Veljko Ostojić: Gnijezdo

U trenutku sve je propalo
Ničeg tamo nema više
Ostale su samo ljetnje kiše
Tišina ostavlja trag

U mome oku zvijezda
Ostao sam bez svoga gnijezda,
Zaustavio bih vrijeme
Da sve dođe na svoje

Plače sada i soko
Više ne leti tako visoko,
Nema raja bez rodnoga kraja
Niti miline bez naše Krajine

Željan sam rodnog kraja,
Željan sam svoga zavičaja
Iz djetinstva nestali mi drugari,
Nisam više onaj stari

Sjećam se zvona Jasenovačkog,
Naše Petrove Gore ,
Karinškog mora sinjeg,
Ostao sam kao kapetan bez pramca
Na leđima sa dva ranca.