Ilustracija IlustracijaŠta čovjek da kaže za čovjeka koji se cijeli život služi poštapalicom: jedan od njih. Šta god da ga pitaš, o čemu god da počne priču, najprije će reći: Jedan od njih, a onda će odmotavati, zavrtati, objašnjavati, sve dok ne shvati da to jedan od njih nije ni trebalo. Jer jednog od njih uopšte i nema. Jer nema nijednog, a kamoli jednog od njih.

Ma koliko ponekad bio složen i težak razgovor s njim, čovjek, njegov sagovornik, ipak se navikne. Spajajući kraj s krajem uspije da uđe u njegovu priču, da prati i da razumije o čemu se u njoj radi.

Milojica Đ. bio je savršen putnik lokalnog voza, odnosno ćire, na putu od svog sela do fabrike u kojoj je radio. Sa srednjom školom slučajno je uskočio u proizvodnju. Pa je uspješno proizvodio i napredovao do poslovođe. Nikad nije kasnio na posao, nikad bio na bolovanju, nikad u sukobu sa ljudima. U vozu je uvijek igrao šah. Nosio je manju magnetisanu tablu sa isto takvim figuricama i igrao. Imao je redovne partnere koji su s njim putovali.

Ali je znao da naiđe i na nekoga nepoznatog. Nepoznati je u stvari znao da naiđe na njega, na njih koji su igrali. Pa ako ga taj još i odere, Milojica bi tada obavezno govorio: Jedan od njih je uspio da se izvuče.

Sa svojim društvom izlazio je nakraj. Tuče on njih, ponekad neko od njih uspije da dobije poneku partiju, za koju on govori kako je pustio paceru. Jedan od njih mora i da dobije, znao je da kaže.

A bio je zaista dobar šahista. Pratio je i literaturu, znao je otvaranja, završnice, kao od šale rješavao je komplikovane šahovske probleme.

Kad se dočepao svoje magnetisane šahovske garniture, a niko ne zna ni kako ni od koga je dobio, nego – dao mu jedan od njih, nije bilo toga ko bi je dobio da odigra koju a da mu taj nije na vidiku.

Nekoliko puta bio je i u ekipama grada u kome je radio kad su organizovane simultanke šahistima iz Zagreba, Beograda ili Sarajeva. Istina, nikad nije dobio nijednu partiju, ali je izvukao tri remija. Što se, naravno, pamtilo i prepričavalo. I što je Milojica okretao u ono – kako je jedan od njih izvukao remi.

Dakle, nije se odvajao od šahovske garniture. Osim kad je radio.

E, onda se dogodi šta se dogodi. U dugoj, nepreglednoj koloni kretao se i Milojica Đ. sa svojim traktorom. Uz ono stvari i stvarčica nije se moglo ni zamisliti da bi moglo da se krene bez njegove šahovske table. Izabrao je kesu, a kesi s tablom pripalo je posebno mjesto među stvarima.

Priča može da se ovdje privodi kraju. Jer, kad su stigli u S., u Bačkoj, ni kese ni šaha.

Tri godine poslije "Oluje", sretnem u Beogradu našeg zajedničkog prijatelja.

Šta ima novo? pitam.

Umro jedan od njih, veli on.

Beograd, jesen 2000.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!