Sjećanje na Marijanu Borković
- Detalji
- Banija Online
- 5363
Marijana je rođena 20.03.1963. u Sisku, od oca Branka i majke Nade. Tu provodi svoje djetinjstvo i završava osnovno i srednje obrazovanje. U osnovnoj školi kao odličan učenik pokazala je prve znake sklonosti prema raznim aktivnostima. Bila je aktivni član folklorne sekcije, a počela je da piše i prve pjesme. Studije za socijalnog radnika završila je u Zagrebu. Po završetku fakulteta zasniva radni odnos u rafineriji Sisak, gdje ostaje da radi do izbijanja rata 1991. godine. Te godine brutalno vrijeđana i istjerana iz stana bježi iz Siska sa sinom Dušanom od 6 godina u Dvor na Uni, gdje započinje svoj novi život. Zapošljava se u policijskoj stanici na određeno vrijeme i istovremeno kao veliki humanitarac i emotivac uključuje se u kolo „Srpskih sestara“ gdje aktivno učestvuje. Pošto ostaje bez posla seli se iz Dvora u Novi Grad, gdje biva prisiljena da radi teške poslove kako bi prehranila sebe i dijete.
Godine 1995. rađa sina Nikolu i sa dvoje djece, teže povređena, u koloni dolazi u Srbiju, dok suprug ostaje na položaju Vojske Krajine. Svoj novi izbjeglički život započinje u Barajevu i zapošljava se u Gerantološkom centru gdje radi sve do 2003. godine kada saznaje da boluje od teške bolesti. U tom periodu svog nimalo lakog života, boreći se sa bolešću, brineći o djeci, strahujući za njihov i svoj život, doživljava još jedan težak udarac – razlaz sa životnim saputnikom.
Sve te prepreke uspjeva savladati i izaći kao pobjednik. Odlazi u invalidsku penziju i započinje nove aktivnosti. Potpuno se posvećuje radu u udruženjima vezanim za našu Krajinu. Kao dijete Banijaca, još od malih nogu postaje vezana za svoju rodnu Baniju. Tu svoju emotivnu vezu sa zavičajem nastavlja u „Zavičajnom udruženju Banijaca“, gdje svojim radom kao potpredsjednik daje veliki doprinos. Nastojeći da se sačuvaju kulturne baštine i običaji, ostvaruje se kao izvođač i vođa ženske pjevačke grupe „Banija“ sa kojom učestvuje i postiže velike uspjehe na mnogim skupovima vezanim za izvođenje izvornih krajiških pjesama. Jedan je od osnivača udruženja „Novo ognjište“ kao i ženske pjevačke grupe „Una“ iz Barajeva.
2008. godine bila je jedna od osnivača „Koalicije udruženja izbjeglica“ i jedan od najaktivnijih članova Glavnog odbora. Na II Skupštini izabrana je za sekretara Koalicije. Učestvovala je u svim aktivnostima koje je sprovodila Koalicija među kojima su obilježavanje stradanja Srba u zločinačkoj akciji „Oluja“, organizovanje sportsko-kulturne manifestacije „Krajiški otkos“; organizovanje likovnih izložbi, književnih večeri i dr. Bila je jedna od saradnika mjesečnog lista „Srpskog kola“ koji je namijenjen našim zemljacima porijeklom sa područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Izuzetnu kreativnost, smisao za umjetnost i kulturu uopšte pronašla je u slikanju i pisanju pjesama, većim dijelom motivisana uspomenama zavičaja. Objavila je dvije zbirke pjesama :
„Dani od mostova veći“ (2012.) i „Dočekane zore“ (2014.), Organizovala je u kulturnom centru Barajevo više izložbi svojih slikarskih radova. Mnoge od tih radova je poklonila i dala u humanitarne svrhe. Dar prema lijepom pisanju i izražavanju pokazala je kao voditelj na mnogim krajiškim kulturnim manifestacijama. Ostvarila se u mnogo uloga, a njeno najveće ostvarenje je uloga majke (sinovi Dušak i Nikola) i bake troje unučadi.
Nesluteći još uvijek po drugi put opaku bolest, ljeta 2015. njen život kreće paklenim putem. Krajem 2015. i početkom 2016. godine već je pretrpjela dve operacije. Njen nemirni duh, volju i želju ka savršenstvu u svakom poslu, videli smo i maja 2016. kada već teško bolesna pomaže oko organizacije Banijske večeri i nastupa sa grupom „Banija“ u programu večeri. U međuvremenu radi na pripremama za nastup grupe „Banija“ na festivalu „Krajiški biseri“, na koji nažalost ne odlazi. Krajem septembra završava u bolnici na trećoj operaciji gdje prikovana za bolesnički krevet prati nastup grupe preko telefona. Grupa na festivalu osvaja prvo mjesto, a ona svoju bol potiskuje zadovoljstvom i srećom. Njen poslednji nastup u ulozi voditelja bio je 29.10.2016. na manifestaciji „Banijsko pleteno kolo“.
Dana 21. januara 2017. godine prestalo je da kuca plemenito srce Marijane Borković, koja je bila jedna od najpoznatijh Banijki. Marijana Borković sahranjena je 24. januara 2017. godine na Novom groblju u Šapcu uz prisustvo majke Nade, sinova Dušana i Nikole, bližih i daljih rođaka, prijatelja, poznanika, predstavnika izbjegličkih i zavičajnih udruženja i narodnog poslanika Miodraga Linte. Oproštajni govor održao je predsjednik Zavičajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije Miroslav Kovjanić a oproštajnu pjesmu je recitovao pjesnik Nikola Korica.
