privrednikovi pitomci
Tranzicije i migracije dijela stanovništva obogaćuju ako se provode tako da se ne kidaju veze s rodnim krajem. To je osobito važno za krajeve i sredine koje ne raspolažu s intenzivnijim kretanjima roba i usluga, i gdje je čovjek najveće blago i nosilac svih vrednota. U vrijeme trajanja Vojne krajine, krajišnici za vrijeme ratnih pohoda ratuju, ali i donose vijesti o onome što su vidjeli, a jednoć uspostavlјene komunikacije često se ne prekidaju, što je imalo pozitivnih tragova u Lici, Baniji i Kordunu na više područja materijalne i duhovne kulture.

Ukidanjem Vojne krajine nastavlјaju se protoci kroz iselјavanje u novi svijet, ali se javlјaju i tendencije pojačanih kretanja prema privredno razvijenijim i bogatijim dijelovima Austro-Ugarske monarhije. Jedan oblik ovakvih kretanja predstavlјa i djelovanje srpskog društva Privrednik i hrvatskog društva Hrvatski Radiša, kojima je bio glavni cilј, u doba nastanka, smještaj djece iz pasivnih krajeva u bogate krajeve kroz osposoblјavanje u zanatima, trgovini i ugostitelјstvu, s time da je postojala velika mogućnost povratnog kretanja nakon završetka školovanja. Djeca nisu samo učila zanat, već su sticala obrazovanje i upoznavala nove kulture, proširivala svoje horizonte o svijetu koji se je na prijelazu stoljeća i u prvoj četvrtini dvadesetog stolјeća brzo mijenjao. Pismena, ova djeca i kasnije lјudi, ostaju povezani sa svojima u rodnom kraju i otvaraju koridore kojima onda kreću i drugi. Iako se je u rodni kraj vratio obično samo manji dio osposoblјenih za vođenje zanatske ili trgovinske radnje, oni obično postaju prvi lјudi u svojem kraju. Trgovac u malom mjestu često je više nego prodavalac robe. On je često jedini pismeni, a svakako najimućniji, čovjek u selu. On obavlјa za pojedine porodice sve računovodstvene poslove i živo je zainteresiran za napredak sela, jer s ovim procesom napreduje i kupovna moć stanovništva, a time i on sam.

Slično je bilo sa zanatlijama. U vrijeme kada su putovi dobar dio godine utonuli u blato, zanatlije, osobito stolari, kolari, kovači, postolari i krojači, izrađuju najnužnije predmete bez kojih seosko domaćinstvo ne može napredovati. Zanatlije su često povezani s korisnicima svojih usluga kroz nabavu sirovina: kože, vune i drva, a nerijetko nalazimo i primjere uske suradnje kroz kućnu radinost. Nakon razvojačenja Vojne krajine stanovništvo koje je stolјećima živjelo u podosta konzerviranim vojničkim odnosima i u okviru krajiških kućnih zadruga teško se je i sporo snalazilo u novim odnosima koji su vladali i u županijama. Ubrzano dolazi do raspadanja zadruga, ali i do propadanja novostvorenih seoskih imanja koja nisu raspolagala ni sredstvima ni znanjem za brzo uklapanje u razvijenije privredne tokove. Stranci, t.j. došlјaci iz krajeva koji su bili u okviru civilne Hrvatske, gdje je od ranije bilo razvijeno stjecanje vještine u trgovini i zanatstvu kroz naukovanje, a onda i "fremdovanje" (boravak u stranim zemlјama nakon završetka šegrtovanja), zauzimaju dominantne pozicije u trgovini i zanatstvu pa i u upravi, pa se proces osiromašenja autohtonog stanovništva nastavlјa ubrzanim tempom. Kao prvi oblik samopomoći počinju se osnivati Srpske zemljoradničke zadruge inicijativom Radoslava Markovića, da bi onda Vladimir Matijević iz Gornjeg Budačkog, koji je završio Visoku trgovačku školu u Beču i radio kao trgovački zastupnik u Zagrebu, došao na zamisao da se unaprijedi i trgovina i zanatstvo kod Srba kroz obrazovanje siromašne djece kod zanatlija u Vojvodini i svugdje gdje je bilo vještih i dobrih srpskih zanatlija. Naime, nakon što je 1895. osnovana u Zagrebu Srpska banka s kapitalom od četiri i pol milijuna kruna, otvorile su se veće mogućnosti za financiranje i kreditiranje srpskog selјaka, zanatlije i trgovca, pa su u sklopu ove tendencije nastali i Privrednik i Savez srpskih zemlјoradničkih zadruga. Jačanje Srba na privrednom planu odrazilo se i u politici pa se središte društveno-ekonomskog života Srba u Austro-Ugarskoj monarhiji sve više premješta iz Novog Sada u Zagreb.

