Nova knjiga Miloša Kordića: "San o nestajanju"; izbor priča i pripovjedaka

BEOGRAD - Ovih dana iz štampe je izašla knjiga izabranih priča i pripovjedaka srpskog književnika Miloša Kordića, pod naslovom „San o nestajanju“.

Izdavač knjige je Grafoofset iz Čelareva, a njeno objavljivanje finansijski je podržao Grad Novi Sad – Gradska uprava za kulturu.

Svoje priče i pripovijetke (ovo je prvi izbor Kordićeve proze), autor je sam izabrao. Ukupno ih je šesnaest. A objavljene su tokom niza godina u listovima, časopisima i ljetopisima: Politika (Beograd), Večernji list, Prosvjeta, Ljetopis Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, Novi Forum (Zagreb), Letopis Matice srpske, Zlatna greda, Polja, Dnevnik (Novi Sad) i u njegovim proznim knjigama „Đavolov šestar“ i „Kao tačke u praznini“.

Prvom pričom Kordić se u književnosti javio krajem šezdesetih godina – poeziju je već objavljivao u više listova i časopisa, a 1966. godine izašla mu je i prva zbirka pjesama. Prozu je od tada objavljivao u brojnim listovima i časopisima širom bivše zemlje, a dramatizovane priče i pripovijetke emitovane su u emisijama radio-stanica Zagreb, Beograd, Sarajevo, Ljubljana, Skoplje... Pojedine priče otkupljivane su mu na konkursima i objavljivane, a za neke je i nagrađivan.

Već u prvom dijelu teksta (pogovoru, recenziji), pod naslovom „Priče na granici svjetova“, teksta koji prati Kordićevu knjigu, prof. dr Dušan Ivanić ističe kako je u „Književnosti Srpske Krajine“ (1998) napisao da je ovaj autor „sam vrh onoga što je najbolje u pjesništvu krajiških Srba“... i kako nije ni stigao ni mogao da u sliku njegovog opusa uključi i pripovjedačku prozu... Ivanić, pominjući Kordićeve prozne knjige, naglašava kako je njegov roman „Daždevnjak“, objavljen 2014. godine, „velika prinova impresivnoj romanesknoj baštini krajiških Srba (od Sime Matavulja, Veljka Milićevića, Vladana Desnice i Vojina Jelića do Drage Kekanovića, Jovana Radulovića i mlađih autora, među kojima su Mirko Demić, Anđelko Anušić i Slavica Garonja).“ ...

„Dio Kordićevih priča“, piše, između ostalog, profesor Ivanić, „vraća u život kakav je bio, i odavno prošao: o odrastanju u našim starim, siromašnim patrijarhalnim porodicama, o djetinjstvu u vrijeme 'obnove i izgradnje' poslije Drugog svjetskog rata u banijskom selu ('mi, djeca, ispucalih ruku na naduvenim trbusima od posna jela i prežgane juve, na jednoj, a do kostiju od rata i tifusa ispijeni stariji, na drugoj strani'), o 'utvarnom' i čudnom u prizorima i motivima toga vremena.“ ...

Završavajući tekst, Dušan Ivanić piše: „Dakle čitalac, još ako je Krajišnik, ima u ovoj knjizi dva tematska polja: jedno je nešto starija istorija Srba u Hrvatskoj (društvenopolitičke prilike, slike materijalnih i porodičnih odnosa poslije Drugog svjetskog rata), a drugo je povezano sa izgnanim Srbima 90-ih godina 20. vijeka u novoj sredini: Beograd, Srbija).“ ... „Pred čitaocima i čitateljkama je knjiga koja sažima glavne težišnice Kordićevog pričanja priča, i knjiga u kojoj svaki čas izbija pjesnik, tragalac za svojom riječi, slikom, metaforom, simbolom i za svijetom na granici čulnog i beščulnog, mogućeg i nemogućeg, sna i jave...“

Na kraju knjige su „Napomene autora“ i „Rječnik“ (nepoznatih i manje poznatih riječi).

Glavni urednik knjige je Snježana Stanišić, koja je grafički pripremila Kordićev rukopis za štampu, a korice je (tvrdi povez) dizajnirao Borislav Živković.

Kordić je objavio više od 30 knjiga poezije, proze, poezije za djecu, esejistike, publicistike itd. Poezija i proza uvršteni su mu u više od 20 antologija, pregleda, zbornika... Prevođen je i nagrađivan.

Miloš Kordić rođen je 1944. godine u Komogovini, na Baniji (današnja Hrvatska). U Osnovnu školu pošao je u Jošavici (petrinjskoj), u rodnom selu završio je pet razreda, u Osmogodišnjoj školi u Petrinji preostala tri razreda, kao i Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju, a na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu studirao je novinarstvo. Radio je u Osnovnoj školi „VII banijska brigada“ u Mečenčanima (na Baniji), zatim u Željezari Sisak, u Naftnoj kompaniji Beopetrol Beograd i u ruskoj Naftnoj kompaniji Lukoil.

Do 1991. godine živio je u Sisku, a nakon izgnanstva iz Hrvatske, u septembru iste godine, živi u Beogradu.