fb bed Kažes mi, nisi na fejsu? Onda, znači i ne postojiš. Ko nije na facebooku, toga jednostavno nema. Ne-ma. Ne možem za sebe reći da sam baš kompjuterska generacija, i idu mi malo na živce ti kompjuteri. Ipak, rođen sam u vrijeme kad su se djeca igrala po vani, sa pucaljkama od zove, ćerala loptu po tratini. Igrali se rata,kauboja i indijanca, i tako. A ne kaj ovi danas. Samo bulje u ekran dok oči ne pobijele, i ždrokaju, ždrokaju... Svašta tu možeš vidjeti Bogo moj, i čuti, al ga jebi. Opet, sa druge strane, vako kad smo razbacani svakuda po svijetu kaj slama, da nije toga, ne bi možda više neke od dragih ljudi ni vidio ni čuo. Mati me zove baš juče. Veli meni:

 

- Dal’ znaš?

- Znam.

-Umro Ɖuka Ćanin .

- Pa kako već brže znadeš?

- Lako mati. Kad si na facebooku, onda sve znaš.

To ti sad dođe kaj neka seoska mljekara, đe se predavalo mlijeko. Tu sve saznaš. Ko je koga jeba’, čija je ćer je trudna, ko kome nije vratio novce, ko udara temelj za novu kuću na Maloj Švarči, kad će doći živinar u selo, ‘eli Nikola uplatio novoga 35-aka “Zetora” i berač za kuruze. Pošto je koncentrat kod Miće u zadrugi, i tako…E sad se više naše snaše ne moraju zajebavati sa zamaznim kravama “od mame”, musti na ruke, prati bokete, češati krave, nastor sterati, mlijeko predavati…Ne moraš više virati preko komšijskog plota. Sad lijepo kad se ustaneš, nogu preko noge, kavica je već gotova. I to ona “srbijankuša”, od po litre. Šalica kaj četrvtinka, odvali ti ruku u laktu. Teže ju je držati neg kriglu pive na “Oktoberfestu” u Minhenu. Sosa u njoj ima do početka ručke. Kad ideš zavrtiti “želju”, treba ti kočić od paradajza da dođeš do dna šalice. I onda se čuje čarobni zvuk. Klik. Kompjutor, što bi rekli naši “Mićani”, se pali. Odma ideš na facebook. Da vidimo što ima novoga od juče. Morda ima kakva nova porukica. Morda je ko reka da mu se sviđa moja slika iz srednje, kad sam bila u trećem razredu. Tad sam bila najbolja. Tu sva pučim, kaj crljena jab’ka. Odpije se gutljaj prve kave. ‘Edna ide još u podne, to je ta srednja, za koncentraciju, i još ‘edna naveče, za bolji san. To je “sulejmanuša”. Pali se i cigareta. Pepeljara je na krilu, šos ispod nje sav propaljen. Jer, jebi ga, nemereš gledati i slike i đe otresaš cigaru.

- O Radeee. Dođi, dođde vidi nešto, kakav je auto kupio Mićo Nadin. Dal ti to vidiš? Aaaa, točkova? Bog te nejeba, kaj traktor. Napred je kaj đip, a otraga kaj tamić. Jooo, da smo takoga imali na “Šentilju” al bi se navatali markica. Samo tako. A vide kuće Rade!

- Jeb’le te njive kuće, to je sve od kartona i letava. Es’ vidla čim zericu pune, to sve ode ukurac. - veli Rade, brijući se.

- Daaa, da. Bolje su ove, đe smo mi. Švapske, od blata i trstike. Te su bolje. E njesi me ćio slušati, beno moja, kaj što me nikad ne slusaš. Ja velim:

- Ajmo Rade, ajmo nekud...Al neće Rade moj. Uvjek se on nečem ođe nada:

- Ma morda će i ođe biti zeru bolje, kuda ćemo u stranjski svijet.

- Biće kurac bolje! - kaže Anđa listajući slike Nadine kuće.

