izbjeglicka kolona Odvjetnička kancelariju Milana Sučevića u centru Beograda izgleda otprilike kao stotine sličnih ovakvih pravničkih ureda bilo gdje u Evropi: ukusno uređena čekaonica s biranim namještajem, ljubazna sekretarica koja odmah s vrata nudi kavu i sok i blaga užurbanost klijenata koji dolaze i odlaze, iz čega je vidljivo da ovaj odvjetnički ured posluje vrlo solidno. Dočekuje me Milan Sučević, čovjek srednjih godina, čvrstog stasa i izraženog ijekavskog govora, koji zvonkim i odrješitim glasom kao da želi naglasiti svoju životnu i profesionalnu postojanost koju nikakva nevolja ne može poljuljati. Odmah se predstavlja riječima da je rođen u Gospiću gdje je završio osnovnu i srednju školu i proveo sretno djetinjstvo. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i nakon pripravničkog staža postao sudac na Općinskom sudu u Zagrebu.

"Bio sam jedan od najmlađih krivičnih sudaca u Hrvatskoj, s vrlo dobrom statistikom riješenih slučajeva i pohvalama kolega", govori Sučević tonom u kojem nema samohvale, nego se tek naglašavaju respektabilne činjenice kojima se mora vjerovati. Mladi sudac se uskoro oženio i dobio dijete i te četiri godine u Zagrebu, sredinom 1980- ih, smatra svojim vrlo dobrim periodom u privatnom i profesionalnom smislu. A onda je došlo kobno ljeto 1991. godine:

"Otišli smo iz Zagreba krajem avgustu '91. jer sam vidio da se odjednom pojavilo dosta ljudi koje sam poslao u zatvor zbog teških kriminalnih djela i koji su sada na raznim nivoima ušli u organe vlasti. Neki od tih ljudi počeli su u ljeto 1991. da šetaju po sudu u maskirnim uniformama i to je bio za mene znak da počinje ludilo", kaže Sučević.

To ludilo tada je eksplodiralo na svim stranama pa je dotadašnji sudac odlučio da radije bude konobar u Švicarskoj nego da podržava bilo koju verziju nacionalne mržnje u zemlji koja se raspadala pred njegovim očima. Kada je počeo rat, Sučević je mislio, poput mnogih, da će se u Zagreb vratiti nakon mjesec, dva, jer je odgojen da nikoga ne gleda kroz njegovu nacionalnost, vjerujući da ni njega drugi ne doživljavaju na taj način. Nakon osam mjeseci života najamnog radnika u planinskom restoranu u Švicarskoj, Sučević je s porodicom došao u Beograd i postao advokat jer je shvatio da svoje pravničko znanje i iskustvo, bez obzira na rat u njegovoj zemlji, ne može baciti kroz prozor. O tom vremenu Sučević priča:
"Do 1991. ja sam u Hrvatskoj bio sretan, ali onda se ona pretvorila u zemlju u kojoj više nisam mogao i želio živjeti"
"Otrežnjenje je u ratnim danima stiglo dosta brzo. Kada sam iz Švicarske došao u Beograd, čuo sam priče O sebi: da sam postao ratni sudac u Krajini, da sam pucao iz snajpera s krova dvorane 'Lisinski' u Zagrebu, da sam uhapšen i da sam u istražnom zatvoru u Remetincu, i tada sam shvatio kolika je to bila histerija. Zato ne žalim što sam iz Hrvatske otišao iako, ponavljam, nekoliko najboljih godina proveo sam u Zagrebu."

Ni u Srbiji, kako kaže Sučević, tih godina nije bilo bajno; 1991. godine je stigao prvi val izbjeglica, nakon njega i drugi, onda su uslijedile sankcije, pa "Oluja", i bombardiranje 1999., no ono što je prognanom sucu iz Zagreba bilo najvažnije jest što je njegova porodica ostala na okupu, živa i zdrava.

"Svoj stan u Zagrebu sam prodao 1992. za neke smiješne pare, ali sam za to mogao kupiti stan u beogradskom bloku. Za mnom su došli otac, majka i brat; otac mi je obrtnik, ima preko 80 godina, brat je arhitekt i ima vrlo uspješnu građevinsku firmu, tako da se za nas može reći da smo se ovdje uspjeli situirati."

