Struja koja život znači

GORNJI KLASNIĆ - Zavirimo li malo bolje među naše zelene banijske bregove, otkrit ćemo da je nekim stanovnicima struja u 21. stoljeću i dalje nedosanjani san. Tako smo obišli umirovljenog hrvatskog branitelja koji se u potrazi za mirnijim životom doselio, vjerovali ili ne, iz Zagreba u Gornji Klasnić pored Gline. Ali, ustavno je pravo da čovjek slobodno bira gdje će živjeti…

Selo je smješteno u srcu Banije, uz cestu koja vodi iz Gline prema Dvoru. Ovdje Daroslav Babić već 10 godina sa suprugom pokušava stvoriti pristojan dom. Želio je kuću na osami i to je ovdje pronašao. Učinio je sve što je mogao, ali priključak električne struje koji je na kući postojao od davne 1971. godine, više nikako ne može dobiti. Naime, 2005. je izgorjela kuća na potezu prema prvom slijedećem potrošaču, pa je struja isključena. Dvije godine kasnije, lopovi su otuđili žicu preostalu od električnog voda, a o čemu postoji policijski zapisnik. Bivšem vlasniku sve to tada nije bilo važno jer nije ovdje živio. Nakon kupovine imanja, Darko se obraća nadležnoj ispostavi HEP-a za priključivanje struje. Oni mu savjetuju neka mu ovlašteni majstor ugradi ormarić pa će oni odraditi svoje. Sve je to napravio i sam platio oko 5000 kn. Ništa se nije dogodilo – u kući struje nema sve do danas. Započela je uzaludna prepiska, jalovo nadmudrivanje institucija i unaprijed na poraz osuđenog malog čovjeka. U međuvremenu, Darko se teško razbolio, doživo dva teška srčana udara, ugrađen mu je defibrilator, a po noći mu je potreban aparat za potpomognuto disanje. Naravno, za isti treba struju koju u skromnim (čitaj nedovoljnim) količinama dobiva iz malog solarnog panela koji je sam nabavio.

U ugodnoj hladovini starog hrasta iznad prometnice kojom tu i tamo projuri auto, Darko nam pokazuje i po tko zna koji put pregledava razne molbe i žalbe upućene na niz adresa. Može se reći da tijekom zadnjih 7 godina nema institucije i nositelja vlasti na svim razinama kojima se nije obratio. Neki su mu odgovorili, a neki nisu. Zadnji odgovor HEP-a a koji mu je poslan na znanje nakon pritužbe Predsjednici glasi da novca za realizaciju priključka nema. Procijenjeni iznos potreban za priključenje domaćinstva na niskonaponsku mrežu „bitno premašuje specifične troškove priključenja po jendom priključku jer u blizini nema ni postojećih ni budućih korisnika mreže kojima bi spomenuta realizacija niskonaponske mreže bila potrebna“. Dakle, struje nema i ne može je od HEP-a dobiti. Svi ugovori i preuzete obveze prije pola stoljeća mrtvo su slovo na papiru. Tako Darku bez struje i ovako težak život postaje još mnogo složeniji.

Jasno je da je 400 000 kn, koliko su u HEP-u procijenili vrijednost radova, velika lova ali to zaista ne bi trebao biti problem potrošača. U ovoj je situaciji on kolateralna žrtva spleta nesretnih okolnosti… Teško je vjerovati da za njegovu situaciju nema rješenja, samo je pitanje tko će ga pronaći i realizirati?! Zato Darko ostaje bespomoćan, iscrpljen od borbe koja za njega nije polučila ništa dobroga. Ostaje mu uzdati se da će struja dobivena od sunčeve energije dotrajati do jutra…O hladnjaku, internetu, toploj vodi može samo sanjati…A što kad dani postanu kraći i hladniji? Kad će bezdušna i troma birokracija dobiti ljudsko lice, zalupiti ladicu punu nagomilanih papira koji dokazuju da građanin ima pravo i reći: Daroslav Babić mora dobiti struju, idemo to riješiti…Voljela bih vas o tome izvijestiti jer ovom čovjeku struja doista život znači.