ljuban jednak u glini Ljuban Jednak (1916-1997) bio je jedini preživjeli svjedok pokolja u pravoslavnoj crkvi u Glini. Zajedno sa još 1.763 Srba iz Gline i okoline bio je zatvoren u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice 29. jula 1941. kada su ih hrvatske ustaše uhapsile i dovele u crkvu, a potom se svirepo iživljavale noževima (srbosjek), maljevima i drugim hladnim oružjem.

Poslje Drugog svjetskog rata, Ljuban Jednak je svjedočio na sudu u Zagrebu o svim užasima koje je vidio i preživio u glinskoj crkvi.

Početkom 1990-ih, ponovo se našao na udaru hrvatskih šovinista i proustaškog režima strahujući ponovo za svoj život i svoju imovinu, da bi avgusta 1995. za vrijeme "Oluje" došao je u Srbiju sa kolonom od 250.000 Srba Krajišnika.

BIOGRAFIJA

Ljuban Jednak, od oca Vasilija, je rođen u zemljoradničkoj porodici, 2. septembra 1916. godine u selu Gornje Selište, kraj Gline, na Baniji. Tada je to bila provincija Austro-Ugarske monarhije i on sam bio je zemljoradnik živeći na selu, baveći se poljoprivrednom i uzgojem stoke. Dva puta se našao na udaru hrvatskog državnog progona. Prvi put u Drugom svjetskom ratu, a drugi put u prvoj polovini 1990-ih godina, kada se u Hrvatskoj ponovo zaratilo i ustaški režim se ponovo vratio sa ciljem da dovrši posao iz doba NDH. Kada je Hrvatska u avgustu 1995. napala Krajinu, Ljuban Jednak je sa porodicom morao da napusti ognjište, te je u kolonama otišao u Srbiju. Na Baniji mu je ostala cijelokupna imovina (zemljište, kuća, pomoćni objekti, poljoprivredne mašine, stoka i dr.) U Beogradu je živio do 5. maja 1997. kada je umire, daleko od svog zavičaja.

STRADANjE U CRKVI

Srbi u glinskoj crkvi Srbi u glinskoj crkviNapadom Nemačke i Italije sa saveznicima: Mađarska, Bugarska, Albanija i Rumunija na Kraljevinu Jugoslaviju 6. aprila 1941. započeo je kratkotrajni Aprilski rat, koji je završen kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije. 10. aprila 1941. ustaše u Zagrebu proglašavaju NDH, u čiji sastav ulaze: Slavonija, Srem, Bosna, Bosanska Krajina, Hercegovina, Kordun, Banija, Zagorje, Gorski Kotari i dio Dalmacije. Uspostavom ustaškog režima došlo je do genocida prema Srbima, Židovima, Romima; a uništavana i pljačkana je imovina Srpske Pravoslavne Crkve. Još od 28. aprila 1941. u Gudovcu i 6. maja 1941. u Veljunu krenuli su pokolji srpskih civila po NDH, kako je rat odmicao, tako se broj ubijenih Srba enormno povećavao. Pored ubijanja na javnim mjestima i kućama, ustaše su Srbe, Rome i Židove odvodili u koncentracione logore, kojih je bilo više od 200 na teritoriji NDH. Sve to je rađeno po nadzoru Vatikana.

Tako je krajem jula 1941. na područiju Gline, Topuskog i Vrginmosta, započeto "pokrštavanje" Srba, odnosno prijevođenje Srba pravoslavaca u katolike. No, kako ustaše nisu bile zadovoljne odzivom lokalnih Srba, tako je krenulo masovno hapšenje srpskih civila po naređenju glinskog ustaše Nikice Vidakovića, jer je već buknuo narodni pokret otpora prema ustaškom režimu i samoorganizovanje, koje su predvodili narodni prvaci i harambaše. Ustaše su tako počeli da nezakonito hapse Srbe po gradiću Glini i okolnim selima: Balinac, Gređane, Klasnić, Majske Poljane, Obljaj, Banski Grabovac, Ravno Rašće i dr. Ta prva hapšenja Ljuban Jednak je izbjegao, ali je uhvaćen 27. jula 1941. u selu Gređani. Zajedno sa ostalim uahpšenicima Ljuban Jednak je dovežen do zgrade Opštine 26. jula 1941. i tu su bili zarobljeni dva dana bez hrane, vode i prava da idu u toalet. Stražu su čuvali dobro naoružane ustaše iz okolnih hrvatskih sela, potpomognuti ustašama iz Zagreba, koje je poslao Ante Pavelić. Ljuban Jednak je prepoznao među ustašama Đuru Vukinovca i molio ga je da mu pomogne tj. da ga izvuče. Ovaj nije hteo, već se okrenio i otišao.