Došavši sredinom 1992. u Beograd, Sučević se uključio u malu armiju visokoobrazovanih Srba koji su donedavno bili na solidnim stručnim položajima u Hrvatskoj, a onda su u jednom danu postali izbjeglice u Srbiji, s neizvjesnom budućnošću i u očajničkoj potrazi za kruhom. Dvadeset pet godina kasnije ta zajednica stručnih ljudi uspjela je izboriti svoje mjesto pod suncem u novoj sredini ili kako kaže Sučević:

"Poznajem jako puno ljudi iz Hrvatske koji su došli u Srbiju i koji su danas ovdje jako uspješni. Odnosno, ti ljudi su i tamo bili uspješni, a ovdje su samo nadogradili svoje znanje i iskustvo. Zastupam barem dvadeset firmi u Srbiji koje vode ljudi koji su došli iz Hrvatske, od građevinarstva, transporta, drvne industrije do kompjutora i informatike. Ironija sudbine je u tome što je Hrvatska želeći se riješiti Srba puno izgubila, a Srbija, koja je prvo doživjela šok misleći da joj je 500 000 ljudi na teret, zapravo profitirala. Hrvatska je ispraznila svoje ruralna područja i tamo danas nema nikog da čuva ovce, a iz gradova su otišle hiljade najsposobnijih ljudi"

BEOGRADSKI LIČANI

Danas Milan Sučević kao advokat zastupa mnogo srpskih i inozemnih firmi, uključujući i brojne firme iz Hrvatske. "U vezi sam s mnogim ljudima u Hrvatskoj, sa sucima i advokatima, a s Brankom Hrvatinom, predsjednikom Vrhovnog suda Hrvatske, dobar sam prijatelj", priča Sučević. Pitamo advokata Sučevića kako on doživljava svoje porijeklo i nacionalnost zbog kojih je, htio-ne htio, morao okrenuti vlastiti život naglavačke, pod pretpostavkom da će on i njegovi ostati živi i na broju:

"Do osmog razreda osnovne škole ja nisam ni znao da sam Srbin, niti mi je to ikada bilo važno; otac mi je komunista, djedovi partizani, odgajan sam na radnim akcijama i u izviđačima gdje se njegovalo bratstvo i jedinstvo. Ono na što sam zaista ponosan je moj zavičaj: nikada neću moći reći da sam Beograđanin nego da sam Ličanin. A taj sam svoj zavičaj izgubio, jer tamo više nema ni tih ljudi ni tih kuća, sve je spaljeno i napušteno, i to jeste moja rana na srcu, jednako kao i Jugoslavija koja se raspala. Sto se tiče Hrvatske, mogu reći da mi se ono najljepše u životu dogodilo u toj zemlji: završio sam škole, oženio se, dobio dijete, zaposlio se i dobio stan. Do 1991. ja sam u toj zemlji bio sretan, ali onda se ona pretvorila u zemlju u kojoj više nisam mogao i nisam želio živjeti. Nije mi žao što sam iz takve Hrvatske otišao."

Advokat Sučević smatra da su naročito posljednjih godina Srbi u Hrvatskoj građani drugog reda i u takvoj zemlji on sigurno ne bi mogao opstati, neprestano zabrinut za sebe i svoju obitelj.

"Zato danas živim u Beogradu, moj sin radi u kancelariji sa mnom, a žena u Ministarstvu rada. Sin nema nikakav odnos prema problemima iz prošlosti niti prema starom kraju. Kada odlazimo u Liku da mu pokažem livade i šumarke gdje sam se igrao kao dijete, sin neće, kaže mi: 'Nemoj, tata, za- glavit ćemo u minskom polju.' On je neka druga generacija, ovdje ima svoje društvo i svoj način razmišljanja. Srpsko pitanje u Hrvatskoj je završeno: tko će da se vrati i na što da se vrati? S čim da počne? Ljudi se tamo vraćaju da uzmu mirovine, da obnove kuće ako mogu i da tamo umru.
To je i demografski završena priča. Drugo, ne mogu zamisliti da bi se neko dijete u Hrvatskoj, danas ili u budućnosti, moglo izjasniti kao Srbin. Bilo bi šikanirano, jer je previše generacija u Hrvatskoj odgojeno na mržnji prema Srbima. Na sljedećem popisu stanovništva bit će jedan do dva posto Srba, i to je to."