privrednik logoOsnivačka skupština Srpskog privrednog društva Privrednik održana je u Zagrebu 23. septembra 1897. godine. Međutim do tog vremena Vladimir Matijević je individualno posredovao za primanje u nauk više od 200 srpskih dječaka iz krajeva južno od Save. Svoju zadaću Privrednik je ostvarivao preko povjerenika po selima i gradovima: seoskih učitelјa i svećenika. Oni su odabirali najbistriju djecu i pomagali njihovo upućivanje u razne zanate, trgovinu i ugostitelјstvo. Prema sjećanjima Anđelke M. Jarić, penzionera iz Beograda, kao povjerenici na području dvorskog kotara posebno su se isticali učitelјi Branko Sučević, Mile Borovac, Dragan Pribićević, Stevo Mrkalј i Dušan Jandrić, trgovac Pero Bekić iz Dvora, te svećnik Branko Barać iz Dvora, kao i porodice svećenika Ostojića iz Žirovca i porodice svećenika i učitelјa Dragišića iz Rujevca, ali je lista onih koji su pomagali i učestvovali kod smještaja djece golema, i trebalo bi ju prema dosijeima pitomaca pohranjenih u Arhivu Srbije u Beogradu posebice istražiti.2)

Djecu smještenu u zanate obilazili su jednom godišnje inspektori koji su se informirali o njihovom napretku. Svakako da je u cijeloj toj akciji trebalo mnogo pregalaštva i mnogo spretnosti da se prebrode sve poteškoće koje su radu društva, koje je slalo djecu na nauk u udalјene dijelove države, pa čak i izvan nje, pravile administrativne vlasti Austro-Ugarske.

Prema izmjenjenim pravilima Privrednika iz 1908. društvo je osnovano od Srba — samostalnih gospodara kao poslodavaca, a svrha mu je humanitarna. Društvo je na prvom mjestu trebalo raditi na teoretskom i praktičnom obrazovanju i unapređenju svojih članova i srpskog privrednog podmlatka uopće, a na drugom posredovati oko namještanja srpskog obrtničkog i trgovačkog (pomoćnika i šegrta), polјoprivrednog i uopće srpskog privrednog osoblјa. Zanimlјivo je, da se zadatak društva proteže i na tvorničke radnike, koje će društvo namiještati i po mogućnosti njihove interese zastupati, kao i pomagati nezaposlene tvorničke radnike koji su bez svoje krivnje ostali bez posla. Društvo je pomoglo — jasno prema financijskoj moći i one članove koji bi se odlučili na samostalno vođenje posla, što je bilo izuzetno važno za razumijevanje velike privrženosti pitomaca društvu Privrednik, koje ih je pratilo kroz njihov razvoj. Na zahtjev članova društvo je davalo i stručne savjete i upute u poslovima trgovine, obrta i industrije, s tendencijom unapređivanja privrede i srpskog privrednog pokreta "koliko se bolјe može".

privrednikovi pitomci u bg
Grupa Privrednikovih pitomaca pri dolasku na naukovanje u Beogradu, 1928. godina
Grupa Privrednikovih pitomaca pri dolasku na naukovanje u Beogradu, 1928. godina
Izučavanje zanata trajalo je četiri godine, i bilo je obično vrlo mukotrpno i teško. Svaki je pitomac dobivao osnovni priručnik „Mali zbornik", koji je sadržavao upute i savjete za rad i ponašanje. U kontekstu ove knjižice najsposobnijima se obećavala mogućnost dalјeg školovanja i " ... takav čovjek je onda bolјi i pametniji u svemu i za svaku stvar od onih, koji nigde ne beše, ni ništa ne videše, ništa ne naučiše, i koji ništa ne znadu, ili malo više znadu od drugoga koga nemoga stvora". Savjetuje se stoga: "Šalјite, dakle, valјane đake iz malena u svet, upućujte ih na poštenje, poslušnost i rad, pa će za nekoliko godina oživeti mesto vaše i čitav kraj vaš, jer će ti lјudi brzo biti od velike koristi". I dalјe: "Imaće veliku zaslugu, pa će i svoje porodice lakše pomagati, jer će bolјe zarađivati nego što zarađuje kakav prosti i zadnji nadničar bez zanata i alata. A kad u takvom mestu bude više mrsa i soli, onda će svim i svakom obilatnije i bolјe dotecati. U takvom mestu sreća će brzo propevati."

