VRHOVINE - "Stari orah, suše mu se grane, zavičaj sam video još lane; stari orah, suše mu se grane; aj, zavičaj sam video još lane..."Ovi stihovi su odzvanjali 15. jula u Vrhovinama, na prvom okupljanju i druženju bivših učenika Osnovne škole "Nikola Tesla" Vrhovine sa nekadašnjim omiljenim nastavnikom i razrednim starješinom Milošem Jerkovićem, koji posljednjih nekoliko godina penzionerske dane provodi u Vrhovinama.
Na prvom ovakvom susretu okupilo se pedesetak učenika koje su životni putevi odveli na različite strane svijeta. Ideja je potekla upravo od nastavnika Miloša Jerkovića, a da njene realizacije došlo je u najvećoj mjeri zahvaljujući trudu Slavice Srdić, trenutno nastanjene u Beogradu, koja već godinama na razne načine okuplja svoje Vrhovljane.
Miloš Jerković cijeli svoj životni put posvetio radu sa djecom i izveo brojne generacije na pravi put. Do 1995. godine živio je i radio u Osnovnoj školi "Nikola Tesla" u Vrhovinama, nakon čega odlazi u izbjeglištvo u Veliku Planu. Prije sedam godina, a odmah nakon dobivanja stana kroz program stambenog zbrinjavanja, vraća se u Vrhovine gdje živi sa suprugom Javorkom.
Osnovna škola "Nikola Tesla" Vrhovine, kao jedna od modernijih škola u Lici, sagrađena je 1969. godine u najvećem dijelu mjesnim samodoprinosom koji su prikupljali stanovnici Vrhovina, a oni siromašniji su svoj dio odrađivali na drugi način. Već 1972. godine izgrađena je i moderna kino sala sa gotovo 200 sjedećih mjesta gdje su održani brojni koncerti, ali i projekcije filmova. U sklopu kino sale postajao je i čuveni disko klub gdje su se rodile brojne ljubavi i brakovi Vrhovljana. Nakon što se mnogi nisu vidjeli i po četrdeset godina, okupljeni su prisjetili tih nekadašnjih vremena, uz ponovni susret u zavičaju sa omiljenim nastavnikom.
Minule godine su bivšim đacima donijele puno toga počevši od ratova, stradanja, raseljavanja i ponovnog kretanja od nule. Mnogi su ovaj susret prepun emocija iskoristili da svojim nekadašnjim školskim drugovima ispričaju svoje životne priče.
Ljubicu Rupčić iz Zagreba životni putevi su odveli u daleku Afriku gdje je provela gotovo 17 godina. "Svih tih 17 godina živjela sam samo za dan da se vratim u svoj zavičaj", ističe Ljubica, koja ima tvrtku za iznajmljivanje ozvučenja, ali sve češće dolazi u rodne Vrhovine.
Uz priču i pjesmu druženje je nastavljeno do kasno u noć, a oživljena su brojna prijateljstva. Dogovoreno da ovo preraste u tradiciju i da se već iduće godine svi ponovno okupe, ali u još većem broju.
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"