Sučević kaže kako su ljudi u Srbiji koji potječu s Banije, Korduna, Like i Dalmacije jako emotivno povezani sa zavičajem, ali se više nikada u njega ne bi vratili. "Evo vam jedan primjer", nastavlja Sučević, "otac jednog mog prijatelja vratio se u svoje selo kraj Drniša. Već nekoliko godina on tamo uzgaja voćke. Posljednji put kada je bio tamo svih četrdeset voćaka posječeno je motornom pilom, a kuća provaljena i opljačkana. Usput, ja sam, recimo, poznavao mesara Mihajla Zeca koji je ubijen pred svojom kućom u Zagrebu 1991. i znam kakvih je on sve problema imao i kroz šta je sve prolazio... Roditeljima moje žene, koji su protjerani nakon 'Oluje', oduzet je stan u Gospiću na koji su imali stanarsko pravo, a za kuću nisu dobili obnovu jer tamo više nisu prijavljeni." Zaključno, Sučević smatra da "sve što su izbjeglice nosili u glavi i što su imali u džepu donijeli su u Srbiju." Mnogi od tih ljudi su uspjeli, kaže on, neki nisu; oni koji nisu uspjeli ili nisu imali sreće ili je to bilo ruralno stanovništvo koje je godinama živjelo po izbjegličkim kampovima.

Nakon svega što se dogodilo advokat Sučević ne misli da je neki narod genetski predodređen da bude loš ili dobar i zato napominje da on nikoga ne mrzi jer je puno toga uradila politika i radi to i dalje. Međutim, mnogi su ljudi izgubili glavu. Za što? "Najradije bih da sam ostao u Zagrebu i radio svoj posao suca i da mi je dijete tamo odraslo i da sam svaki vikend mogao da odem u svoju Liku, da tamo idem na pe- canje i na Velebit. Mene Srbija nije dočekala raširenih ruku; sedam godina sam bio izbjeglica u zemlji koja je bila prepuna jada, pod sankcijama i bombardirana. Morali smo puno raditi i ja i svi moji, i možda smo u svemu tome imali i nešto sreće..."

Na rastanku mi čvrsto pruža ruku, kaže mi jednostavno "Pozdravite Zagreb", a sljedeći klijent već ulazi u njegovu kancelariju. Sekretarica s profesionalnim osmijehom ispraća me do ulaznih vrata. Izlazim na ulicu u hladovinu gustog drvoreda, a blagi lahor donosi miris lipa. Posljednje što vidim prije no što ću se spustiti mirnom ulicom do savskog keja, sin je Milana Sučevića, mladi advokat koji ulazi u svoju plavu Opel Astru i odlazi. Njegovo glatko i zategnuto lice uspješnog čovjeka kao da na indirektan način želi pokazati prezir prema svemu što se dogodilo i u čemu on ni na koji način nije sudjelovao...

Objavljeno u Biltenu br. 9 pod nazivom "Priče iz izbjeglištva: Više od tragedije" kojeg izdaje Srpsko narodno vijeće (SNV) iz Zagreba.   Priče iz izbjeglištva #6: Mogu da glumim i na hrvatskom i na srpskom jeziku
  Priče iz izbjeglištva #7: Politika kao sudbina
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!

Banija

u-dvoru-svecano-otvorena-podruznica-centra-za-socijalnu-skrbU Dvoru svečano otvorena Podružnica Centra za socijalnu skrb
DVOR NA UNI - Ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić 26. je rujna, na prigodnoj svečanosti, otvorila Podružnicu Dvor...
gljive-ukrasi-banijskih-sumaGljive - ukrasi banijskih šuma
Nije moderno ali je korisno, bar ja mislim tako i pokupim malce i zaputim se u jednu od mnogobrojnih, prelijepih i raznolikih banijskih šuma.Dan je...
ubijanje-srba-u-sisku-1991-1992-godineUbijanje Srba u Sisku 1991-1992 godine
Nestanci Srba u Sisku ili Slučaj Sisak predstavlja niz ratnih zločina tokom rata u Hrvatskoj u Sisku i okolini. koje je Republika Hrvatska izbegavala da...
casni-krstovi-na-mjestima-unistenih-pravoslavnih-hramova-na-banijiČasni Krstovi na mjestima uništenih pravoslavnih hramova na Baniji
PETRINJA - Parohiju petrinjsku pored grada Petrinje čini još 55 naseljenih mjesta, na čijem je području do Drugog svjetskog rata bilo čak 18 funkcionalnih...