Treba istaći, da je do 1908. godine Privrednik posredstvom Beogradske trgovačke omladine primao na područje Hrvatske pitomce i iz Srbije, Crne Gore i Makedonije, te da je doista pomagao zbližavanju i upoznavanju mladih privrednika Srba iz cijelog južnoslovenskog prostora.

Osnivanje Glavne privredne zadruge za podizanje i pomaganje Privrednikovih pitomaca 1903. i uopće vrlo uspješan rad, izazvalo je bojazan određenih krugova u Hrvatskoj da će trgovci i zanatlije Srbi potisnuti Hrvate, te su ovi osnovali Hrvatskog Radišu s istim cilјem, koji do 1922. ima vrlo pozitivnu usmjerenost. Čini se, da Hrvatski Radiša nije imao svoje povjerenike na području dvorskog kotara (najbliži je bio u Glini), ali nije isklјučeno da je za vrijeme prvog svjetskog rata Hrvatski Radiša djelovao i na dvorskom području, jer je kako piše istaknuti pravnik dr Ivo Politeo, Hrvatski Radiša za vrijeme rata preuzeo poslove zabranjenog srpskog Privrednika, i tako na neki način "...pomogao ovo bratsko i progonjeno društvo".
.
Nakon ovih uvodnih napomena bez kojih ne bi bilo moguće razumjeti kompletnost djelovanja Privrednika treba posebice naglasiti njegov golem utjecaj i značaj za dvorsko područje. Ukupno je iz kotara Dvor od 1897. do 1941. otišlo u nauk preko Privrednika 805 dječaka. Iz tabele 1. vidi se, da broj djece po godinama jako varira, što je ovisilo o radu povjerenika, ali i o potražnji obrtnika i trgovaca za naučnicima, pri čemu je dolazila do izražaja i privredna konjunktura i depresija, a svakako i političke prilike.

tabela 1 privrednik
Tabela 1. Djeca koja su preko Privrednika smještena u nauk s dvorskog područja od 1897—1941.
Tabela 1. Djeca koja su preko Privrednika smještena u nauk s dvorskog područja od 1897—1941.
Do prvog svjetskog rata primlјeno je u nauk preko Privrednika 228 dječaka, pa je očito rad društva u ovom periodu najintenzivniji. Ovaj broj ipak treba primiti s rezervom, jer su prostorije društva Privrednik u Zagrebu zajedno s arhivom, kao i štamparija u Nikolićevoj 8, gdje su se štampali Srbobran i list Privrednik od 1893. do 1914. devastirane na početku prvog svjetskog rata u toku antisrpskih demonstracija. Iako je rekonstrukciju dosijea učenika izvršio osnivač društva Vladimir Matijević moguće je, da se je neki podatak izgubio ili da nije posve točno rekonstruiran. Najviše učenika otišlo je u nauk u Vojvodinu, pa je na primjer u Novom Sadu smješteno 18 djece, a u Pančevu 7, u Somboru 9, a četiri u Subotici i tri u Vršcu. Ukupno je u Vojvodini smješteno 106 djece. Budući da još nije bilo na početku Privrednikovog djelovanja Hrvatskog Radiše djeca se mnogo traže i u sjevernoj Hrvatskoj, gdje je smješteno 50 djece, od čega četvero u Zagreb i četvero u Osijek. Na području današnje Mađarske i Rumunjske, u mjestima gdje su Srbi bili grupirani oko svojih crkveno-školskih općina, uzeto je u nauk 43 naučnika (Mohač 5, Temišvar 9), a dva učenika našla su se u Nitri i Pragu, jedan u Rijeci, a tri u Austriji, te jedan u Srbiji, i 11 u Bosni. Južno od Save, a u blizini rodnog kraja našlo je smještaj svega 11 učenika, od čega tri na području dvorskog kotara, a tri u Kostajnici.