U velikoj sobi je regal. Masivan, još je tvrđi neg oni što su kopovani u“Budućnosti” kod Milana Basarićka. Ovi što ga unose u kuću, bruh su morali dobiti. Fotelje masivne, dva sa dva. Noge pod njima kaj bapke pod šajerom. Tapete da ti ne pričam. Kaj onaj šareni motiv na testu za vid kad polažes vozački ispit. Nebi broja pogodio da ga jebeš, kaj na lotu. Luster, ni Saborna crkva nema taki, samo blješte cakalca. Nedaj Bože da otpa’ne s kuke! Tu je stolina na sred sobe. Tolki ni Pavić nije ima kad je zasjeda’ poslovodni odbor “Jugoturbine”. Al kad je slava, ima mjesta za sviju. Stolice, visoke, teške , Luj dv’aestdeveti. Mali sto težak kaj crna zemlja, masivan, debelo staklo na njemu. Ako je pod slabiji ispod, gazda mora “šprajcovati”. Na stolu obavezan tabletić, sa cvijećem kog je što veli moja mati gazdarica sama “aranžnirala”. Na stolu gravirana vlaša, sa debelim staklenim čepom, u kojoj je obavezan drveni krstić, puna rakije, koja svojim mirisom sjeća na voljeni zavičaj. Na zidu Wilerova zima, da podsjeća na mamu. Na drugom zidu visi svetac zaštisnik familije, i duborez “Blagoslovi onog ko ulazi u ovaj dom”. Televizija sa ekranom većim neg’ staro kino u Vojniću. Što vele naši, zvučnjaci sa strane. Resiver ispod, treba li reći da je prekriven tabletićem. To je da slika što ide preko satelita bude bolja. Treba biti u stalnoj vezi sa maćijom…hmhmmm…sa maticom. Pink, Grand, BN, DM…Stoja,Boja,Seka, Goca, Esad Plavi… Gazdarica je još pod utiskom sinoćne emisije “Balkanske prevare”, kako kamere uhvatiše onog automehaničara dok vara svoju ženu sa nekom mlađom curom. Nešto joj je i njen Mića sumnjiv u zadnje vrijeme. Moraće malo bolje pripaziti na njega.

- Rade, od' vidi stare, Nad’ne matere, Zorke Milićkove. Kupa se u bazenu iza kuće. Aaa, ta je vodu vid’la samo kad je konoplju u Korani namakala. E Rade, Rade, ja te jeb’la, mogla i Anđa vako danas biti sređena, kaj Nada. Al slušam ja tebe !

- Ma jebla i’ ti. To je sve na kredit. To niš i nije njio’vo.Tako sam moga i sam.

- Moga si kurac. Pa što njesi onda, kad si moga ?

Povuče Anđa dubok dim. Srknu gutljaj crne turske kave. Dalje gledajući natrča na slike svog bivšeg momana.

- A Bog te jeba, al se sav nešto spapunja, kaj stari gra’. A nije ćio onda plesati samnom na zabavi u Krnjaku, poslje zbora u Debeloj Kosi! 
Naleti i na drugoga iz svoje bogate zbirke.

- Vide Pepe al mi je postario. Oćelavio i trbuš’nu puštio, sav zadriga. Pa poslje vele od čega ga kresn’lo srce.
Kasnije malo škilji na Radinu staru ljubav. S njom se Rade zabavlja' prije nego što su se uzeli. Treba je Rade ženiti .

- Vide je, mamu joj jebem. Bome se dobro utegla. Ma šta! I ja bi, da imam novaca. Ma imaš danaske sve. Dižu ti sise, guzcu, obrve… Samo plati.

Mladih je najviše na facebooku, što je normalno. Ne traži puno vremena, površno, proviriš malo, prokomentiraš.To ti je jedna grupa. Druga grupa “leži” na facebooku. Derani k’o derani. Njima je važno samo nek se pokažu mišici, velik sat, malo sporta, nabudženih auta, kakva curica uz njih. Zanimaju ih i igrice, razne. Ma još su to ipak dečkići.

