PETRINJA - Snimili smo fotografiju. Na njoj protječe ledena, čista voda Petrinjčice pored nogometnog stadiona NK Mladost čiju tribinu prije 11 mjeseci zapališe vandali, a još uvijek nitko nije uhvaćen niti kažnjen za to nedjelo. Petrinjčica se ovdje pretvara u slap, a ovdašnji stanovnici su ga nazvali drugim slapom. Na njemu danas graciozno na svojim dugim nogama hoda čaplja. Jednim okom promatra površinu ispod sebe i gleda što bi se moglo uhvatiti za današnji ručak, a drugim pogledava prema nasipu dali tko prijeti njenoj sigurnosti. Ovo je lijepa scena koja nam govori da živimo u dijelu svijeta, u gradu u kojem je još uvijek priroda koliko može biti čista i da u Petrinji obitavaju i ove velike ptice. Ali ljeto je. Kraj je srpnja. Vrućina. Nikoga nema da skoči u tu Petrinjčicu. Baš nikoga. Kao da nema ljudi, kao da nema djece. Kao da nikad nikoga nije bilo na ovom mjestu.
A bilo je. Prije rata, prije dvadeset i pet godina, svako ljeto Petrinjčica je hladila i zabavljala na sstotine – na tisuće djece koja su znala po cijele božje dane biti na njoj. Danas nema nikoga. Nema djece.
Što je pošlo krivo?