Pored egzodusa bilo je i dolaska djece iz drugih krajeva na područje Dvora, pa je očito Privrednik, odnosno Matijević, namjerno vodio politiku smještavanja djece u udalјenije krajeve radi primanja novih znanja i utjecaja. Prvi Privrednikov pitomac koji je došao u dvorski kraj bio je Petar Bobić iz Ličkog Petrovog Sela, kojega je preporučio učitelј Milan Orlović, i koji je smješten kod Proke Bekića uglednog trgovca u Dvoru, koji je pomagao društvo Privrednik. Prvi Privrednikov pitomac koji je otišao iz dvorskog kraja u zanat bio je Nikola Popović iz Oraovice, kojeg je preporučio Miloš Jugović, koji je smješten kod križevačkog trgovca Franje Svačkog.

Od 1919. — kada je rad društva Privrednik obnovlјen — do 1922. smješteno je u zanate s dvorskog područja samo 35 naučnika. Sva su djeca našla mjesta u okviru novostvorene Kralјevine SHS, i to u Vojvodini i Srijemu 16 djece, u sjevernoj Hrvatskoj sedam, u Srbiji pet, a u Bosni dva učenika. Južno od Save primlјeno je u nauk svega pet dječaka, od čega na području dvorskog kotara samo jedan, i to Đuro Kepčija iz Javornja koji je smješten po preporuci učitelјa Dušana Dadasovića kod dvorskog trgovca Steve Jurišića. Zanimlјivo je, da je drugi dječak istog imena smješten šest godina kasnije kod Wilhelma Fridricha u Inđiji u Srijemu. Znatno slabiji rad Privrednika u poslijeratnom razdoblјu ima više razloga, ali je jedan svakako vrlo intenzivan rad Hrvatskog Radiše kojeg vodi Fran Novlјan, istarski izbjeglica, i koji na preporuku Milana Marjanovića i Miloslava Bartulice, koji su za vrijeme prvog svjetskog rata radili u Americi, postavlјa rad na širu bazu, formiravši preko Jobsta u Americi i američki odsjek Hrvatskog Radiše.

Privrednik je obnovio svoj rad u Zagrebu već 19. novembra 1919. ali se pomišlјa na njegovo preselјenje u Beograd, koje je izvršeno krajem novembra 1922. te je društvo smješteno u prostorije Društva za odgoj i zaštitu dece u Studeničkoj ulici 62, gdje Privrednik ostaje do preselјenja u vlastitu zgradu u Krunskoj broj 5. 1926. godine, da bi 1933. bio otvoren i šegrtski dom u Lazarevićevoj ulici 4. U Beograd je preselјeno i uredništvo lista Privrednik, koji je ponovo počeo 1922. izlaziti u Zagrebu. Geslo Privrednika "Najveće je dobročinstvo dati čoveku poštena rada i zarade" bilo je izvanredno popularno u našim pasivnim krajevima, i u periodu od 1923. do 1929. smješteno je u nauk 316 djece iz dvorskog područja, a 1928. je održan i Četvrti kongres samostalnih gospodara u Topuskom, koji se također bavio i ovom temom. Premještanjem u Beograd kao da je društvo Privrednik dobilo novi zamah, koji je bio u skladu s privrednom stabilizacijom privrede, pokušajima intenzivnije industrijalizacije i prodora na svjetsko tržište. Kao i ranije najviše je djece iz dvorskog područja primlјeno u Vojvodini i Srijemu. Od 176 djece smještene na ovom području Pančevo je primilo 14 djece, Sombor 10, Subotica i Vršac po 11. Na područje Srbije, uklјučivši tu i Zemun, smješteno je 116 djece, od čega u Beogradu 72, Zemunu 10, Knjaževcu 7. Nišu 6. U Bosni je smješteno dva dječaka, u Makedoniji dva i jedan u Crnoj Gori. Na području sjeverne Hrvatske smješteno je od 1923. do 1929. svega 12 dječaka, a južno od Save četiri od čega tri na dvorskom području. To su:

