Milos Kordic
NOVI SAD
- Milošu Kordiću uručena je, u subotu, 10. marta, na Međunarodnom sajmu knjiga u Novom Sadu, plaketa "Vladimir Matijević" koju mu je dodjelilo Udruženje "Krajiški privrednik" za životno djelo u oblasti književnosti i srpskog jezika.

Na štandu Kulturno-istorijskog centra iz Beograda, pred većim brojem okuplјenih Banijaca i drugih Krajišnika, plaketu je Kordiću uručio dr Momčilo Subotić, član žirija koji je predložio a Upravni odbor usvojio prijedlog i donio odluku da se ovo novoustanovlјeno priznanje dodjeli Kordiću.

Prije uručenja plakete, popratni tekst odluke o dodjeli plakete pročitala je Marija Božić, član žirija, inače predstavnik Udruženja, dok se širim obrazloženjem povodom ovog priznanja književniku Kordiću prisutnima obratio pjesnik Miloš Bajić, treći član žirija, Kordićev Banijac i dobri poznavalac njegovog književnog rada.

Bajić je podsetio na životni i radni Kordićev put, podsetio na početke njegovog bavlјenja pisanjem, kao i na ostalo što je Kordić radio u oblastima prosvjete, kulture, književnosti, novinarstva...

Posebno je Bajić istakao period početaka Kordićevog radnog vijeka u Osnovnoj školi "VII banijska brigada" u Mečenčanima, gdje je osnovao i vodio literarnu grupu čiji su radovi objavlјivani u listovima širom ondašnje Jugoslavije. Da bi iz tog rada proizašla i prva knjiga poezije njegovih učenika pod naslovom "Zrno sunca".

Bajić je zatim govorio i o onom periodu, najdužem radnom, koji je Kordić proveo u Metalurškom kombinatu Želјazara Sisak, gdje je jedan od pokretača i osnivača poznatih jugoslovenskih kulturnih manifestacija – Kolonije likovnih umjetnika i Književne nagrade Želјezare Sisak. Takođe je istakao i njegov rad u sisačkom listu za djecu Kurir, čiji je, od 1969. godine (list je pokrenut 1968. godine), jedan od urednika, pa zatim više godina i glavni i odgovrni urednik.

Nadalјe, Miloš Bajić je rekao kako Kordić "okuplјa književnike s prostora bivše države, pogotovo sa svoje Banije, čiji jezik i danas lјubomorno čuva. Treba istaći Miloševu posebnu opsjednutost Banijom, na kojoj gotovo da nema sela i grada koje nije posjetio. Pisao je o velikom stradanju svog naroda u Drugom svjetskom ratu... Obilazio je stratišta: od Jasenovca, Bajić jama, Grabovca, glinske crkve... pisao o zločinima kako ne bi pali u zaborav."

Zatim je Bajić govorio i o onome što se dešavalo Kordiću, i ne samo njemu, od 1991. godine, kao i životu u izbjeglištvu, u Beogradu.

Milos Kordic nagrada
"Svaki čovjek koji upozna Miloša Kordića", rekao je, između ostalog, pri kraju svoje riječi Miloš Bajić, "upoznaće istinsku dobrodušnost, razdraganog govornika, vizionara, čovjeka koji zna da sasluša, savjetima pomogne... Čovjeka koji i dalјe na našu radost, na radost svojih poštovalaca i čitalaca još i danas stvara..."

Uz riječi zahvalnosti Krajiškom privredniku, njegovom predsjedniku Mirku Radakoviću i članovima žirija, Miloš Kordić je rekao: "Za 'Privrednik'Vladimira Matijevića čuo sam u osnovnoj školi. Zatim nešto od svog oca, pa sam o njemu čitao u Prosvjeti, listu Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, ali najviše sam saznao od onih koji su kao puka krajiška sirotinja prošli tu humanu stazu učenja i zanata i života. Neke sam i poznavao. Kod nekih sam dolazio, posjećivao ih po svojoj Komogovini, po Baniji, i znatiželјno posmatrao kako rade, kako delaju njihove ruke. Kao ruke, na primjer, Privrednikovog pitomca, kolara Ilije Dmitrovića, koji je zanat izučio u Zrenjaninu... kad njegove naoko grube ruke nježno, kao ruke vajara, oblikuju od zlatne boje bagremovog drveta palčeve za točkove zaprežnih kola. Kao ruke kovača Miće Kordića kad do najjačeg sunčevog usijanja, duvajući mijehom žar, dovode komad gvožđa koji zatim kuju, a onda ga potapaju u vodu. Pa me i danas prati zvuk tog dodira vrelog gvožđa i vode kao jedno od najlјepših šištanja koje sam ikad i igdje čuo. Pa ruke trgovca u Tomićevoj tekstilnoj radnji u Petrinji kad prebacuju balu platna pa je odmotavaju i mjere na onom drvenom metru što mu stoji na pultu ispred njega i kad nepogrešivo i neuhvatlјivom brzinom nožicama režu tkaninu s jednog kraja na drugi. Pa ruke zidara, stolara, krojača, obućara...

