tih sitnica, ponekad samo njima znanim.


Espresso 1Kad nekoga isčupaš iz kraja u kojem je rođen, odrastao i živio, onda mu uništiš i te sitnice što čine zivot, taj mali čovjekov svijet. U početku to sve i ne primjećuješ, ali ubrzo to sve naiđe… Nema više Nade frizerke na čiji stolac sjedam bez puno priče. Zna već ona koja dužina, na koju se stranu češljam. Kod Karte odvezeš auto. Samo se nemoj puno sekirati. Šest dana stoji sa otvorenom haubom i skinutim crevima od zraka, jer radimo, Bože moj. Kad se poprave kladuški auti, eto i moga na red. Ali opet ,dobro ga napravi. Kad opet uđeš u lokal, konobar te ne pita jel mali ili veliki, može li iz ove čaše… sa ledom ili bez… duga ili kratka, jer oni te znaju. Ja volim popiti ujutro espresso. Ne znam ni sam odkad ta navika. Vjerovatno još prije iz Zagreba, ili jutarnjih odlazaka na posao. Brzak sa nogu, naprije “štokić” i onda kavica, kratka u “Smrdečecu", "Desetki", "Mil-Malu","Fori", "Centru"... I razlaz svako na svoju stranu. Šverceri usput razmjenu informacije pošto je kurs marke. Jebeš zvanične tečajeve, marka vredi onoliko kako se ujutro dogovore Mićo Poštar i Miroslav. Što kaže Brada Staklar, najbolji su ovi somovi što piju jutarnju kavu oko podne. Ti ili već znaju da je to još jedan izgubljeni dan, ili se radi o krupnijim igračima sa “godišnjim poslom”.

Espresso 2 Uvjek pijem kraći espresso. Nije bez razloga izreka: sve što je vrijedno, toga nema puno. Ljudi se ponekad čude, kakva je to kava, jedva da je ima kroz zube protisnuti. Uspoređuju šalicu sa napršnjakom. Sviđa se meni i turska kava. Kao vojnik rado ću svraćati u manju kafedžinicu na jednoj od kula banjalučkog “Kazamata”, starog grada uz rijeku Vrbas. Tu se kava “pekla”, ne kuvala kako mi kažemo. Cura ti donese malenu tacnu na kojoj je bakrena džezva i lijep fildžan u metalnoj orijentalnoj gravuri. Uz to sve obavezan komadić rahatluka sa orasima. Što sam htio reći, opet nema puno kave. Dolaskom na odmore naših gastarbajtera došla su sa njima te nekake “nes-kave”, odnosno i velike šalice iz kojih se piju. E, onda su naši preuzeli te šalice i u njima počeli nuditi tursku kavu. Za detaljniji opis crne kave koja se kod nas pije iz omanje krabljače treba pročitati jedan moj raniji tekst “Kordunaško fejzbučenje”. U malenom Vojniću, kakav god da je, mogao si uvijek popiti vrhunsku kavu. Najprije u “Desetki”, kasnije u “Fori” i “Mil-Malu” i drugima. Jedno vrijeme doći će moda da se pije kava sa šlagom. Predveče stavim kćer na ramena, pa malo u šetnju. Usput svratimo i do “Mil-Mala”, Željki dam zličicu i ona kupi šlag sa vrha, a ja pijuckam kavu. U to vrijeme nije se bilo “Lavazze” i sl. Bila je jedino dobra “Franck-espresso”, i samo ona. Aparati u svim lokalima vrhunski: “San Marco”, “Gaggia”, “Faema” i ponegdje domaći “Borac”, na kojem je samo limena obloga bila naša, a sve ostalo talijansko. Početak devedestih donijet će i nesretni rat. Nestajat će vode i struje. Ali za divno čudo, pio sam espresso i u takvim prilikama. Snađu se ljudi uvijek, čak i u ratu. Aj, za struju nije problem, ima uvijek agregata, nekih i u samoizradi, vrlo snažnih. Al za vodu, treba imati malo klikera. Uzmu dečki vojnu “gusku” od 1000 litara, postave je na tavan kuće. Dođe Ferid sa “Tam”-ovom vojnom cisternom i napuni je preko crijeva. Odozgo ide voda pod dovoljno jakim pritiskom na aparat za kavu. Sjećam se jednom, “sade” granate po Vojniću, naročito oko bolnice "Sveti Georgije"( bivši motel) i centra. Mi sjedimo i pijuckamo esperssso. Brate, k’o u Veneciji.