Al cure su priča za sebe. Omiljeno mjesto za snimanja selfie fotosa je kupatilo, wc ili njena soba. Obavezno jedan zid zelen, drugi plav. Na podu laminat. Namještaj “Zvezda” Nova Pazova ili “Javor” Ivanjica , eventualno “Ikea”. U pozadini se uvijek vide oni jeftini ormari od iverice sa ogledalom za samoslikanje, kojima stalno spadaju vrata. Na polici razne čupave muce, pokloni od obožavaoca i starih ljubavi. Ćebe na krevetu sa tigrovim dezenom, mislim da nije “Vuteks” više. Obično se slika pred neki noćni izlazak,“žurku”, klubove, splavove... Sad su popularne te kafanice sa neizbježinim šarenim stolnjacima, bar jednim zidom nevješto zidanim, od stare cigle na kom su nakačene ramići sa nostalgi čnim slikama. Ime joj se mora sastojati od barem četri riječi. 
Na izboru garderobe i srpska estrada bi im pozavidjela. Sise ispadaju, guzani sjevaju. Štikla nikako manja od 15 cm. Ne znam jel’ treba oružni list? Po mogućnosti u tigrastoj varijaciji, eventualno leopard. Na svakoj slici , već poznati kut glave, 43 stupnja ulijevo. Pod obavezno, napućiti usta. Sličan izraz lica imaju cure kad iz nehata prvi put "pušeci" navuku, pa ne znaju što bi s njom. Podbočiš se, malo se natrćiš, zabaci se kosa. Kad se slika postavi, ispod idu komentari :

- Prelepa si, najljepša si, lepotice, vrh, vrh sestro, lepoto naša, extra slika, beuty, slika ti je do jaja, fenomenalno….

Vi odgovarate:

- Hvala, dvaput hvala, hvala honey, hvala ljubavi… Za promjenu dodaš srce ili smajlić. A ima i onih što skaču, laju, mašu, zjevaju, ođikuju, ...

Zahvaljujući facebooku uspio sam sakupiti dosta sličica, svojih, od prijatelja, poznatih, nogometnog kluba “Petrova gora”. Ima svakakvih sličica. Nađe ih se iz škole, djetinjstva, iz vremena mladosti, starih ljubavi. Ljudi vole postaviti fotografije iz tih dana. Nije ni to loše. Takve ih pamtim i oni mene. Kako ono reče u jednom stihu Balašević:

“Prolaze gradom umorne bivše lepojke iz moje slatke mladosti, skrivaju bore, s linijom se bore, vreme im smišlja pakosti…

Najbolji momci sa korzoa mladi lavovi, mangupi, ugursuzi;
sad su šoferi, magacioneri, kriju ih mračni bircuzi..

Kad o tome razmislim, sam kriv što zivim s tim, morao sam da se odselim, da se davno izgubim.

I da se nikad ne vratim, da ih onakve zapamtim, morao sam da se odselim, kad mi je bilo dva'es tri.

facebook Eh, da sam i ja mogao odseliti sa dvadeset i tri. Ali…, vrijeme je učinilo svoje. Neko je propao više ili manje. Priča tako moj prijatelj Ćiro, kad je bio na svadbi u Novom Sadu, kod ženine rodbine. Dolaze tako naši, i kako tko dođe od novih, komentira ova ekipa ekipa što sjedi :

- Bog te jeba, al je ovaj propa’…al je onaj propa’.

Što veli Ćiro k ‘onda nitko nema špiglo kod kuće, pa da vidi malo i sebe. Svi drugi su propali osim nas samih. Tako na nekvoj sličici žena i ja. Aj, žena još i nekako, mlađa je od mene, al ja? Kaj razbucani plastić, koga je poplava nanjela kad se Radonja izlije, il da sam taj moment iziša’ iz veš mašine, sa dodatnom centrifugom na 1400 obrtaja. Ispod slike neko napisa komentar:

- Baš ste mi lepi. Ništa mi se niste promenili…što trošite zadnjih dvadest godina?

Mislim se u sebi:

- Ništa…Bronhi, Kiki…..pe’sto pet sa crtom i prsne karamele. Kad ikad bensadina, apaurina. Litija kad ima. I tako.

Prijatelja oko tebe kol’ko voliš. Lažnih profila, isto toliko lažnih prijatelja, baš kao i u životu. Jedni kriju godinu rođenja. Ove što su držeće to nerade. Vjerujte mi da ima i takvih koje su sad lijepše nego kad su bile cure. Umjesto slike često nekakva glumica. Nema podataka, uvijek pomalo tajanstveni. Šalju ti svašta, od nekih igrica do nekakvih aplikacija. Jebeš mi sve što znam čemu to sve služi i što se sa tim radi ? Tu su pjesme razne. Krajiške se tuku. “Jandrino jato”, Baja mali Knindža, Mile Delija, Majkani, Žare i Goci… Oni što su prvi pjevali: “Šahovnica u Krajinu neće, i nedamo ti Tuđmane ni metra. Kako se ono pjeva "Gori Bukovica": - Ja u borbi, ginu braća moja, tije dana bila svadba tvoja..., pa Oluja ni zapuvala pošteno nije a dečki parkirali freze svesa prikolčicam u Batajnici !?. Ti isti sad neveliko kukaju za Krajinom:

- 'Ko te mjesto mene žanje, suzo moja za plakanje. E sad si jebi mater. Poslje još dopišu:

“Dogodine u Kninu!!!!”.

