jelena buinac Pjesnikinja Jelena Buinac rođena je u Matijevićima kod Dvora na Uni, 24. juna 1940. Osnovnu školu završila je u Hrvatskoj Kostajnici, učiteljsku u Petrinji, a Filozofski fakultet (jugoslavenski jezici i književnosti) u Zagrebu. God. 1969. bila je profesorica u zagrebačkoj X gimnaziji, od 1970. do 1973. stručno-politička radnica u Republičkoj konferenciji SSRNH u Zagrebu, zatim do 1977. profesorica u Dvoru na Uni. U tijeku 1977. lektorica je hrvatskosrpskog jezika na Filološkom sveučilištu u Lenjingradu, a od 1978. u sisačkom Vjesniku Željezare. Bavi se i slikarstvom te je izlagala u kolektivnim izložbama u Sisku, Kostolcu, Zagrebu i Petrinji, a samostalnu izložbu priredila je 1983. u sisačkoj Željezari.

Javila se pjesmama u Studentskom listu (1968, 23). Pjesme je objavljivala u listovima, časopisima i zbornicima Studentski list (1969), Treći miting poezije mladih pjesnika Jugoslavije (1969), Poezija (Zagreb 1969–71), Republika (1970), Najnovije hrvatsko pjesništvo (1972), Poezija (Sisak 1974–77), Jedinstvo (1975) i Odjek (1975). Bila je u uredništvu zagrebačkog časopisa Poezija (1969–71). Njezinu kontemplativnu liriku označuje majestetično traganje za vlastitim bitkom izraženo oporom metaforikom i semantički neočekivanim spojevima riječi.

Drugu nagradu za poeziju dobila je 1970. na natječaju Sveučilišnog komiteta SKH, povodom obilježavanja 300. godišnjice Zagrebačkog sveučilišta. Zastupljena je u III mitingu mladih pjesnika Jugoslavije (Zagreb 1969), u panorami Najnovije hrvatsko pjesništvo (Zagreb 1972), u Antologiji srpskog pjesništva u Hrvatskoj dvadesetog vijeka, izbor i predgovor: Nebojša Devetak, Prosvjeta, Zagreb 2002, te u antologiji srpskog pesništva Čudesni kladenac, izbor i predgovor Zdravko Krstanović, Zora, Beograd 2002.

DJELA: Svečani od čekanja. Zagreb 1970. — Bijela priča. Zagreb 1974. — Žudnja za tišinom. Zagreb 1983.

Preminula je u Sisku, 06.05.2003. Sahranjena je u Dvoru na Uni.

MIĆO JELIĆ GRNOVIĆ: JELENINA BIOGRAFIJA PO MOM SJEĆANJU

Jelena Buinac
je rođena 24. 6. 1940. u Dvoru na Uni . Osnovnu školu pohađala je u Kostajnici, a učiteljsku je završila u Petrinji i kao učiteljica radila godinu dana u nekom selu pored Kostajnice. Potom je upisala studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomiravši polovinom šezdesetih prošloga vijeka stekavši zvanje profesora hrvatskosrpskoga jezika i jugoslavenskih književnosti.

Kuća Jelene Buinac u Dvoru na Uni poslije 1995. godine Kuća Jelene Buinac u Dvoru na Uni poslije 1995. godinePrvo profesorsko mjesto bilo joj je u Desetoj gimnaziji u Zagrebu. Krajem Šezdesetih prelazi u Centralni komitet SKH u Zagrebu gdje obavlja poslove lektora. Nezadovoljna političkom situacijom u pomenutom komitetu odlazi u rodni Dvor i biva predavač književnosti u ovdašnjoj srednjoj školi. Nakon ukazane prilike odlazi u ondašnji Lenjingrad u Sovjetskom Savezu kao lektor za srpskohrvatski jezik.

Po povratku upošljava se u tvorničkom glasilu Vjesnik Željezare u Sisku kao novinarka. Tu je zatiče i građanski rat u Hrvatskoj. Godine 1992. je izbjegla iz Siska u Republiku Srpsku Krajinu i živi u svojoj rodnoj kući u Dvoru pišući i slikajući u neimaštini kao i mi drugi. 1995. kao prognanik iz Krajine zaustavlja se na Kosovu. I sa Kosova protjerana dolazi u Derventu, a potom u Novi Grad u Republici Srpskoj da bi početkom 21. vijeka prešla u Sisak misleći da će povratiti stan i dobiti penziju.

Stan nije povratila, a penziju da li je dobila ne znam. Kuća u Dvoru joj je urušena da li od granatiranja ili napuštenosti duge tokođe ne znam. Njene slike i rukopisi gdje su završili uostalom kao ni moji, ne znam.

Umrla je u Sisku, a sahranjena je u svom Dvoru pored ćaće i majke. Valjda se napokon uspjela skrasiti.

Za Života je imala nekoliko samostalnih izložbi slika, a objavila je i tri knjige poezije.

Bila je krajem Šezdesetih Član redakcije časopisa Poezija.

Zastupljena je u nekim i hrvatskim i srpskim antologijama i obrađena u Hrvatskoj književnoj enciklopediji.

Mićo Jelić Grnović, u Vladimircima, 15. decembra Ljeta Gospodnjeg 2011.


ZAPIS JELENINA UČENIKA

Najviše o Jeleni mogu ispričati za period '91-'95. godine. Zbog nedostatka kadrova u srednjoškolskom centru “Petar Mrkonjić” u Dvoru, Jelena Buinac je radila kao profesor likovne umjetnosti. Svi smo znali da je ona u stvari bila osoba koja se bavila pisanjem ali mi smo imali priliku da upoznamo i još jednu stranu Jeleninog umjetničkog izražavanja - slikanje. Radila je kao profesor likovnog jer je odlično slikala, interesovala se za umjetnost uopće tako da se iskreno trudila i da nama srednjoškolcima prenese znanje i vještinu. Učila nas je da crtamo, posmatramo i da slikamo. Vodila nas je u svoju kuću u kojoj je na spratu imala postavku svojih slika.

Ta postavka je na mene ostavila poseban utisak jer u okruženju u kome su ispred očiju samo slike rata ja odjednom vidim originalna umjetnička djela i autora uživo. Jelena se i ponašala kao umjetnik ekscentrik. Imala je hrabrosti da svojim stilom odudara od okoline. Uvijek je bila obučena u garderobu intenzivnih boja, kosa joj je bila ofarbana u crvenu boju i nosila je velike naočale kao iz nekog modnog časopisa. Bila je simpatična nama srednjoškolcima, a mislim da su je i kolege profesori voljeli.

Organizirala je u srednjoškolskom centru i različite događaje pa je tako jednom prilikom to bila izložba etno motiva i radova đaka. Nekoliko mojih koleginica i ja smo joj pomagali i tada mi je rekla da sam ja njen direktor za prostor. Deset godina kasnije ja sam studirao i završio dekoraciju enterijera u Beogradu i veoma često sam se sjećao Jelene Buinac.
Pešo Grgić, 29.12. 2011.


Izvori:
- Hrvatski biografski leksikon
- Krhotine od mene - sabrane pjesme Jelene Buinac (Izdavači: Srpska knjiga M, Udruženje Srba iz Hrvatske Beograd, SKD "Zora" Knin - Beograd, 2012. godine)


Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!