Srbosjek Srbosjek29. jula 1941. godine srpske zatvorenike iz zgrade Opštine prebacuju u glinsku crkvu Presvete Bogorodice, gde su svi pribijeni jedan do drugog. Bilo je tako 1.764 zarobljenika srpske nacionalnosti, a među njima i Ljuban Jednak. Ustaše su tako malo po malo počele svoj krvavi pir i iživljavanje nad nenaoružanim civilima ubijajući ih hladnim oružjem, najčešće koristeći srbosjek, specijalan nož naprljavljen za klanje Srba početkom Drugog svjetskog rata. Ubajani su i bajonetima, kundacima... retko ko je tu ubijen iz vatrenog oružja, jer ustaše nisu htele da troše municiju. Ubijanje i monstruozno iživljavanje je trajalo do duboko u noć. Ljuban Jednak se napravio mrtav, pa je tako uspio da preživi. Nakon toga, ustaše su kamionima prebacivali te leševe do jedne jame nedaleko crkve. U tu jamu su pobacali te leševe, a nisu opazili da među njima ima i dva živa čovjeka. Uz Ljubana Jednaka taj prvi masakr je preživio i Srbin Dušan Zlokas. U toj jami gdje su ih ustaše pobacale leševi su stajali na gomili, a ustaše su i pored toga isapile još metaka u tu jamu. Tako je Ljuban Jednak ranjen u nogu. Njih dvojica su uspjeli da se izvuku, jer su ustaše pored jame ispijali rakiju i smijali se srpskom stradanju. Dušana Zlokasa su ustaše uhvatile, a potom i ubile. Ljuban Jednak je nekako uspio da se dokopa srpskih sela i nađe svog ujaka Pavla Lončara, kod koga je proveo 6 mjeseci.

Ustaše su avgusta 1941. glinsku crkvu Presvete Bogorodice, gdje je izvržen masakr spalile i srušile. A na tom mjestu je posle Drugog svjetskog rata, podignut Spomen Dom, gdje su napisana imena i kratke biografije svih ubijenih Srba krajem jula 1941. u glinskoj crkvi. 1963. godine, nedaleko te stare crkve koja je srušena, podignuta je nova pravoslavna crkva Presvete Bogorodice.

Svoje prvo svjedočenje o tome šta je vidio i prživio u glinskoj crkvi potkraj jula 1941. Ljuban Jednak je ispričao Mladenu Ivezoviću 1943. godine, kada je Ivezović prolazio kroz Baniju. Kasnije 1972. godine sve to uz male dopune ispričao je istoričaru dr. Đuri Zatezalu.

SVJEDOČENjE NA SUDU

Ljuban Jednak svjedoči o pokolju u glinskoj crkvi na sudu u Zagrebu Ljuban Jednak svjedoči o pokolju u glinskoj crkvi na sudu u ZagrebuNa suđenju Andriji Artukoviću, ustaškom ministru policije iz vremena NDH, 24. aprila 1986. godine, devetog dana suđenja u Okružnom sudu u Zagrebu, Ljuban Jednak izjavljuje sljedeće:

