Samnom u gljive znao je češće ići i Brane.
Jednom sam ga sa smjene vozio u njegovo selo.
Kuća mj nije daleko od mjesta gdje se Tounjčica ulijeva u divlju Mrežnicu.
Rođen je u pomalo surovom kraju.
Pozna šumu, gljive, ljekovite trave ...
Obično se uz nas bez obzira gdje se stacioniramo prikači kakvo mače, pašče...
Tako i ovaj put.
Privukla nam se lijepa, šarena, trobojna mačka.
Vidi se da je mlada.
Nije bila od onih ružnih sorti sa razmaknutim ušima, izdužena, kratkog repa...
Bila je baš onakva kakve mačke volim. Mitna.
Guste zimske dlake, debele repine. Tućasta.
Kratka, debeljuškasta.
Baš od onih tipova mački koje mi se sviđaju.
Obloporna na jelo.
Što joj god baciš, ona smaže.
Skočim ja po nekom poslu nakratko kući jer nisam imao odmora od prošle smjene.
Vratim se u sumrak dečkima.
Vidim neko komešanje oko sjenika.
Viču, psuju.
Neki se valjaju po tratini??!
Mute deterdžent sa vodom, pa na brzinu naiskap piju?!
Ljuban se drži za daske sjenika.
Riga.
?!?
- Kozare...Liče na one što ih i ti bereš.
Nešto mi čudno u cijeloj priči.
Gotovo je nemoguće da Brane ubere kozaru dvojnicu.
Ljuban sjede na neki komad betonskog bloka.
Pipa se po stomaku.
- Mi ispekli kozare.
najeli se.
Ostala još neka na tablama, nako zamašćena.
Bacim mački par komadića.
Mačka lickala malo... i poje to.
Kad... neće dugo proći.
Mačka iskolačla oči.
Reška malo, nako. Pokazuje zube.
Pođe, pa zatetura.
Pade?!
Pogledašmo se.
Izgleds da svi mislimo isto.
Otrovali smo se.
Neki počnu turati prste da povrate.
Drugi počeli deterdžent razređivati pa ga piju, ne bili povratili.
- Eno je leži kraj bapke .
šajera.
Ja k njoj. Mačka leži naslonjena na kamen.
Stomak joj "radi".
Isplazila jezik. Kratko diše.
Pomazim je po glavi. Mazno mjauknu, manu repom.
Liznu me po prstima.
Kad... izviri ispod repa glavica krmeljava mačića.
Muškić, trobojan ko mati.
Za nekoliko se pojaviše se jedna za drugom još dvije sive, šarene glavice.
