Veliko srce Rozalije Peškir

PETRINJA - Petrinjka Rozalija Peškir jučer je učinila veliko i dobro djelo, koje svakako zaslužuje pozornost svakog čovjeka. Svojom toplom nesebičnom gestom na poseban je način obradovala korisnike Doma za psihički oboljele odrasle osobe u Petrinji i u ovo predblagdansko vrijeme nakon što je danima pekla više vrsta božićnih kolača, iste im je i darovala, a počastila ih je i sokovima.

Rozalija je imala tužne i teške trenutke u svom životu, a osobnu tragediju i bol je zatomila i pretvorila u davanje sebe drugima koji teško žive ili su bolesni. „Otac mi je ubijen 1991. godine, muž mi je na rukama umro prošle godine, nakon deset godina teške borbe s opakom bolešću. A pružio mi je sve u životu i njegova me je smrt jako potresla. Od tada sam sama i utjehu pronalazim u pomoći onima koji su nemoćni i odbačeni od svih i koji nemaju nigdje nikoga".

Na pitanje zašto je to učinila rekla je kako joj je jako žao tih ljudi jer su odbačeni i od svojih obitelji. „Htjela sam pomoći tim ljudima, jer za njih nitko ne pita i nitko ih ne obilazi, a ostat će u ovoj ustanovi dok ne odu na onaj svijet. Ja sam ih samo željela usrećiti barem na nekoliko minuta, bar u ove predblagdanske dane."

I svakom je prišla, pogladila ga po kosi, zagrlila i rekla mu nekoliko lijepih riječi. Nije to prvi puta da ih je posjetila, jer živi nedaleko Doma, ali ovo dobro djelo njenog srca i njenih ruku izazvalo je duboke emocije, kako u njoj samoj, tako i kod korisnika, ali i samih djelatnika Doma. U očima svih su bile suze kada im se obratila s nekoliko toplih i utješnih riječi, a na kraju je još i zahvalila ravnateljici Doma Jadranki Bertović što joj je dopustila da dođe i napravi ovu lijepu gestu.

Bertović je u znak pažnje i zahvalnosti Rozaliji poklonila uradak korisnika Doma koji je nastao u njihovoj radnoj terapiji, rekavši kako je ovo jedna predivna gesta kojom je učinila jako puno za psihički oboljele odrasle osobe."Dok god bude ovako dobrih ljudi kao što je gospođa Rozalija, oni neće biti ni sami ni odbačeni. No, moram reći i mojih zaposlenika koji vode ogromnu brigu o našim korisnicima i brinu se da im bude lijepo i ugodno i da im ovo zaista bude drugi dom." Ova jednostavna žena velikog srca samo je sa suzama u očima, poljubila dar...

Rozalija je kolače pekla od tri sata u jutro prvi dan, pa onda idući još i orehnjaču i fritule, kako bi sve bilo friško i ukusno. A i bilo je upravo tako, jer se miris finih domaćih petrinjskih kolača proširio cijelim hodnikom. Jedan od korisnika je pitao tko je to donio, a kad su mu pokazali gospođu Rozaliju, samo je rekao, o, kako dobra žena... A Rozalija je upravo to. I puno više. Jer, nema tih riječi kojima bi se opisala radost korisnika ovog doma, za tih nekoliko kolačića koji su im bar malo zasladili nimalo jednostavan ni lagan život.

Djelatnici Doma bili su na usluzi i podijelili kolače i sokove korisnicima koji nisu skrivali svoje zadovoljstvo zbog ove lijepe geste jedne žene velikog srca, kojoj su svi zajedno sa suzama u očima i zapljeskali. Bilo je dirljivo, sve puno emocija pomiješanih s tugom i radošću..

Ne može se riječima opisati ova divna žena, koja je kroz suze darovala radost onima od kojih je neki nažalost i ne razaznaju u potpunosti. Njima su djelatnici Doma kolače i sok odnijeli u njihove sobe, tako da nitko od više od 95 korisnika nije ostao uskraćen.

Kolači koji su nekima sasvim normalna stvar, osobito u ovo predblagdansko vrijeme, ovog puta nisu bili samo kolači, jer su u njih bili utkani tuga, ali i velika dobrota jedne žene. A kad netko dođe na jedan tako poseban način i s tako puno ljubavi i suosjećanja kao što je to učinila Rozalija Peškir, sve dobije sasvim drugu dimenziju. Dobra duša Doma je obećala ponovo doći na Uskrs. A tako će sigurno i biti..