- "...Kada su poklali skoro tri četvrtine ljudi stali su da se odmore, a nakon toga uhvatili jednog starca pitajući ga: 'Hoćeš li nam dati tvoju ženu, sestru i kćerku?' On je odgovorio da hoće samo neka ga puste. Odmah iza toga uzeli su goreću svijeću i stavili mu je ispod brkova pa su mu tako palili brkove i obrve, a kasnije i oči. U to je priskočio jedan ustaša i viknuo: 'Majku mu srpsku, šta čekaš, kolji', te su ga odmah zaklali. Po tome su opet klali jednoga po jednoga, a kada nas je ostalo još pet ili šest ponovo su ustaše iznosili mrtve. U jednom trenutku, kada smo bili sam.i skočio sam među one koji su bili već poklani i legao medu njih pritajivši se kao da sam mrtav. Kada su ustaše došle u crkvu opazili su da je jedan iz gornile zaklanih još micao pa mu je jedan ustaša cipelom razbio glavu, posle čega se isti umirio. Taj ustaša i mene je udario po glavi, ali ja se unatoč grozne boli nisam odao.

Neko vrijeme iza toga jedan je ustaša iz vaiia viknuo, ovima u crkvi da dobro pripaze da li je neko na Ljuban Jednak i patrijarh Pavle Ljuban Jednak i patrijarh Pavleživotu, jer će biti zlo po sve njih ako iko živ izađe. Da budu još sigurniji da su svi mrtvi išli su od lješa do lješa i zabadah još po jedan put svakome nož u srce ili u leđa. Ja sam strpljivo čekao ovaj udarac, ali kada je ustaša probadao one kraj mene stao je na mene i probio onoga sa strane, mimoišavši me. Iza toga počeli su iznositi mrtve iz crkve opet na kamione i hvatali su jednoga po jednoga za noge i bacali na kamion kao da bi bacili vreće. Kako je žrtava bilo mnogo, to su ih bacali jednoga na drugoga i to po tri do četiri na hrpe.

Mene su bacili u kamion na najgornji red, pa kako je ovaj bio prepun, to su naredili da se leševi prebace i na drugi kamion. Tako su me pograbili za noge i bacili na drugi kamion, te sam udario glavom o neki železni predmet da mi se još i danas pozna. U drugi kamion bacili su me tako da sam ustima došao do prerezanog grkljana jednog mrtvaca iz čijeg je vrata još tekla krv, ali se nisam smio maknuti da se ne odam, već sam čvrsto stisnuo usta da mi ne uđe krv...".

NOVI PROGON

GLINA: Spomen dom i Spomen ploča GLINA: Spomen dom i Spomen pločaKrajem 1980-ih godina u SFRJ došlo je do promene političkog sistema, tako je jednopartijski zamenjen višepartijskim sistemom. Pa su u maju 1990. godine vlast u SR Hrvatskoj preuzeli stranka HDZ i Franjo Tuđman, koji su se jasno deklarisali nao neoustaše. U Hrvatskoj su tada ponovo mogli da se javno čuju ustaški pozdravi, ustaške pesme i vide slike ustaških zločinaca iz NDH. To je dovelo do novih progona i etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj početkom 1990-ih.

Dopisnik američke TV mreže AVS NEWS, Sergej Bodić upitao je sredinom 1991. godine, na konferenciji za štampu, tada aktuelnog ministra rata Republike Hrvatske, dr. Šimu Đodana:
- „Da li ste ikada bili na Baniji i da li znate da je Ljuban Jednak jedini preživeli u pokolju Srba u glinskoj crkvi 1941. godine, ponovo u sličnoj i još goroj situaciji. Kuća mu je demolirana, a on prinuđen kao pre pola veka da beži i spasava život od Hrvatske narodne garde?"

„Gospodine", odgovorio je ministar rata Šime Đodan, "Nemojte ovdje širiti četničku propagandu!... Taj gospodin kog vi pominjete 1941. godine imao je, a i sada ima projekat da uništi sve što je hrvatsko."

Nakon hrvatske zločinačke akcije „Oluja“, Spomen dom je promenio ime u „Hrvatski dom“, a table s imenima žrtava su uklonjene.

DOKUMENTARNI FILM

Filmska kompanija "Sine Pro 93" iz Pančeva je 1996. godine snimila dokumentarni film "Govorilo mi je nešto da ću ostat' živ", u kojoj Ljuban Jednak priča ono što je preživio u dva rata i kako je sada u Srbiji ostao bez igdje ičega.
 


Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!