Društvo

rade-kosanovic-neki-ne-rade-svoj-posaoRade Kosanović: Neki ne rade svoj posao
Kakvi su vaši zadaci kao koordinatora u radu Srpskog narodnog vijeća?Brinem da budu obavljeni svi...
laktac-spalo-selo-na-dvoje-stanovnikaLaktac: Spalo selo na dvoje stanovnika
Laktac, jedno od srpskih sela podno Dinare, doživio je u pravom smislu te riječi, sudbinu knjige iz...
izumire-selo-genijalacaIzumire selo genijalaca
PODUM - Mnoga povratnička sela imaju neku svoju priču. Zajedničko im je da su nekada bila puna života, a...

Novosti

strbac-presuda-kapetanu-draganu-je-sramota-hrvatskog-pravosudjaŠtrbac: Presuda Kapetanu Draganu je sramota hrvatskog pravosuđa
BEOGRAD - Direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac rekao je Srni da je presuda...
linta-osudjujuca-presuda-kapetanu-draganu-skandaloznaLinta: Osuđujuća presuda kapetanu Draganu skandalozna
BEOGRAD - Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta smatra da je osuđujuća presuda kapetanu...
otvoreni-su-natjecaji-privrednikovih-fondova-za-sk-ak-god-2017-2018Otvoreni su natječaji Privrednikovih fondova za šk./ak. god. 2017/2018
ZAGREB - Srpsko privredno društvo ‘Privrednik’ raspisalo je dva redovita natječaja za dodjelu stipendija...

Kultura

veljko-ostojic-trag-i-sjecanjeVeljko Ostojić: Trag i sjećanje
Gledam ova brdaprepuna zelenila ,njihove poljane milekoje su nam život bileNekada plodne poljanice...
mala-gospojina-u-pakracuMala Gospojina u Pakracu
Rođenje Presvete Bogorodice ili kako se u narodu naziva, Mala Gospojina, obilježena je 21. septembra u...
oluja-razvejala-bacuske-tamburase"Oluja" razvejala bačuške tamburaše
Sve bačuške tamburaše, članove nekad čuvenog orkestra, ratni vihor je rasuo u daljini, a svake godine se...
18-31-krajiski-likovni-salon-od-13-oktobra18 (31) Krajiški likovni salon od 13. oktobra
Krajiški likovni salon biće otvoren 13. oktobra 2017. u Galeriji Muzeja želјeznica Srbije (Nemanjina 6,...

Oluja

franjo-hvala-ti-sto-si-nas-proterao-tekst-zrtve-oluje-koji-tera-na-razmisljanje"Franjo, hvala ti što si nas proterao": Tekst žrtve "Oluje" koji tera na razmišljanje
„Da smo ostali dolje, neko bi možda uspio kao i ovdje, ali većina nas bi se oslanjala na roditeljske veze za zaposlenje, ostali na roditeljskim...
svjedocenja-prezivjelih-iz-grubora-gosica-i-varivodaSvjedočenja preživjelih iz Grubora, Gošića i Varivoda
Zločin u Gruborima dogodio se 25. avgusta 1995. i o njemu su poznati brojni fakti. Pokojni Božo Knežević snimio je sjajan dokumentarac “Oluja...
bogdan-rkman-pravo-na-tugovanjeBogdan Rkman: Pravo na tugovanje
Kako ocjenjujete ovogodišnje obilježavanje godišnjice Oluje?Da je bilo mirnije, jeste. Da je incidenata bilo, jeste. Ove godine u Kninu ritualno nije...

Politika

fila-hrvatska-ponovo-protiv-srbaFila: Hrvatska ponovo protiv Srba
BEOGRAD - Usvajanje Zakona o pravima hrvatskih branitelja, u čijem nacrtu su Srbija, Crna Gora i veliki broj pripadnika srpske nacionalne manjine u...
pupovac-referendum-o-pravima-manjina-veoma-opasan-projekatPupovac: Referendum o pravima manjina veoma opasan projekat
ZAGREB - Predsednik SDSS-a i predsednik Srpskog nacionalnog veća Milorad Pupovac ocenio je da je inicijativa o održavanju referenduma o ljudskim i...
dss-napad-na-bjelajca-pokazuje-u-kakvim-uslovima-zivi-vecina-pripadnika-srpske-zajedniceDSS: Napad na Bjelajca pokazuje u kakvim uslovima živi većina pripadnika srpske zajednice
ZAGREB - Demokratski savez Srba  danas je najoštrije osudio napad na svog stranačkog kolegu - zamjenika župana Sisačko-moslavačke županije iz reda...