Vladimir MatijevićVladimir MatijevićMakarije Pribićević iz Glavičana kod Javornja, koji je po preporuci paroha Branka Barača smješten kod oraovičkog kovača Ostoje Ilibašića; Nikola Kalanja iz Zakope smješten je po preporuci dra Baraća svećenika i Žarka Rakića u Žirovcu kod kovača Ilije Jankovića; Vaso Đurić iz D. Javornja smješten je posredstvom Branka Sučevića i Vice Grujića u bravarski zanat u "Talionici" u Bešlincu. Tri dječaka su poslata u veliku tvornicu Bate u Zlynu u Čehoslovačku da se osposobe za prodaju i popravak Batinih cipela (Ilija Ivković, Rade Kalanja i Savan Kiuk poslati su 7. septembra 1926. s još pet dječaka u Zlyn, a ove su probrali učitelјi među najbolјim dječacima i preporučili Urošu Grbiću, povjereniku Privrednika).

Velika svjetska kriza započela je u svijetu još 1929. financijskim slomom njujorške berze. Međutim kod nas sve do jeseni 1931. privreda dobro posluje, izuzev agrara koji se je od 1926. nalazio u krizi. Ipak se već od 1930. kao odraz zbivanja na svjetskom planu zapaža racionalnije i štedlјivije poslovanje trgovaca i obrtnika, pa se i broj privrednikovih pitomaca s dvorskog područja smanjuje u 1930. na 11, što je u odnosu na 44 učenika prethodne godine silan pad. Najnižu depresiju ima 1933. godina kada su uzeta s dvorskog područja u nauk samo četiri pitomca. Pri tome treba navesti da je tokom 1931. Privrednik otvorio u Zagrebu svoje predstavništvo, jer se osjetilo opadanje broja pitomaca iz tradicionalnih područja Privrednikovog rada, tj. Banije, Korduna i Like. Predstavništvo je vodio Stevan Kosović, i sam Privrednikov pitomac, koji je osnovao muzičke sekcije i organizirao učenje stranih jezika u zagrebačkom Privrednikovom domu u Preradovićevoj ulici. Od 1930. do 1934. u zanat je s dvorskog područja smješteno svega 83 pitomca. Vojvodina, gdje su djeca iz Banije tradicionalno dobro primana, uzela je sada svega 43 pitomca, a Srbija 31. Sjeverna Hrvatska je također prepolovila broj pitomaca, pa je skloplјeno svega šest naukovanih ugovora, a južno od Save samo jedan, od čega na području dvorskog kotara nijedan. Bosna je primila dva pitomca. Porazan pad djece u nauku zabilјežen je osobito u gradovima. Beograd, koji je u prethodnom razdoblјu primio 72 pitomca, sada je uzeo u nauk svega 17, a kod Zemuna nemamo niti jedan ugovor. Djecu su uzimali u nauk uglavnom seoski zanatlije i trgovci u Vojvodini i Srbiji, jer se je velika svjetska deprssija na selu osjetila mnogo manje nego u gradovima gdje su obustavile rad ili smanjile poslovanje mnoge tvornice. Bilo je to vrlo teško vrijeme za sve privredne grane izuzev za tekstilnu industriju i zanatstvo.

Oživlјavanje privrednih tokova teklo je sporo, otežano i s velikim zastojima. Ipak od 1935. do okupacije 1941. uzeto je u nauk s dvorskog područja 143 dječaka. Najviše je djece smješteno 1938. godine i to 37. Kao i ranije djeca najvišs odlaze u Vojvodinu. Od 87 djece uzete u nauk u Vojvodini, smješteno je u Pančevu osam, Vršcu sedam, Novom Sadu pet i Somboru četiri, pa se u odnosu na vrijeme prije krize uočava smanjeno zapošlјavanjs šegrta u gradovima. Na to je vjerojatno utjecala i Uredba od 30. aprila 1936. o reguliranju srazmjere učenika prema broju pomoćnika u trgovačkim i zanatskim radnjama i u radionicama u kojima se obavlјaju zanatske radnje, ali i raznolikost industrijske robe u trgovinama gradova, iako je bilo zabranjeno otvaranje velikih robnih kuća. U Srbiju je došlo u ovom vremenu u nauk 50 djece, od čega u Beograd 15. Bosna je primila dvoje djece, a Makedonija jedno. Hrvatska, kako sjeverna tako i južna, silno zakazuje u zanatskom osposoblјavanju naučnika preko Privrednika, na je s područja Dvora naukovani ugovor sklopilo sjeverno od Save jedan šegrt, a južno od Save dva, od čega jedan u Dubrovniku. Zadnja tri dječaka pred okupaciju otišla su na nauk iz Udetina, i to Milovan Vinčić u Sombor, Radovan Miletić u Beograd i Milorad Borota u Zemun.