Svojim radom Marijana Borković je ostavila velik i neizbrisiv trag kako treba čuvati i njegovati uspomene na Baniju, a svojim radom zadužile je svoje zemljake da je nikad ne zaborave.
Godine 1995. rađa sina Nikolu i sa dvoje djece, teže povređena, u koloni dolazi u Srbiju, dok suprug ostaje na položaju Vojske Krajine. Svoj novi izbjeglički život započinje u Barajevu i zapošljava se u Gerantološkom centru gdje radi sve do 2003. godine kada saznaje da boluje od teške bolesti. U tom periodu svog nimalo lakog života, boreći se sa bolešću, brineći o djeci, strahujući za njihov i svoj život, doživljava još jedan težak udarac – razlaz sa životnim saputnikom.
Sve te prepreke uspjeva savladati i izaći kao pobjednik. Odlazi u invalidsku penziju i započinje nove aktivnosti. Potpuno se posvećuje radu u udruženjima vezanim za našu Krajinu. Kao dijete Banijaca, još od malih nogu postaje vezana za svoju rodnu Baniju. Tu svoju emotivnu vezu sa zavičajem nastavlja u „Zavičajnom udruženju Banijaca“, gdje svojim radom kao potpredsjednik daje veliki doprinos. Nastojeći da se sačuvaju kulturne baštine i običaji, ostvaruje se kao izvođač i vođa ženske pjevačke grupe „Banija“ sa kojom učestvuje i postiže velike uspjehe na mnogim skupovima vezanim za izvođenje izvornih krajiških pjesama. Jedan je od osnivača udruženja „Novo ognjište“ kao i ženske pjevačke grupe „Una“ iz Barajeva.
2008. godine bila je jedna od osnivača „Koalicije udruženja izbjeglica“ i jedan od najaktivnijih članova Glavnog odbora. Na II Skupštini izabrana je za sekretara Koalicije. Učestvovala je u svim aktivnostima koje je sprovodila Koalicija među kojima su obilježavanje stradanja Srba u zločinačkoj akciji „Oluja“, organizovanje sportsko-kulturne manifestacije „Krajiški otkos“; organizovanje likovnih izložbi, književnih večeri i dr. Bila je jedna od saradnika mjesečnog lista „Srpskog kola“ koji je namijenjen našim zemljacima porijeklom sa područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Izuzetnu kreativnost, smisao za umjetnost i kulturu uopšte pronašla je u slikanju i pisanju pjesama, većim dijelom motivisana uspomenama zavičaja. Objavila je dvije zbirke pjesama :
„Dani od mostova veći“ (2012.) i „Dočekane zore“ (2014.), Organizovala je u kulturnom centru Barajevo više izložbi svojih slikarskih radova. Mnoge od tih radova je poklonila i dala u humanitarne svrhe. Dar prema lijepom pisanju i izražavanju pokazala je kao voditelj na mnogim krajiškim kulturnim manifestacijama. Ostvarila se u mnogo uloga, a njeno najveće ostvarenje je uloga majke (sinovi Dušak i Nikola) i bake troje unučadi.
Nesluteći još uvijek po drugi put opaku bolest, ljeta 2015. njen život kreće paklenim putem. Krajem 2015. i početkom 2016. godine već je pretrpjela dve operacije. Njen nemirni duh, volju i želju ka savršenstvu u svakom poslu, videli smo i maja 2016. kada već teško bolesna pomaže oko organizacije Banijske večeri i nastupa sa grupom „Banija“ u programu večeri. U međuvremenu radi na pripremama za nastup grupe „Banija“ na festivalu „Krajiški biseri“, na koji nažalost ne odlazi. Krajem septembra završava u bolnici na trećoj operaciji gdje prikovana za bolesnički krevet prati nastup grupe preko telefona. Grupa na festivalu osvaja prvo mjesto, a ona svoju bol potiskuje zadovoljstvom i srećom. Njen poslednji nastup u ulozi voditelja bio je 29.10.2016. na manifestaciji „Banijsko pleteno kolo“.
Dana 21. januara 2017. godine prestalo je da kuca plemenito srce Marijane Borković, koja je bila jedna od najpoznatijh Banijki. Marijana Borković sahranjena je 24. januara 2017. godine na Novom groblju u Šapcu uz prisustvo majke Nade, sinova Dušana i Nikole, bližih i daljih rođaka, prijatelja, poznanika, predstavnika izbjegličkih i zavičajnih udruženja i narodnog poslanika Miodraga Linte. Oproštajni govor održao je predsjednik Zavičajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije Miroslav Kovjanić a oproštajnu pjesmu je recitovao pjesnik Nikola Korica.
Svojim radom Marijana Borković je ostavila velik i neizbrisiv trag kako treba čuvati i njegovati uspomene na Baniju, a svojim radom zadužile je svoje zemljake da je nikad ne zaborave.
Poručuje Mara Miloradu - Ženska pjevačka grupa Zavičajnog udruženja Banijaca iz Beograda
Podijelite vijest