Odlaskom u izbjeglištvo rijetko se gdje mogla popiti dobra kava. Jedino kod naših zemljaka, u “Le Mondu” kod Bože, i još ponegdje. Unatoč dobrim aparatima gazde mahom nabave jeftiniju kavu. Mada ima tu puno stvari vezanih kako je aparat “naštelan”. Ako to uradi majstor Sveto Mišljenčević, znaj da pa ćeš piti dobru kavu. Onda je pitanje kakva je voda i sl. Konobari poslovično kradu na mjeri. Norma se uvijek znala. Iz kile kave ide 100 kava dobre kvalitete, a može se nategnuti i do 120 kava. Sve što ide preko toga nije više dobra kava. Odemo Božo Zec i ja obići neke naše poznanike u Kljaićevu. Navratit ćemo usput u jedan lokal. Mala za šankom lijepuškasta cura, plavka, lijepa oka. Vidi se da je laku na noktima prošlo vrijeme. Ljušti se k’o crvena skojevska slova sa poratnih komunističkih parola. Reko, neće se valjda i ta požaliti da je boli glava kao ona na Biljegu, kojoj je Božo rekao da ima dobru tabletu za glavobolju, pa joj uvalio umjesto "plivadona" sivi, pregoreli osigurač za struju iz auta. Pita nas što pijemo ? Božo kaže:

- Dvije kave. Može espresso !

Espresso 3 Cura klimnu glavom i vragolasto se nasmiješi. Ne možemo reći da smo dugo čekali. Evo cure sa dvije džezvice i šalicama na tacni. Nasmijana upita:

- ‘Esam li bila brza?

Nas dvojica se zgledašmo. Božo pusti tiši podjebljivi kes.

Poslije će me životni put odvesti u holandsku ravnicu. Ne bi ovdje našao espresso da listaš. Kad jednom, odem ti ja sa školom (e jebem ti te škole, dokle ću se školati i ko me neće sve školati ?) na jedan od tih njihovih holandskih otoka. Taj, najbliži meni se zove Schiermonnikoog. Jezik sam slomio dok sam mu ime zapamtio. Naslušao sam se brate o tome otoku, al kad sam došao na njega, odmah sam shvatio da je ona moja šuma iza kuće što je zovu Bukvin gaj u stvari nacionalni park. Dan lijep, velika terasa puna, sjede većinom na njoj ljudi postarije dobi. Vidim, neki stariji gospodin kraj mene lagaško srče espresso. Lijepo jutro, baš osjetis da kava miriše. Naručim i ja espresso. Dobar je, vrhunski. Šećer dugo stoji na debelom sloju pjene. Što bi rekao Karta:

- Mačak od tri kile ne može propasti.

Espresso 5Naručim još jedan, pa još jedan. Kibim na konobara, nije Holanđan, vidi se. Čudno je to kako mi rođeni na istom području, nevezano za vjeru ili naciju, lako prepoznajemo jedni druge. Njušimo se, što bi rekli. Zovnem momka da platim, al na našem. Ako nije naš, neće ni doći. Momak se poslije mog poziva okrenu i nasmija se. Upoznavamo se. Zove se Pero, rođen je i živio u Bihaću, Hrvat. Izgubio je azilantski status, pa mu je ovdje na otoku dobro. Manje su kontrole, i pomalo radi na crnjaka. Kaže da je konobario po bihaćkim kafićima, najduže u “Mustangu” i da je tu izučio što je dobra kava.

