Vapaj za pravdom

Jedna od najdirljivijih pjesama Branka Ćopića, “Na Petrovačkoj cesti“, progovara kroz lik sedmogodišnje djevojčice Marije iz izbjegličke kolone na spomenutoj cesti čije je snove i djetinjstvo tokom Drugog svjetskog rata prekinula čelična kiša iz tuđinskih aviona.

Petrovačka cesta 60-ak godina kasnije bila je mjesto novog masakra ljudi u egzodusu, među njima i četvoro djece. Nije bilo snijega, ali je i ovaj put smrt došla iz aviona, samo se nije radilo o mecima nego bombama i raketama.

Janjila blizu Bosanskog Petrovca, smještena na Petrovačkoj cesti u BiH, mjesto je stradanja srpskih izbjeglica koje su se povlačile iz Hrvatske za vrijeme i nakon operacije Oluja. Avioni Hrvatskog ratnog zrakoplovstva 7. avgusta raketirali su izbjegličku kolonu pri čemu je bilo jasno vidljivo da su u koloni civilna vozila. Poginulo je deset civila, uključujući četvero djece, a veći broj ljudi je ranjen i poslije prebačen u bolnice u Petrovcu i dalje. Na licu mjesta ostalo je i nekoliko uništenih spaljenih vozila, uključujući i jedan kamion pun konzervi.

Da se prisjetimo žrtava: tom prilikom poginuli su Darinka Drča (rođ. 1927.), Jovica Drča (rođ. 1989.), Mirjana Dubajić (rođ. 1974.), Mika Kovačević (rođ. 1912.), Nevenka Rajić (rođ. 1984.), Žarko Rajić (rođ. 1986.), Branko Stjelja (rođ. 1923.), Mirko Stjelja (rođ. 1961.), Darko Vuković (rođ. 1982.) te Kristan Krstan Vuković (rođ. 1951.)

Tokom godina na mjestu pogibije podignuto je spomen obilježje kod kojeg se redovito održavaju komemoracije i parastosi uz učešće državnih zvaničnika Srbije i Republike Srpske.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i neformalni srpski lider u BiH Milorad Dodik ove godine nisu čekali godišnjicu već su vijence položili nekoliko dana ranije. 2. avgusta. Tom prilikom nazvali su “raketiranje hrvatskih zrakoplova najstrašnijim hladnokrvnim zločinom nad civilima za koji nitko nije odgovarao”.

Narednog dana desio se i masakr u Svodni kod Novog Grada (Bosanski Novi) gdje je u raketiranju od strane hrvatskih aviona poginulo troje civila, a više njih je ranjeno. Poginuli su Marta Galogaža (rođ. 1935.), Rade Galogaža (rođ. 1955.) i Mile Malobabić (rođ. 1953.)

“U avgustu 1995. godine preko mosta na Uni iz bivše Republike Srpske Krajine u Novi Grad prešlo je 100.000 izbjeglih Srba. Prešavši most mislili su da su sigurni, da spasavaju svoje živote. Nije bilo tako, tukli su ih topovskim granatama preko Une i granatirali iz aviona. Danas se sjećamo stradalih i moramo da pričamo o tome i da ostavimo trag”, naglasio je direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac koji je s načelnikom općine Novi Grad Miroslavom Drljačom s Mosta spasa, između Dvora i Novog Grada, u Unu spustio vijenac u znak sjećanja na stradale Srbe u Oluji.

“Zalažemo se za kulturu sjećanja, da kroz dokumente, svjedočanstva, filmove, spomen-obeležja sačuvamo istinu”, rekao je Štrbac medijima, ponovivši da je po evidenciji “Veritasa” tokom ili nakon Oluje poginulo i nestalo Srba stradalo 1.250 civila, od kojih su oko tri četvrtine bile starije od 60 godina. “Među žrtvama je i desetoro djece mlađe od 14 godina, kao i 566 žena, dok se u evidenciji nestalih i dalje vodi 612 lica”, kazao je Štrbac. Drljača je rekao da se posljedice tih dešavanja ne mogu ispraviti, ali da treba sačuvati istinu o stradanju Srba.

U mjesnoj crkvi je održan parastos, nakon čega su uz magistralni put prema graničnom prijelazu upaljene svijeće, a sa mosta je spušten vijenac. Pomeni su služeni i kod Spomen-krsta na mjestu masaka u Svodni.

Novi Grad: Venci za srpske žrtve Oluje spušteni u reku sa mosta na Uni

Masakr u Janjilima tema je sudskog procesa koji se, pokrenut 2022., nalazi u ćorsokaku zbog nesuradnje Hrvatske. Optužnica za zločin na Petrovačkoj i Prijedorskoj cesti podignuta je u Beogradu 31. marta 2022. protiv četvorice pilota HRZ-a – Vladimira Mikca, Zdenka Radulja, Željka Jelenića i Danijela Borovića koji se terete da su naredili raketiranje izbjegličke kolone. U avgustu 2024. odlučeno je da im se sudi u odsustvu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u suizvršilaštvu, a suđenje je počelo 2025. godine. Predmet se vodi pred Odelenjem za ratne zločine u Višem sudu u Beogradu.

Hrvatska optužnice odbacuje uz ocjenu da su pravno neutemeljene i neprihvatljive zbog primjene univerzalne jurisdikcije, odnosno da su političke motivirane i pravno nevaljane za hrvatske državljane. U međuvremenu su se u hrvatskim medijima pojavile tvrdnje kako su za ono što se desilo u Svodni i kod Janjila Srbi sami krivi, viđana su vojna vozila gdje ih nije bilo, tvrdilo se čak da su ona uništena, iako slike s lica mjesta pokazuju suprotno, izmišljano je da je kolonu zapravo gađao neki krajiški avion…

U Banjaluci je i ove godine, povodom 31. godišnjice egzodusa, otvorena izložba posvećena upravo granatiranju izbjegličkih kolona na Petrovačkoj cesti i kod Svodne. “Sjećanje na 7. avgust 1995. zato nije samo sećanje na jedan događaj iz rata. To je sećanje na ljude koji su već napustili svoje kuće i krenuli putem kojim su pokušavali da pronađu sigurnost. Za neke od njih taj put završen je upravo na Petrovačkoj cesti. A među žrtvama bila su i deca”, prenijeli su mediji.

U Ćopićevoj pjesmi koju smo spomenuli na početku teksta, navodi se da “Optužbu vapije dijete, stisnutih smrznutih pesti, u krvi i snijegu na Petrovačkoj cesti”, s tim da je mala Marija simbol svih žrtava rata i nasilja. Djeca Jovica, Nevenka, Žarko i Darko Vuković, kao i ostale žrtve s Petrovačke ceste i ne samo ovih zločina, vape za pravdom, ali kako stvari stoje, uz trijumfalnu retoriku jednih te optužujuću i mrzilačku retoriku drugih, bez procesuiranja počinilaca i stvarnog razumijevanja njihove tragedije, teško će je dočekati.

Nenad Jovanović; Portal Novosti