Ma koje godine da i ja znam? Recite kad točno krećete, da ne prikasnim! Valjda ću stići na vrijeme podmazati za'rđale gusjenice?

Meću se sličice svakakve. Svoje, s prijateljima, porodične, s djecom, koja se polako mješaju sa drugima, egzotičnih unučića…Tu su svečanosti, svadbice, veselja, krstarenja, putovanja. Za godišnji se obično ide u zavičaj. Vraćamo se sa visokim holesterolom, od krkanja janjetine i ostalih đakonija. I niskim saldom na bankovnom računu.

- Ma jeba ga ti, tol’ki su ljudi “ u crljenom, moremo i mi. Zaradit ćemo brate.

Na facebook se ne postavljaju slike kad se ujutro zorom ranom voziš u ‘ednom pravcu stotinjak kilometara da dodješ na posa’. Najbolje bi bilo kad bi kako moga’ i prespavati tamo. Uštedio bi na vremenu i muci, a nešto bi i prišpara’. A i ženica bi bila zadovoljnija. Najsrećnije su one od naših zemljaka preko “Velike bare”, što voze one velkačke, što bi rekli naši “kamijone”. E da vidi Brko Vujić, Banja Janjanin, pokojni “Jaro” Martinović i dečki iz “Autotransporta” Karlovac tko danas ćera kamione? Naše zemljačine sad imaju sve iza sebe. Tu je soba s klimom, kuhinja s fližiderom, špajza, podrum, kuruzana i pušnica… Ove konfornije verzije još imaju rulaču, mlin čekićar i manji cikular, prenosni. Tako se može prekraćivati vrijeme dok čekaju utovar, režući i rezbareći nešto što ih podsjeća na Kordun. Kad ode sa 'edne na drugu obalu, pa dobije novu turu na jug, pa nazad. To traje dugo. Kad se vrati, zvoni na vrata kuće. Otvara mu mali, gleda ga nepovjerljivo. Zove mamu, koju baš tih dana počinje jako boljeti glava:

- Neki čiko je na vratima.

Na facebook se ne postavljaju sličice đe se rmbači, što kažu od “zvijezde do zvijezde”. Velite, bolje da nas niko ne vidi i ne zna kojim poslom se bavimo. Radi se svakud i svašta. Voze se kamioni za prevoz azbesta, razna industrijska čišćenja, često nesvjesni s čim imaju posla... Radi se kod raznih gazdi. Stranjih, svakud po svijetu…hrvatskih tajkuna, srpskih “kontraverznih biznismena”, često za plaću nedostojnu čojka. Drugi opet ujarmljeni hipotekama, “morgicima”, ne smiju šunuti. Dobrano prolupali, vuku dokle budu mogali. Svi bi htjeli nadokanaditi ono što izgubiše ili novo steći za 15 godina.

Onda dalje stavljaju se sličice razne... Cvijeća šarenoga. Rože raznih boja, srca crvenije, razlupanih, probušenih. Sunce zalazi, more se talasa, slapići se prelijevaju. Strele, anđeli, konji sa krilima, vile… Kaj na prospektima od Jehovih svjedoka. Stari kartaši su stalno na pokeru , pa mi šalju neke pozivnice za igre koja ja ne razumijem. Onda ono:"Priča koja je zapalila region..." “Što učitiljica radi , a misle da je ne gledaju”, ”Kako je voditeljka pokazala, a što nije smjela”, da nekazem pičku, i tako to. Neki opet kad nešto postave, potvrde to ispod sa “sviđa mi se”. Pa valjda ti se sviđa kad si ga već postavio. Ljudi naši se svačim bave, imaju interesantna zanimanja, različite interese. Jedni su borci za zdravu hranu, drugi opet gledaju u sunce, slazu kamen na kamen da bude u ravnoteži. Neki se javljaju ujutro i uveče. Onda umne izreke i mudrosti…savjeti za život. K’oda su prva četri rezreda sjedili na Akropolisu, a nastavnik im bio glavom i bradom Aristotel, a ne u područnoj školi u Utinja Vrelu. Što vele, sto ljudi, sto ćudi . Sto žena…dvista sisa.