Kasnije lutajući Groningenom, privuče me miris kave i vidim da sam pred pržionicom kave i veleprodajom. Drži je neki stariji Talijan, južnjak po imenu Sandro. Nudi me espressom mješavine 11 različitih vrsta kave koje on prži . Još uvijek znam svratiti koji put do njega. Nas dva se dobro razumijemo. On nikad nije naučio govoriti dobro holandski, baš kako neću izgleda ni ja. Holanđani dosta idu u Italiju i Francusku na odmore i to je vjerojatno jedan od razloga da caffei izlaze sa terasama na ulice. Sve češće se umjesto trdicionalnog piva piju vina. Pojavile su se i druge đakonije od kave: macchiato, cappuccino, espresso… Jedna od prvih firmi na sistem franšize bit će “Coffee United” sa svoja dva lokala na frekventnim mjestima u gradu. Uđem iz znatiželje u caffe, naručim espresso. Za aparatom je gazda Herman. Pruži mi na tacni kavu i čašu vode. Ja sa čudjenjem gledam. Kažem:

- Ja sam tražio espressso .

On se smije i kaže:

- Pa to vam je !

Espresso 4Gledam espresso kavu u nekakvoj smiješnoj časi. Oblik joj je kao neka manja vaza za cvijeće koja se gore pri vrhu širi. Možda bi mogla ta časa posluziti za liker ili slično. Snebivam se. Reko u sebi, moj Želja svašta ćeš ti jos vidjeti. Probam kavu. Nemam zamjerki, dobra je. Al kad vidim času, naježim se odmah. Inače mrzim takve forme čaše. Drugi put opet dođem. Opet ista priča. Nevoljko pijem espresso kavu iz staklene čaše. Pitam Hermana zašto nema za espresso klasične keramičke šalice sa uvom. Govori mi kako je on iz hoteljerske branše, kako oni uvode espresso, da je to novi trend u staklenim čašama. Objašnjava da ljudi žele da uživaju u smeđoj boji kave, kad je gledaju kroz staklo. Doveo sam još dvadesetak ljudi sa našeg područja i sad ima stalne goste, i većini se ne sviđa taj espresso iz čaša “za liker”. Jedino mi je macchiato lijep u visokoj čaši, pa vidiš one šarene slojeve kave i mlijeka. Slažemo se po pitanju trenda, al ja zagovaram nešto što je klasika. Ok, možeš biti na atomskoj podmornici, al moraš znati veslati i jedriti. Ja sam nogomet počeo igrati u crnim kopačkama i dana danas igram u crnim, bez obzira što su svjetleće, limun žute, naradžaste kopačke u modi. Uglavnom, nakon cijele priče, Herman po svome, ja po svome. Za dobrih sunačanih dana sjednem na svoj biciklo pa skočim do Groningena. Kupio sam ga polovnog, pojeftino, za 20€ na oglasima. Star je već trideset i više godina. Nekad je to bio bicikl, baš kao i ja dečko. Ruksak na leđa i gataj. Nije to daleko, oko petnaestak kilometara. Prva stanica u gradu je “Coffee United”, obavezna kavica. Caffe već dobrano pun, Herman na starom mjestu. Pozdravlja me sa smješkom, vata se za aparat sa kavom. Skidam rukskak sa leđa. Kažem mu:

- Pričekaj malo!

Iz kožnog ruksaka mu vadim moju šalicu za espresso kavu, umotanu u salvetu. Gazda Herman se razvalio od smijanja. Gosti prate naš duel i smjeh preplavi cijeli caffe. Dugim tankim mlazom iscuri kava , praveći usput bogatu pjenu. Uzmem svoju šalicu, poklon od kćeri sa puta u Rim. Ukusna mala espresso šoljica, sa nacrtanom talijanskom zastavom. Sjedem na visoki stolac uz sam prozor. Sipam šećer koji dugo stoji na pjeni prije nego što ga nestane. Otpijem gutljaj kave. Gledam kako ulicom prolazi šarena masa. Promače i jedna “šlisa” , što bi rekli moji Mićani. Sigurno potiče iz neke od holandskih kolonija. Onako, malo egzotična, njiše pozamašnom pozadinom. Srčem jaku, smeđu tečnost lagano, nako s guštom.

Znam da će mi danas biti jedan lijep dan. Počeo je sa kratkim espressom.
Napisao: ŽELJKO KRESOJEVIĆ
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or