U sjećanje: Milan J. Tišma, nastavnik ljepote slikanja u đačkim slikama
- Detalji
- Miloš Kordić; Banija Online
- 4972
Maja, 22, u Bolnici u Sisku, ovaj svijet, poslije duge i teške bolesti, napustio je nastavnik, pedagog u penziji, slikar Milan J. Tišma iz Dvora na Uni. Otišao je jedan od onih koji su u ljepotu crteža, slike... nesebično, s radosnom puninom srca i duše, uvodili svoju djecu, svoje đake. Otišao je jedan od onih koji su znali i osjećali šta je crtež, slika... Šta je dječji, đački crtež, đačka slika. I to znanje, znanje da se život i sve ono što ga čini, posmatrani dječjim okom, vođeni dječjim snom iskažu, da se prenesu i olovkom, i tušem i bojom na papir za likovno.
Milan je to umio. Predavao je likovni u Osnovnoj školi „Prvi maj“ u Dvoru na Uni. Sa kasnijim odlascima na isto takav rad u osnovne škole „Miloš Čavić“ u Gornjem Javornju i „Radojka i Nikola Vujanić“ u Šamaričkim Brđanima.
Milan je bio jedan od onih, takvih nastavnika likovnog odgoja koji su radili u banijskim osnovnim školama, koje pamtim kao izuzetne pedagoge, vrijedne saradnike lista za djecu „Kurur“, a koji su se zvali: Zdravko Vuković i Katarina Čermak iz Petrinje, Amalija Gulam i Alka Srnak iz Jabukovca, Danica Bašić iz Rujevca, Marija Oreščanin iz Gline, Desanka Martinović iz Malog Gradca, Katica Ćelap iz Donje Bačuge, Mila Biogradlija iz Kostajnice, Ruža Simić i Savka Crnogorac iz Obljaja... i neka mi oproste oni koje nisam spomenuo... A dobro se sjećam i lijepih slika đaka osnovnih škola iz Dubice, Mečenčana, Graboštana, Divuše, Donjeg Klasnića, Viduševca, Sunje...
Otišao je Milan J. Tišma. Čovjek tihosti iz koje se rađala, kao nepresušno vrelo izvirala nit likovnog iskazivanja svega što je život. Neko umije da iz glave recituje rimovane stihove koje tog istog časka smišlja, neko dok hoda ulicom komponuje, a Milan je, dok je hodao, skicirao, raspoređivao neke svoje unutrašnje crteže, a zatim ih dorađivao tušem, bojom... I ništa od toga nije zadržavao za sebe, u sebi, već je bio u budućim crtežima i slikama svoje djece, svojih đaka. On je uvijek bio s njima – obožavali su ga, čuo sam. Učio je njihove ruke da i one ožive baš sve to što im oči vide i sunca sanjaju. Da rasporede onako kako bi to stavljeno na papir umjelo da kaže nešto od onoga što se zaista i vidjelo, čulo, osjećalo, sanjalo.
A prenositi takvo znanje, uvijek je posebno umijeće. I njime su i majka i majka priroda podarili Milana.
Milana J. Tišmu sreo sam svega dva ili tri puta – nisam baš siguran koliko. Ali sam ga susreo mnogo puta u likovnim radovima njegovih đaka. Godinama sam bio urednik sisačkog „Kurira“. U kome su objavljivani i literarni, novinarski i likovni radovi učenika osnovnih škola sa čitavog podruja sisačko-banijske regije. I radovi đaka gotovo svih banijskih škola. A jedni od najboljih likovnih radova stizali su nam iz Osnovne škole „Prvi maj“ Dvor na Uni. I kao urednik rubrika „Naš svijet“ i „Dopisnici javljaju“, svi ti radovi prolazili su mi kroz ruke. Pa tako sam uvijek s posebnom radošću otvarao pakete sa slikama đaka iz Dvora. I gledao, radovao se i uživao. I znao da se tu, na svakoj slici, osjeća toplina nepogrešive ruke vodilje nastavnika Milana. Jer samo da se sjetimo i podsjetimo crteža njegovih đaka: „Kolovrat“ Milana Majkića, dviju „Kostura ribe“ – Dajane Baštek i Radoslava Ćurguza, dviju „Grafika“ – Branislava Tadića i Marijanke Pušić, dviju „Mrtvih priroda“ – Željka Slavuja i Predraga Vukovića, grafike „Cvijet“ Svjetlane Dabić, dviju grafika – „Kukac“ i „Predjel“ Josipe Sigur, slika – „Grad“ Igora Ivelića i „Stara vrba“ Višnje Trivanović, grafike „Jesenski plodovi“ Ljerke Stanić i mnogih, mnogih drugih.
Milan Tišma rođen je 1942. godine u Donjem Javornju (Dvor na Uni). Bio je dijete palog borca. Rastao je uz majku. Završio je Školu primenjene umetnosti u Novom Sadu. Bavio se likovnom umjetnošću i, rekoh, pedagoškim radom. Bio je urednik lista učenika osnovnih škola dvorske opštine „Plamen Šamarice“ (koji je, zahvaljujući Milanu, stizao i do nas, u Sisak), organizator Etnografskog muzeja u Dvoru, saradnik na pravom izdavačkom poduhvatu, ogromnoj knjizi – „Dvor na Uni, od prijeslavenskog doba do naših dana“; zbornik naučnih i publicističkih radova (knjiga 1, Dvor na Uni, 1991), organizator likovnih izložbi u Dvoru na Uni, saradnik „Kurira“... Bio je talentovan. I mnogo više nego što je to uspio svojim vlastitim likovnim stvaralaštvom dokazati i pokazati. Da li je u pitanju bila povučenost, možda i neko lično nepovjerenje u taj svoj talenat, u ono što je stvarao, teško je reći. I teško je to meni reći. Ali na osnovu onoga što sam vidio, uglavnom nekoliko grafika, radilo se zaista o skromnom, tihom i nikad malko šire, otvorenije iskazanom slikarskom umijeću Milanovom.
Ali je zato to umijeće nesebično darovao kroz svoj pedagoški rad brojnim generacijama svojih đaka. I kao takvog sjećaće se Milana J. Tišme mnogi od onih čije su ruke i mašta stvarali savršene slike svijeta oko sebe. Svijeta koji nije bio savršen – naprotiv: bio je to svijet koji je mnogima od njih, kao i njihovom nastavniku Milanu oduzeo ono iz i od života koje su i oni i on tako nesebično darovali svojim slikama.
Poslije „Oluje“, Milan se našao u Kaću, blizu Novog Sada. Odakle se kasnije vratio u zavičaj.
Drugačije nije mogao. Drugačije nije znao.
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"