Bile su to ruke među nebrojenim rukama sirotinje srpske koja se okuplјala u 'Privrednikovom' centru Vladimira Matijevića u Beogradu. Vladimira Matijevića, jednoga od najveličanstvenijih humanista i dobrotvora u istoriji i tada baš rasejanog, seobnog srpskog naroda. Gospodina Matijevića koji se sa dva detalјa veže i za našu Baniju: prvi detalј – sestričinu njegovu oženio je B. P., izučeni, ugledni trgovac iz Dvora na Uni, a svadba je u Dvoru, piše list Politika 1936. godine, bila veličanstvena; drugi detalј – Vladimir Matijević bio je đak našeg Banijca, prote Nikole Begovića, rođenog u Begovićima, velikog borca za prava svog naroda, elikog humaniste, književnika... koji mu je predavao vjeronauk i imao veliki uticaj na njega.

Stizali su u Beograd dječaci iz Like, sa Korduna i Banije, iz Bosanske Krajine, Hercegovine, Crne Gore, Šumadije, južne Srbije... i nema otkud nisu. I odlazili u Zrenjanin, Smederevo, Pančevo, Vršac, Požarevac, ostajali u Beogradu... i nema kud nisu i gdje nisu.

I moji, sa Banije: Vasilј Grmuša iz Bojne, Petar Dobrić iz Ravnog Rašća, Đuro Ilibašić iz Draškovca, Nikola Jekić iz Banskog Grabovca, Ljuban Lovrić iz Javnice, Simo Ljubišić iz Gornje Stupnice, Milan Čubrić iz Velikog Gradca i mnogi, mnogi drugi. Učili, izučili i postajali i majstori i lјudi...

Radeći sa riječima", nastavio je Kordić, "otkrivajući ih, čitav dio svog života posvećenog radosnim mukama pisanja, nastojao sam da ih, te riječi, kako sam znao i umio provlačim kroz stihove i rečenice kao tkalјa svoje niti, a sve u strahu da ih ne pokida, u strahu da ih ne pokidam. Pokušavao sam da ih bar malko uzlatim u onu boju kao kolar onaj svoj palac od zlatnog bagrema, da ih svijam kao kovač gvožđe, kao drugi majstori koji su tako činili...

I samo da kažem da je Udruženje 'Krajiški privrednik' Beograd preuzelo na sebe dio onog svjetla kojim je tu našu sirotinju osvjetlјavao i prosvjetlјavao besmrtni Vladimir Matijević sa svojim 'Privrednikom'. Svjetla koje i danas svijetli... Da je Udruženje preuzelo dakle onaj dio onog svjetla kojim je počelo da zaista svijetli i knjigama našim, knjigama svoje krajiške sirotinje, koju okuplјa na ovim svetim mjestima, na ovim beskrajnim morima knjige", kazao je Miloš Kordić.

Predstavlјanje knjige "Memoari pisaće mašine" Sime Šuice i uručenje plakete "Vladimir Matijević" Milošu Kordiću, a ta dva događaja održana su jedno poslije drugog kod štanda Krajiškog centra, ulјepšale su izvorne pjesme Ženske pjevačke grupe "Banijaca" iz Beograda.

Ovdje se, na kraju, mora istaći ono što već nekoliko godina radi Jovica Crnojević, koji je nekad živio i radio u Sunji, a inače je porijeklom iz Krčeva, blizu Sunje, a sada živi u Sremskim Karlovcima – gospodin Crnojević na kraju svake od ovih književnih manifestacija časti svoje Banijce svojim domaćim proizvodima: i mesnim i krvnim kobasicama, slaninom, pogačama i neprevaziđenom rakijom koju priprema na svom fruškogorskom imanju. I još da dodamo da je nekoliko litara svoje rakije na ovaj skup donio i nekadašnji Dvorčanin Branko Maoduš, koji živi u Sremskoj Kamenici.

Pa je priča Banijaca, koji su živjeli u Glini, Dvoru na Uni, Petrinji, Kostajnici, Bojni, Banskom Grabovcu, Sisku, Javornju... a sada u Novom Sadu, Sremskoj Kamnici, Kaću, Futogu... još dugo tekla prostorom hale knjige Novosadskog sajma.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Ukoliko prenosite ovaj tekst na drugi sajt, a Banija Online je naznačena kao izvor / autor teksta, molimo da i to prenesete po mogućnosti sa linkom ka izvornom tekstu.
reklamirajte se cbc