Sporna međa kod Pitomače

PITOMAČA - Loši susjedski odnosi, neriješena imovinsko-pravna pitanja i najblaže rečeno, nemarnost pojedinih državnih institucija, razlog su teškog položaja Nikole Božičkovića i njegove žene Ljubinke Kolundžić. Njima je na ‘legalan’ način svojevremeno otet veliki dio zemljišta blizu njihove kuće u selu Velika Črešnjevica u općini Pitomača. U selu je postojala zadruga nakon čijeg raspada nije određeno tko je vlasnik kog dijela zemljišta niti tko su njegovi nasljednici. a podaci u zemljišnim knjigama i katastru su neažurni.

Novo poglavlje počinje povratkom čovjeka porijeklom iz tog kraja, i njegove žene iz Njemačke gdje su bili na radu. Oni kupuju zemljište i grade veliku kuću na njemu. Problem je što se povratnik iz Njemačke tom prilikom upisao i na parcele koje su po osnovi nasljedstva bile u vlasništvu Nikole Božičkovića.

Kad je 2005. vođen proces koji je završio susjedovim uknjiženjem na susjedne zemljišne čestice u njihovom vlasništvu, Nikola i Ljubinka nisu ni znali da se ovo sudovanje uopće vodi. Nikola je u to vrijeme bio u bolnici, ali je u tom postupku proglašen mrtvim bez nasljednika. To je kasnije izbrisano, ali uknjiženje nije poništeno, a i sud kome su se obratili bio je mišljenja da je Nikola mogao pratiti postupak i učestvovati u njemu.

Nikoli je ostalo vlasništvo nad česticom 876/2, površine 176 četvornih hvati ili 630 kvadratnih metara, Na njoj se nalaze kuća, gospodarski objekti i dvorište ovog bračnog para koji u toj kući živi s dvije kćerke, Nikolinom i Milicom te Nikolinom kćerkom Larom. Nikolino vlasništvo nad česticom 876/2 nije sporno, ali je sporno što ta čestica obuhvaća. Susjedi tvrde da se dio kuće Božičkovićevih ne nalazi na toj čestici. Pokušaji geometra da iziđe na teren da izmjeri stvarno stanje i odredi što ona obuhvaća, nisu bili uspješni. Zbog svega je krenulo višegodišnje, za sada bezuspješno, potezanje po sudovima.

- Našim mukama nema kraja, kaže Ljubinka za "Portal Novosti", s obzirom da je Nikola tokom našeg posjeta bio odsutan. Ističe da susjedi na njih vrše razne pritiske i da su ih, između ostalog, lažno prijavili policiji da su im ukrali psa.

- Kad je policija došla, rekli su im da se pas sam vratio, priča Ljubinka i dodaje da su ih više puta verbalno napadali. Da se, osim oko zemlje, sude i zbog tih stvari, Nikola i Ljubinka nemaju para; oboje žive od penzije, on je svoju zaradio kroz radni staž kao mesar, ona s naslijeđenom penzijom prvog muža. Dvije mirovine zajedno mjesečno donose manje od 2.700 kuna, pa se, kako bi pokrili troškove jer Milica studira u Puli, bave i skupljanjem ljekovitog bilja.

- Išla sam u nadničarenje do 2014. kad sam morala otići na operaciju kičme i otada ne mogu raditi na njivi, kaže Ljubinka. Ovu su porodicu posjetile su pravnice SNV-a i zamjenik župana Virovitičko-podravske županije Igor Pavković kako bi našli načina da im pomognu.

- Nacrt parcelizacije čestice pokazuje da je susjed vlasnik zemlje na kojoj je dio Božičkovićeve kuće, dok je Nikola vlasnik zemlje na kojoj je dio susjedovog dvorišta. Bilo bi dobro da se njihovi odvjetnici usaglase o zamjeni vlasništva kako bi zemlja na kojoj je kuća potpuno bila u Nikolinom vlasništvu. Osim toga, Nikola ne bi mogao izgubiti kuću i zbog dosjelosti jer on tu živi više od 20 godina - ističu pravnice SNV-a, dodajući da bi trebalo pokrenuti proces za poništenje spornog uknjiženja iz 2005. kako bi Božičkovići došli do zemlje koju su tada izgubili. Po riječima dožupana Pavkovića, treba pogledati kompletnu dokumentaciju koju oni imaju od početka spora koji vode za raspoređivanje zemlje koja je bila u vlasništvu zadruge.

- Prema informacijama koje su meni dostupne, oni su ostali bez većine svoje zemlje. Slijedom tih dokumenata bi se moglo naći način kako spasiti barem dio te imovine koju su generacijama uživali. Problem je što ne znamo stanje na terenu jer geometri nisu uspjeli izmjeriti kome je što pripalo. U zemljišnim knjigama vidimo da Nikoli pripada 176 četvornih hvati, ali ne znamo čega jer to nije vidljivo iz zemljišnih knjiga. Proces oko toga će se sigurno vući još koju godinu jer ne bi bilo pošteno da se tako završi, rekao je Pavković. Naravno, pokušali smo doznati i što o svemu misli susjedna porodica, ali oni nisu bili raspoloženi za razgovor.