Varivode su ogledalo našeg društva

Ploča u Varivodama (Foto: Sandro Lendler / Portal Novosti)

Bol s vremenom jenjava, ali se tuga pojačava. Tako sumira Jovan Berić, sin Radivoja i Marije Berić, koje su uz sedam ostalih mještana Varivoda srpske nacionalnosti, pripadnici hrvatskih snaga 28. rujna 1995. ubili na pragu njihove kuće i dvorištima, niti dva mjeseca nakon završetka vojno redarstvene operacije Oluja.

Trideset i jednu godinu od zločina Jovan Berić svoju tugu osjeća u činjenici da je selo unazad petnaest godina izgubilo polovicu svojih stanovnika.

Ulična rasvjeta osvjetljava osmrtnice na vratima kuća u kojima nitko ne živi.

- U čitavom selu nema više od pedesetak ljudi. Ali tuga je. Tuga je i pitanje hoće li iduće godine uopće biti netko da položi vijenac ispred porodice i da li će se uopće pojaviti netko tko će tu praksu nastaviti - rekao nam je Berić.

Podsjetio je da je državi u procesu novčanog obeštećenja njegove obitelji, za njega i dvije sestre, za nasilnu smrt roditelja, trebalo punih 17 godina.

U organizaciji Srpskog narodnog vijeća, općine Kistanje i obitelji žrtava održan je komemorativni skup u povodu 31. godišnjice od ratnog zločina nad devetero srpskih civila: Jovana Berića, Marije Berić, Jovana Berića, Marka Berića, Milke Berić, Radivoja Berića, Špire Berića, Dušana Dukića i Mirka Pokrajca.

U čitavom selu nema više od pedesetak ljudi. Ali kod mene je tuga prisutna u pitanju da li će i dogodine biti tu netko da položi vijenac ispred porodice i da li će se pojaviti netko tko će tu praksu nastaviti, rekao nam je Jovo Berić

Tena Banjeglav, voditeljica Documente, centra za suočavanje s prošlošću, kazala je da unatoč vođenim kaznenim postupcima za zločin u Varivodama nitko dosad nije osuđen.

- Hrvatsko se društvo još uvijek teško suočava s ratnim zločinima koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske i policije, kao i s onima gdje žrtve nisu bili Hrvati. Tek kad prihvatimo činjenicu o stradanjima i zločinima koji su „počinjeni u naše ime“ i preuzmemo odgovornost, društvo može ići naprijed i tako liječiti ratne traume - kazala je Tena Banjeglav.

Vlasti - kako trenutne, tako i one prošle - dodala je voditeljica Documente, kreiraju politiku sjećanja kao politiku zaborava. Podsjetila je da je premijer Andrej Plenković posjetio 2020. godine Varivode, priznao zločin i izrazio žaljenje zbog ubijenih civila. No nakon toga gotovo da je prestao rad na izgradnji povjerenja i stvaranja uključive kulture sjećanja u kojoj nema žrtava prvog i drugog reda u odnosu na njihovu nacionalnost.

Banjeglav je kazala i da je situacija u društvu takva da se širi netrpeljivost prema drugima i drugačijima, uzvikuju ustaški pokliči, slave se i veličaju ratne pobjede u kojima su ratni zločinci heroji, a ubojstva civila za vrijeme i nakon operacije Oluja se prešućuju.

Saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga rekla je da sva mjesta stradanja nisu samo mjesta sjećanja na prošlost, već i ogledalo našeg društva: od Varivoda, Gošića, Prokljana, Žagrovića, Golubića, Oćestova i dalje preko Promine do Škabrnje… ta mjesta su ono što ostavljamo generacijama poslije nas.

- U društvu je puno riječi koje opet dijele, previše je pokušaja da se određene ljude učini manje poželjnima i da se nečija kultura, pismo, običaji ili pravo na sjećanje dovede u pitanje. Zato moramo reći da nećemo pristati da moramo dokazivati kako smo građani ove zemlje i da netko određuje koje je sjećanje dopušteno, kultura prihvatljiva i koje je ime dovoljno hrvatsko, a koje ne. Ovdje su ubijeni civili, ali ne zato jer su predstavljali prijetnju, već nakon rata na svojim ognjištima. Zato njihova smrt za nikog od nas pa ni za državu ne smije biti tek fusnota - rekla je Šimpraga.

Na spomenik u središtu mjesta s imenima ubijenih, vijence su položili i izaslanica predsjednika RH Melita Mulić, državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija Mladen Pavić, kao i izaslanstva Vijeća srpske nacionalne manjine iz Šibensko-kninske i Zadarske županije.

Dragan Grozdanić; Portal Novosti