Nagrada Braca Micic 2018 1
BEOGRAD
- Književna zajednica Krajine i ove godine organizovala je svečanu dodjelu književne nagrade „Braća Micić“ 25. juna u Biblioteci „Sveti Sava“ u Zemunu. Ove godine povelja za životno djelo za doprinos krajinskoj i srpskoj književnosti otišla je u ruke Miloša Kordića. Nagrađeni su i Miloš Bajić za njegovanje krajiškog duha u književnosti, Anđelko Anušić za doprinos krajinskoj i srpskoj književnosti i Borivoj Rašuo za tumačenje krajinskog i srpskog usuda u književnosti. Nagrade je uručio predsjednik Književne zajednice Krajine Milan Pađen, a predsjednik stručnog žirija Dušan Đaković pročitao je obrazloženja nagrada.

Đaković je naveo da se nagrada za životno djelo „Braća Micić“ , koja nosi naziv po braći Ljubomiru i Branku Miciću porijeklom iz Gline, dodjeljuje upravo Milošu Kordiću jer njegova Banija u priči, duši i snu ne stari, slike djetinjstva, sjenke, uspomene i nostalgični zov vode ga tamo odakle ne može otići.

„Kordić je zakoračio u svijet svjedoka vremena koji nose iskustvenu sposobnost da pronicljivo percipiraju vrijeme i događaje ovog vremena i šalju poruke o ovoremenim ljudima i budućim vijekovima. Kordić nastoji kao enciklopedijski pisac da lebdi iznad života, i kao poeta i pričalac zaslužuje ovu nagradu“, rekao je Đaković u obrazloženju, prenosi "Srpsko kolo".

S obzirom da i sam dolazi sa Banije odakle su i vizionari braća Micić, Kordić je istakao veliki značaj koji ova nagrada ima za njega.

„Braća Micić spojili su lokalno i globalno u svemu što su radili, poeziji, slikarstvu, avangardnoj uređivačkoj strukturi časopisa i knjiga. Oni su zaista istinski vizionari jer su osim na lokalnom, i na globalnom nivou predvidjeli šta će nam se dešavati“, istakao je Kordić, ponosan na još jednu nagradu u svojoj književnoj karijeri.

Govoreći o Borivoju Rašuu čija poezija prema riječima Dušana Đakovića, opstaje u ravni metafizičkog- refleksivnog, a poanta nas suočava sa činjenicom da smo smrtni, i da ništa nije konačno, sve je opstajanje u nestajanju.

„Iz Rašuovog razgrnutog poetskog pepela djetinjstva, mladosti i izgubljenog sna, iz zapretanog žara žmizdi lućerna koja će obasjavati žar minulog doba“, poetski je obrazložio Đaković.

Preuzevši nagradu, Rašuo je naglasio da je poeziju doživio kao odbranu od tragedije nakon pada RS Krajine kada je i počeo pisati.

„Izgleda da dva dobra u isto vrijeme nisu mogla nastati. Svojom poezijom pokušao sam da odbranim jezik. Ako države nestanu, jezik opstaje. Narod koji ne izgubi jezik nije izgubio ni sebe. Braća Micić čiju nagradu sam dobio otvarali su nove vidike i nove horizonte, smjelo i hrabro. Nama ostaje danas da branimo ove skučene vidike da ne bismo ostali u mraku onih čije ozračje ne postoji ni kao duhovna ni politička prepoznatljiva snaga“, poručio je Rašuo.

Obrazlažući dodjelu nagrade Anđelku Anušiću, Đaković je naveo da „Anušić u svoju ezoteričnu mrežu vremena upliće vilovne niti zavičajnog ruraliteta lako gazeći među muzama perivojem poeta gurajući poetsku kuglu demaskirajući tkivo tragičnog živovanja novočovjeka kroz prostor oniričkog hada. Suočavajući se sa simboličnim zlom usuda stradije svoga naroda on opominje prognanoga Davida na oprost, milost i nezaborav“.

Povodom nagrade Anušić je podsjetio na životnu važnost književnosti navodeći da to bolje od nas znaju naši neprijatelji u regionu i bijelom svijetu, koji, prema njegovim riječima, već duge tri decenije prekrajaju i potkradaju srpski jezik, kleveću i falsifikuju srpsku istorijografiju i literaturu.