Za vrijeme okupacije, i tzv. NDH, među izbjeglicama Srbima našlo se u Srbiji mnogo djece koja su smještena u dva izbjeglička doma, odnosno prebačena u oktobru 1944. u Ritopek i onda u Omolјicu. Budući da i Privrednik u Beogradu radi u izvanredno teškim uslovima i pod kontrolom Srpske zajednice rada, mora mijenјati pravila, a može se pretpostaviti da je njegov rad više ilegalan nego legalan. Preko Privrednika smješteno je za vrijeme rata dosta djece s navodom da su iz okolice Jasenovca, a ima dosta djece i iz područja Like, Banije i Korduna. Među imenima koja su protokolirana u Spomen knjizi nalazimo Stevu Topu iz Rujevca koji je preko upravitelјa škole u Rujevcu Bogdana Dragišića smješten 1942. kod gostioničara u Jaša Tomić. U 1943. godini smješten je preko izbjegličkog doma u Beogradu kod staklobrusača u Beogradu Mirka Stambolija iz Sočanice, te Dušan Ivković za kinooperatera u kinu "Nova Evropa" u Beogradu. U toku 1944. preko Komesarijata za izbjeglice u Beogradu smješteni su u nauk Dragan Karan iz Dvora kod jednog beogradskog limara, i Ljuban Dudulica iz Brđana kod trgovca u Banatskom Novom Selu. U 1945. godini smješten je kod jednog beogradskog limara u nauk posredstvom Dragolјuba Radmilovića Branko Tišma iz Grmušana kod Dvora.

Svakako da je od 36.775 djece koliko ih je smjestio u nauk Privrednik u toku svog djelovanja stvoreno mnogo vrijednih i imućnih trgovaca, obrtnika i ugostitelјa. Od 805 djece s dvorskog područja mnoga su imena vrijedna spomena, ali bi ova pojava trebala da se posebno obradi.

Djeca su stizala u sve kutke Vojvodine i Srbije i tokovi ovih kretanja bili su izvanredno živi. Mnoga djeca poslata u nauk u prvoj generaciji kada su postali obrtnici i trgovci obraćaju se Privredniku za nove naučnike, često iz svog rodnog kraja. Tako su se uspostavili kanali, jačale i obnavlјale veze, što je osobito značajno za kretanje prema Vojvodini. Privrednik djeluje na čitavom području Jugoslavije, ali je njegovo djelovanje najjače tamo gdje je bilo srpskog stanovništva, srpskih obrtnika i trgovaca. U Privrednikovoj upravi bili su Pero Bekić iz Dvora i Petar Teslić iz Siska, pa su i oni svakako utjecali iako iz drugih razloga pored osnivača Vladimira Matijevića da je posebna Privrednikova pažnja bila okrenuta području Banije. To potvrđuje i tabela 2, te vidimo da na dvorskom kotaru nije gotovo bilo ni jednog mjesta koje nije osposoblјavalo za zanate, trgovinu ili ugostitelјstvo djecu preko Privrednika.
tabela 2 privrednik
Tabela 2. Privrednikova djeca po mjestima dvoranskog kotara od 1897—1941.
Tabela 2. Privrednikova djeca po mjestima dvoranskog kotara od 1897—1941.
Najviše djece je otišlo u nauk iz Javornja (98), zatim iz Rujevca (62), Dvora (35), Žirovca 44, Stupnice (34). Na tabeli je iskazan i broj stanovnika mjesta 1900. kao godini najbližoj osnivanju Privrednika, i 1931. kao zadnjem popisu stanovnika pred drugi svjetski rat. Karakteristika kretanja stanovništva je stagnacija, a kod nekih mjesta, kao na pr. kod Žirovca i pad stanovnika, budući da je u spomenutom vremenu ovom području posvećivano vrlo malo pažnje od strane vlasti, te je ono tretirano kao polјoprivredni i stočarski kraj s vrlo malo tržišnih viškova, i slabo razvijenom van-polјoprivrednom proizvodnjom.