Pa onda te razne grupe. Ubace me tako u grupu, kaj u mješal’cu, ni kriva ni dužna, nit koga poznam, nit znam što grupa radi. Kad si dalje od zavičaja, veća je i čežnja za njim, a to znači da moraš biti u zavičajnim grupama. Ja sam u svima: Kordun u srcu, Kordun u duši, Kordun u kurcu, Kordun u oku, Kordun u pički mater’noj….Tu opet svega ima. Sličice iz Rumunije, Moladvije...sa grupa "Ljepote zavičajne i sa sela", koje bi kao trebale predstavljati Kordun neko prošlo vrijeme. Ima onih koji Kordun suštinski ne razumiju i “siluju”, do onih tananih, rođenih Kordunaša koji ga “osjećaju” u porama. Da se vidjeti lijepih slika, npr. “Petra Gore”, "Kordun u slici", Tanje Konchalovic... Ima fotosa lijepih kordunaških starih kuća, rijeka, pejsaža. Uz obavezne komentare: Raj na zemlji! To nigde nema! Prelepo! Gde je to slikano? Neki ne daju da se zaborave stare kordunaške riječi. Što je: pritiskač, bokagije, otik….. Malo, malo pa utrči neko sa pitanjem:

- Dal’ zna ko morda ođe od vas sto znači: 
"Ćeno loče vareniku iz kojzce" ?

Da se pročitati i koje pametno slovo o našem kraju, kakva knjiga izdana davno ili dosta toga u novije vrijeme, vidjeti nečiji lijep crtež i tako … Ta moja starija srednja generacija koja nešto pamti i zna od onoga “starog” Korduna, nastoji facebook malo pametnije iskoristiti. Ako nista drugo, onda barem radi mlađih koji su tu masovno prisutni.
Djeca sve slabije dolaze na Kordun, u stari kraj . Ni ne čudi, ako im njihov ćaća, inače moja generacija kaže:

- Kako bre možes da živiš tamo ?

Uglavnom ta stalna priča o gubitništvu nije baš takva takva kako se želi prikazati. Kao, svi smo mi popušili. Ima njih dosta koji su se rješili vukojebine i vele:

- Muči, dobro je.

Sjedim i slušam tako momka ljetos. Veli vako:

- O fala tebi Tuđo. Spasio si ti mene. Sad bi mora’ voziti đetelnu sa ćaćom tamo iz Vržanuže, a vako pijem pivo “Jelen", il drugo, ne znam. Kako ono beše, svetsko a naše? Gledam evropsko prvenstvo, i jebe mi se za sve. Kordun se sav svede na par zborića po ljeti i tradicionalne malonogometne turnire u Slavskom Polju. Uputa: odmah po slikanju ih postavljaš na facebook. Ajmo svi na stolove! Ruke gore ! Malo sličica sa zborova: Budački, Tušl’ovć, Dunjak, Perjasica, Pjesčanica, Bović,Veljun, Utinja... Nema raja brez rodnoga kraja... Ljuljaj… malo se izrigaš pa još jedna runda. Sutra obavezan izlet na Muljavu.

- A joj, baš je “ljepo” uređeno - uz uzdah.

Posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića, koji izgledom podsjeća na nekakvog trola postaviše pod nadstrešnicu na četri stupa. Gore iznad njega novogodišnje sijalice i usred ljeta. Tu je i prijestolni stolac, za slikanje. Na terasama vise vaze sa umjetnim lišćem i šarenim cvijećem kao na grobljanskim kioscima, a u okolnim jarcima bršljana i ciklama kao u priči. Kad se domoljubni šumari uvate pejsažne arhitekture i uređenja interijera. “Muljava” izvana obložena svijetlom jelovinom, u šumi koja je karkteristična kestenom i bukvom? Unutra kraj šanka, u maloj prostoriji stavili dva velika stola od prerezanih bukovih kolutova. Takvim stolovima je mjesto dolje uz Radonju, kao nekad u staro, lijepo “Tukanovo vrijeme”. Unutra fale teške, masivne klupe i slike sa motivima iz lova. Umjesto njih neki moderan namještaj lažne pozlate i apstraktne slike. Lijepi i živopisni petrovački potoci opasani su betonom i kamenjem, pa izgledaju kao industrijski kanali. Bez palačinki sa zamrznutim šumskim voćem nikako se ne može proći. ( p.s. Izgleda da ovo stvarno neko čita...mjenjali su međuvremenu interijer !!!:). Poslije se skoči do spomenika. Makar je operušn, ali obavezno se naslikajete. Ne zaboravite podići tri prsta uvis. Usput se popišati, jer mjehur ne drži, ovi što seru nek se posluže sa bujadi. I naravno, odmah to postaviti na profil.

autotransport karlovac Poslije na Koranu, u Maliće. Ako si na ovoj " našoj" strani (ovo važi samo za ženske), nikako ne diši dok ne pređeš na onu drugu. Kad sjedeš za što na terasi “Kod Markana”, onda tek ispušćaš zrak i dadeš svome pupinu slobode. Ove mlađe, malo sise gore. Misleći da će im vječno biti tvrde, sa gađenjem gledaju starije gospođe izvaljene u hladu. Čim se vratiš sa kupanja, odma’ na facebook. Nikako babi otići pomoći počupati gra’. Al kad sutra poštar donese pemziju, obavezno joj sjesti u krilo. U međuvremenu malo kod Šime u “Zelenu devetku”, pa u " Hart", pa opet na zbor. E tu je već stara ekipa. Pa onda " Zelena noć" ...najljepše je na Kordunu... ma to nigde nema, raj na zemlji. Peku se kuruzi, pa kod Mikija na roštilj. Ili ćemo na Petrovac? Pa opet na zbor. Ajmo na stolove. Nestalo novaca, struže se skorelim kruvom po Nikičinom kotlu. Par sličica, sutra za facebook, Bože moj, a onda:

- Njesam ni ja repa bez korjenaaaa ..., kućo moja moja bićes pokrivenaaaa !!!! (al ukurcu).

Onda kući, baba pakuje torbu. Već je okilavila ispraćajući torbe. Vata se rani autobus. I sad zavičajna pjesma ima novi dodatak:

- VRATIĆU SE JEDNE RUJNE ZORE (autobusom " Autotransporta" u Beograd )..,SRCE MOJE OSTALO JE KRAJ PETROVE GORE !!!


Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!

Banija

gljive-ukrasi-banijskih-sumaGljive - ukrasi banijskih šuma
Nije moderno ali je korisno, bar ja mislim tako i pokupim malce i zaputim se u jednu od mnogobrojnih, prelijepih i raznolikih banijskih šuma.Dan je...
ubijanje-srba-u-sisku-1991-1992-godineUbijanje Srba u Sisku 1991-1992 godine
Nestanci Srba u Sisku ili Slučaj Sisak predstavlja niz ratnih zločina tokom rata u Hrvatskoj u Sisku i okolini. koje je Republika Hrvatska izbegavala da...
casni-krstovi-na-mjestima-unistenih-pravoslavnih-hramova-na-banijiČasni Krstovi na mjestima uništenih pravoslavnih hramova na Baniji
PETRINJA - Parohiju petrinjsku pored grada Petrinje čini još 55 naseljenih mjesta, na čijem je području do Drugog svjetskog rata bilo čak 18 funkcionalnih...
optuznica-protiv-dvojice-okrivljenika-zbog-ratnog-zlocina-u-volinjiOptužnica protiv dvojice okrivljenika zbog ratnog zločina u Volinji
ZAGREB - Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv državljanina Republike Srbije (1968.) i državljanina Bosne i Hercegovine...

Društvo

izumire-selo-genijalacaIzumire selo genijalaca
PODUM - Mnoga povratnička sela imaju neku svoju priču. Zajedničko im je da su nekada bila puna života, a...
u-zemunu-obiljezena-26-godisnjica-zlocina-na-koranskom-mostuU Zemunu obilježena 26. godišnjica zločina na Koranskom mostu
ZEMUN - Dana 21. septembra u Zemunu je obilježeno  26 godina od zločina na Koranskom mostu u...
zbog-novca-nije-odrzan-jubilej-formiranja-pete-kordunaske-udarne-brigadeZbog novca nije održan jubilej formiranja Pete kordunaške udarne brigade
Na samoj granici Bosne i Hercegovine, u Petrovoj poljani u općini Vojnić, prije 75 godina, 16. septembra...