„Pjesnik Sava Mrkalj prvi je jauknuo za svojim Krajišnicima u čuvenoj pjesmi „Jao, jao, jao trista puta“, a pjesnici braća Micić u Majskim poljanama kod Gline na Baniji, naapsolutno jedinstven način u srpskoj poeziji proročki sa zavidnim estetskim pokrićem su artikulisali nadolazeći huk Antievrope“, rekao je Anušić pojasnivši tematiku i motiv njegove poezije i proze.

„U središtu mojih knjiga je istorijska i ovovremena sudbina i život Srba u Krajini i Hrvatskoj kroz vijekove do danas. Velika je čast, radost i ponos i zavjetni dug biti osjenjen nagradom kojanosi ime ovih znamenitih ljudi“, poručio je Anušić u svom obraćanju.

Dodjelu nagrade Milošu Bajiću za njegovanje krajiškog duha u njegovim pjesmama, Dušan Đaković je obrazložio navodeći da Bajić sa svojim „Zvonima ispod neba“ u vječnom nesmiraju poje o otetom zavičaju u koji se uvijek vraća a nikad da se vrati.


„Srastajući sa krajinskom vodom, nebom i kamenom u svijetlu svevidećeg a imaginarnog, on se našao u vrtložnom krugu poetskog koncetričnog kruga tražeći utočište u novom vilajetu, osluškujući zvon krajinske dangubičke lire. Bajić je otvorio vrata poetskih odaja kao poeta lakorijek, senzibilan, meditativan sa osebojnim poetskim kodovima. On je taj koji zaslužuje ovu nagradu“, obrazložio je Đaković.

Miloš Bajić nije krio iznenađenje zbog odluke žirija, a kako je istakao posebno ga je obradovala s obzirom da nosi imena dvojice tako znamenitih Banijaca, braće Ljubomira i Branka Micića koji su u vrijeme između dva rata, Prvog i Drugog sv.rata, vrijeme straha, beznađa, umora i dezorjentacije čovjeka, pokrenuli časopis pod nazivom „Zenit“ koji je izlazio od 1920. do 1926.godine. u Zagrebu, a zatim u Beogradu.

Potpredsjednik Književne zajednice Krajine Nikola Korica, podjsetio je na važan doprinos braće Micić, koji su u to vrijeme željeli jedan pravac iz koga su se kasnije razvili svi moderni pravci u književnosti i umjetnosti, poput futurizma, kubizma itd.

„Zenitizam kao pravac krenuo je iz Gline, a raširio se u svjetskim razmjerama. Oko časopisa „Zenit“ okupljali su se mnogi pisci, poput Miloša Crnjanskog, a i neki od svjetskih imena, poput Sergeja Jesenjina i Pikasa. Braća Micić radili su na relaciji Zagreb- Beograd- Pariz“ , ispričao je Korica obrazloživši da je njihov doprinos Krajini razlog zašto je Književna zajednica odlučila da po njima nazove nagradu, a njen smisao je da su djela za koje se dodjeljuje vezana za Krajinu svojim sadržajem, ili da su pisci porijeklom sa tog područja, ili da se svojim radom vezuju za Krajinu.

Nagrada se dodjeljuje od 1993. godine kada je osnovana Književna zajednica u Glini, a njeni dobitnici od tada do danas su: Nikola Vujčić, Ivan V.Lalić, Jovan Radulović, Nebojša Devetak, Slavica Garanja Radovanac, Milan Pađen, Dušan Đaković, Veljko Stambolija, Nikola Korica, Nenad Grujičić, Predrag Bogdanović, Darinka Vučinić, Milan Micić, a od ove godine ovom spisku pridružili su se i Miloš Kordić, Miloš Bajić, Anđelko Anušić i Borivoj Rašuo.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Ukoliko prenosite ovaj tekst na drugi sajt, a Banija Online je naznačena kao izvor / autor teksta, molimo da i to prenesete po mogućnosti sa linkom ka izvornom tekstu.
reklamirajte se cbc