Čedo Vukmirović Čedo VukmirovićEvo, prije nekoliko dana iz štampe je izašla nova knjiga stihova Čede Vukmirovića. Pod dobronamjernim naslovom, koji u stvari iskazuje i radostan pristanak: Kad već žuriš da porasteš. Jer iza tih, izgovorenih riječi moglo bi i da se kaže: Hajde da i to uradimo, da i to ispričamo... kad već žuriš da odrasteš!

Poslije Pozorišnog zeca, knjige stihova za djecu, koja se pojavila 2016. godine, Vukmirović se kod istog izdavača, Zavičajnog udruženja Krajišnika "Nikola Tesla" Plandište, javlјa i drugom knjigom stihova.

Prethodna i prva Vukomirovićeva knjiga jeste za djecu. Ali je ona u ništa manjoj mjeri i knjiga za odrasle. A ova je to još i više. S tim da je, a ja to iz svog skromnog ugla naznačujem, možda malkice i više za odrasle.

Knjiga Kad već žuriš da porasteš označena je na početku stihovanog kazivanja, a ispod istoimenog naslova, kao Zavičajna pripovijest za djecu u stihu. A ja velim da je to pripovijest i za odrasle. I tu pjesnik otvara svoju pripovijest stihovima:

Vođenje ozbilјnog razgovora
Vrijedna je čovjekova osobina,
I mudrost, ako se vodi
Između oca i sina...


Ova knjiga (62 strane) ispletena je od razgovora oca i sina. Ona je lirska priča sjećanja na zavičaj – Glinu, a iz Gline se kroz bajkovane stihove odlazi do rijeke Gline, rijeke Kupe, do Petrinje, do Pogledića (brda iznad Gline), do Topuskog, do Plitvičkih jezera...

U središnjem dijelu knjige pjesnik pjeva o lјubavi, o pojedinim osobama koje su se upečatile u očevo sjećanje pa o njima on kazuje sinu, o suncu kao svjetloti svijeta i Suncu kao planetu, o snijegu...

I svega je tu lijepog, punog toplih boja riječi u jednostavnim sinovlјevim pitanjima i očevim uvijek dubokim a mudrim, istinitim bojama osvijetlјenim odgovorima.

I uvijek i s porukama što zrače dobrotu kojom liječe onoga ko čita.

Čedo Vukmirović (rođen 1946. godine u Buniću, u Lici, djetinjstvo i mladost proveo u Glini, na Baniji, završio Pedagošku akademiju u Petrinji, do 1991. živio i radio u Sisku) dugo piše za djecu. Sarađivao je u Kuriru, dječjem listu koji je dugo izlazio u Sisku.

Dugo, kažem, piše, a tek se 2016. godine pojavio s prvom knjigom. Pa nas je i u  jednoj i u drugoj podario nečim od onoga što je i njegovo i naše sjećanje. A sjećanje je život. Do koga se, tog života, sjećanjem i stiže. I pjesmom koja je i dah života, kako pjesnik kaže.   

Korice knjige, s više ilustracija u knjizi, a sve su motivi Gline, rad su akademske slikarske, magistra likovnih umjetnosti Ljubice Šakić, takođe naše Banijke, rođene u Glini, a porijeklom iz Brnjeuške, koja živi i radi u Grockoj.

I ne smije se zaobići pjesnika Miloša Bajića, potpredsjednika Skupštine Udruženja Banijaca..., koji je knjigu pripremio za štampu i brinuo o njenom pojavlјivanju.

Dakle, "banijska izbjeglička književnost" obogaćena je još jednom vrijednom knjigom – knjigom novih stihova Čede Vukmirovića.

Knjigom za radosno čitanje i tiho razmišlјanje. A pjesnik je završava stihovima:

... Gledamo se, ne govorimo,
Al'razmjenjujemo riječi,
Više mene nego tebe
Ovaj razgovor liječi.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!
rek b or