Zanati i trgovina u kojima su se osposoblјavala dvorska djeca preko Privrednika vrlo su različiti. U 1940. godini sedmero djece s dvorskog područja započelo je učiti trgovinski zanat kod trgovaca mješovitom i kolonijalnom robom, a jedan kod trgovca kožom. Za električara je sklopio ugovor jedan dječak, a isto tako za fotografa, knjigovesca, krojača, pekara, automehaničara, kapara, farbara, stolara, kovača, kotlara, dimnjačara, te se čini pazilo da se djeca šalјu u raznolike zanate i svuda pomalo. Samo za mesara i za gostioničara počela su naukovati dva dječaka, što je i razumlјivo jer su se ta zanimanja više tražila. Vrlo je zanimlјivo da djeca s dvorskog područja nisu uklјučivana u industriju, već da se preferiralo njihovo smještavanje prvenstveno u trgovinu, a onda u zanatstvo, nisam uspjela utvrditi razloge toj pojavi. U svakom slučaju međusobno upoznavanje mladih Srba na širem jugoslovenskom prostoru povolјno je djelovalo na zbližavanje i jačanje kulturnih i društvenih utjecaja i širilo privredna znanja. Privrednik je tako na jedan način pripremio i teren za kolonizacijske tokove u međuratnom i poslijeratnom razdoblјu.

Mnogi Privrednikovi pitomci uklјučili su se u revolucionarni komunistički napredni pokret, te su učesnici štrajkova i demonstracija dilјem zemlјe, ali imaju utjecaj i na dvorsko područje. Branko Tepšić, koji je 1924. počeo preko Privrednika učiti zanat u Glini, Nikola Strineka iz Javornja koji uči zanat kod krojača u Beogradu. Đuro Čugalј, koji je 1902. pošao u nauk kod obućara u Segedinu djelovali su na dvorskom području u vrijeme provale u augustu 1938. kada su pohapšeni mnogi simpatizeri komunista, i omladinci komunističke orijentacije. U partijskoj ćeliji, osnovanoj u Matijevićima krajem 1940. također je radio Kojo Jarić iz Javornja, koji je 1911. počeo učiti zanat kod užara u Vršcu. Primjeri su svakako brojni i još neistraženi.

To se još više može kazati za ratno vrijeme i za revoluciju kojoj su Privrednikovi pitomci, zajedno s Radom Končarom, dali veliki doprinos. Povodom jubileja 80-godišnjice osnivanja Srpskog privrednog društva "Privrednik" 1977. godine, pitomac Privrednika Radovan Kojadinović ispjevao je pjesmu osnivaču "Ocu Vladimiru" u kojoj jedna strofa glasi:

"Kroz prošle ratove dali smo živote
s narodom ostasmo kao patriote,
i budi ponosan na pitomce svoje
jer među njima imaš narodne heroje."

U svakom slučaju Privrednikovi pitomci su pored rada, čestitosti i štednje gajili i lјubav za demokraciju i za bolјi život, te su se masovno uklјučili u narodnooslobodilačku borbu kao borci a mnogi i na vrlo odgovornim i teškim dužnostima predvodeći u ustanku i kasnije u poslijeratnoj izgradnji zemlјe.

Tekst je preuzet iz zbornika naučnih i publicističkih radova "Dvor na Uni od prijeslavenskog doba do naših dana"
Naslov: Srpsko društvo „Privrednik“ i osposoblјavanje djece dvorskog kotara u zanatstvu, trgovini i ugostitelјstvu 1897—1941. godine
Autor: Mira Kolar-Dimitrijević
Obrada: Banija Online
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Ukoliko prenosite ovaj tekst na drugi sajt, a Banija Online je naznačena kao izvor / autor teksta, molimo da i to prenesete po mogućnosti sa linkom ka izvornom tekstu.
reklamirajte se cbc