nebojsa devetak 1 Nebojša Devetak rođen je 21. oktobra 1955. godine u Maloj Gradusi, na Baniji. 

Poeziju je počeo da piše u osnovnoj školi, u rodnom selu. Ozbiljno joj je, kao srednjoškolski đak Centra za metalce u Sisku (tehnički smjer), stao da otkriva tajne, da traga njenim predjelima za onim riječima i slikama kojima se i ona uvlačila u njega i vukla ga radosnim stazama života. Već iz prvih pjesama kojima se javio u lokalnim listovima mogla se naslutiti pojava mladog čovjeka s posebnim talentom. Mladog čovjeka koji je slike zavičaja veoma umješno pretvarao u riječi. A tim riječima slikao je ponovne a drugačije, opjesmenjene slike zavičaja (i ne samo njega), koje su iz stiha u stih, iz pjesme u pjesmu potvrđivale taj njegov talenat.   

I 1980. godine u Sisku se pojavila njegova prva zbirka poezije pod naslovom Presudna žeđ

Od tada pa sve do iznenadne smrti, Nebojša Devetak bio je onaj izvor iz koga je ključala ljekovita, bistra voda riječi mudrosti, traganja i nalaženja. Ključao je bunt nemirenja sa onim u životu – i svom i u životu uopšte – što je moralo i moglo biti bolje, ljudskije, pravednije... Banija je u njemu dobila onog književnog pregaoca koji je izrastao i svrstao se svojim bogatim i svestranim djelom u sam vrh njenih najuspješnijih opisivača i tumača. I ne samo Banija da je dobila – Nebojša je izrastao u izuzetnu pojavu savremene srpske književnosti. A kao pripadnik onog dijela prognaničkog srpskog naroda, postao je njegov dosljedan, precizan i svestran bilježnik. Bilježnik: umjetnik. To je mogao da bude jer je čitavim bićem dijelio sudbinu tog svog naroda. I, s druge strane, on je od rijetkih stvaralaca pisane riječi koji je imao hrabrosti da otvoreno progovori i o razočarenjima u one koji su vodili taj narod. On je to mogao jer je uvijek bio i ostajao na licu mjesta

Nebojša Devetak
MOJE VRIJEME 

Ovo je moje vrijeme – pozni čas, 
kad se stišava drhtaj, presvlači glas. 
Dočekati otkucaj te minute 
koja će sprati znojne atribute 

lipsalog dana, zategnuti bore. 
Jezerom noći ploviti do zore 
kroz rukopisa mučne lavirinte 
omamljen rosom, crnim injem tinte.

Ovo je sve moje – ovaj kasni čas, 
jedina molitva u kojoj je spas 
pred đavoljim, nečastivim kolom. 

Ovo je moje poklonstvo pred bolom, 
moj pronicateljstvom vozdignuti prst, 
moja tajna škola, moj zaludni krst. 

      (Iz zbirke pjesama Rasulo

Srpsko kulturno društvo Prosvjeta
Zagreb, 1997)
Nebojša Devetak je objavio brojne knjige poezije, zapisa, proze, kritike... Objavljeno je i nekoliko izbora njegove poezije. 

Srbima iz Hrvatske, riznici istorije njihove književnosti, ostavio je i Antologiju srpskog pjesništva u Hrvatskoj dvadesetog vijeka, u izdanju Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" Zagreb, Zagreb, 2002. godine. I tom knjigom, s veoma preciznim i dokumentovanim Predgovorom, dokazao se i kao vrstan antologičar. U njoj su i pjesnici koji su rođeni ili su živjeli i radili na Baniji: Anđelko Anušić, Miloš Bajić, Jelena Buinac, Boris Vrga, Nikola Vujčić, Mićo Jelić Grnović, Dušan Jerković, Ljuban Klobučar, Dragan Kordić, Miloš Kordić, Nikola Korica, Milan Mirić, Ljubomir Micić, Milan Pađen, Branko Ve. Poljanski i Jovanka Hrvaćanin. 

Poseban trag u istoriji prognaničkog srpskog naroda ostaviće njegova antologija Drumovi su naša otadžbina (pesme srpskih pesnika o seobama, izbeglištvu i ostalim nesrećama bezdomničkim), u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2006. godine.

Poezija Nebojše Devetaka prevođena je na više jezika. Zastupljen je u brojnim antologijama, zbornicima i pregledima srpske književnosti, a posebno poezije. 

O Devetakovom književnom radu pisali su najugledniji književni kritičari i istoričari književnosti: Stanko Korać, Dušan Ivanić, Miljko Šindić, Divna Zečević, Anđelko Anušić, Mihajlo Pantić, Miroslav Maksimović, Nenad Grujičić, Čedomir Višnjić, Boris Vrga, Florika Štefan, Đorđe Brujić, Dušica Potić i mnogi drugi. 

Pokojni Nebojša dobitnik je nagrada na Ratkovićevim večerima poezije, Borskim susretima balkanskih književnika, Zlatne strune Smederevske pesničke jeseni, zatim nagrade Pečat varoši sremskokarlovačke, nagrada "Braća Micić" i "Milan Rakić". 

Narodna biblioteka "Danilo Kiš" u Vrbasu izdavač je književnog časopisa Trag, čiji je Nebojša Devetak dugi niz godina bio najprije operativni urednik, a zatim glavni i odgovorni urednik.

U petak, 27. oktobra (a to je dan, petak, kad je Nebojša obično dolazio na Međunarodni sajam knjiga u Beogradu, koji se i tog dana bogatio svojim bezbrojnim knjigama, među kojima je bilo i njegovih, ali njega nije bilo), na mjesnom groblju u Kisaču, od književnika Nebojše Devetaka, uz njegove najrođenije, prijatelje i poštovaoce njegovog književnog djela, oprostili su se Božjom službom predstavnici Srpske pravoslavne crkve, a biranim riječima, kakve je i zaslužio, i književnici Miloš Bajić, iz Beograda, inače njegov takođe prognani Graduščanin, i Blagoje Baković, iz Vrbasa.

Nebojša Devetak je poslije kraće a teške bolesti preminuo u 62. godini,  u srijedu, 25. oktobra 2017. godine u Vrbasu, gdje je živio i radio.

Sahranjen je u petak, 27. oktobra, u Kisaču, mjestu blizu Novog Sada, gdje se bio skrasio neko vrijeme na mukotrpnom putu svog prognaničkog života. 
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Banija Online zadržava pravo brisanja komentara sa neprikladnim sadržajem!