Novosti

hapsenja-bucna-sudjenja-u-tisiniHapšenja bučna, suđenja u tišini
BEOGRAD - Dokumentaciono-informativni centar Veritas upozorava da su hrvatski sudovi ovog meseca...
hrvatski-ratni-veterani-traze-prognanici-su-agresoriHrvatski ratni veterani traže: Prognanici su agresori?!
ZAGREB - Udruženja hrvatskih ratnih veterana insistiraju da u tekstu novog zakona o braniteljima ostane...
strah-u-vodotecuStrah u Vodoteču
VODOTEČ - Selo Vodoteč u Ličko-senjskoj županiji, sedam kilometara udaljeno od Brinja, krasio je...

Kultura

veljko-ostojic-trag-i-sjecanjeVeljko Ostojić: Trag i sjećanje
Gledam ova brdaprepuna zelenila ,njihove poljane milekoje su nam život bileNekada plodne poljanice...
mala-gospojina-u-pakracuMala Gospojina u Pakracu
Rođenje Presvete Bogorodice ili kako se u narodu naziva, Mala Gospojina, obilježena je 21. septembra u...
oluja-razvejala-bacuske-tamburase"Oluja" razvejala bačuške tamburaše
Sve bačuške tamburaše, članove nekad čuvenog orkestra, ratni vihor je rasuo u daljini, a svake godine se...
18-31-krajiski-likovni-salon-od-13-oktobra18 (31) Krajiški likovni salon od 13. oktobra
Krajiški likovni salon biće otvoren 13. oktobra 2017. u Galeriji Muzeja želјeznica Srbije (Nemanjina 6,...

Oluja

franjo-hvala-ti-sto-si-nas-proterao-tekst-zrtve-oluje-koji-tera-na-razmisljanje"Franjo, hvala ti što si nas proterao": Tekst žrtve "Oluje" koji tera na razmišljanje
„Da smo ostali dolje, neko bi možda uspio kao i ovdje, ali većina nas bi se oslanjala na roditeljske veze za zaposlenje, ostali na roditeljskim...
svjedocenja-prezivjelih-iz-grubora-gosica-i-varivodaSvjedočenja preživjelih iz Grubora, Gošića i Varivoda
Zločin u Gruborima dogodio se 25. avgusta 1995. i o njemu su poznati brojni fakti. Pokojni Božo Knežević snimio je sjajan dokumentarac “Oluja...
bogdan-rkman-pravo-na-tugovanjeBogdan Rkman: Pravo na tugovanje
Kako ocjenjujete ovogodišnje obilježavanje godišnjice Oluje?Da je bilo mirnije, jeste. Da je incidenata bilo, jeste. Ove godine u Kninu ritualno nije...

Politika

pupovac-referendum-o-pravima-manjina-veoma-opasan-projekatPupovac: Referendum o pravima manjina veoma opasan projekat
ZAGREB - Predsednik SDSS-a i predsednik Srpskog nacionalnog veća Milorad Pupovac ocenio je da je inicijativa o održavanju referenduma o ljudskim i...
dss-napad-na-bjelajca-pokazuje-u-kakvim-uslovima-zivi-vecina-pripadnika-srpske-zajedniceDSS: Napad na Bjelajca pokazuje u kakvim uslovima živi većina pripadnika srpske zajednice
ZAGREB - Demokratski savez Srba  danas je najoštrije osudio napad na svog stranačkog kolegu - zamjenika župana Sisačko-moslavačke županije iz reda...
sdss-osudio-pokusaj-fizickog-napada-vijecnika-hsp-a-na-zamjenika-zupana-bjelajcaSDSS osudio pokušaj fizičkog napada vijećnika HSP-a na zamjenika župana Bjelajca
SISAK - Predsjednik Izvršnog odbora SDSS-a Boro Rkman, vijećnica županijske Skupštine Sisačko-moslavačke županije Mirjana Oluić-Voloder i vijećnik Branko...