će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. GLAVNA NAGRADA IZNOSI 500€ Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. GLAVNA NAGRADA IZNOSI 500€ Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
Stevan Šupjikac rođen je 1786. godine u Petrinji. Bio je iz graničarske vojničke porodice, pa se i sam odlučio za taj poziv. Osnovnu školu završio je u Petrinji, a gimnaziju u Karlovcima i Šopronu. U austrijsku vojsku stupio je 1805. godine, a kada su Francuzi osnovali ilirske provincije, prešao je kod njih gde je postao ađutant maršala Marmona.
Godine 1812. učestvovao je sa 1. i 3. hrvatskim provizornim pukom u sastavu francuske Velike armije u pohodu na Rusiju, za šta je dobio krst Legije časti.
Već 1814. godine ponovo je u austrijskoj vojsci, a 1815. godine je na službi u Banatskom puku u Pančevu. Godine 1837. je iz Banata premešten u Hrvatsku krajinu. Iste godine je i bio poslanik na Srpskom narodnom crkvenom saboru u Karlovcima. Prema nekim svedočenjima u Banatu je "ostavio bezbrojne spomene svoje dobrote i čestitosti".
Služio je i u Italiji i Lici, a 1842. godine postao je pukovnik. Kao komadant Ogulinskog puka u armiji Josifa Radeckog učestvovao je 1848. godine u borbama protiv italijanskih revolucionarnih snaga. Kada su Srbi na Majskom saboru 1848. obnovili patrijaršiju i Vojvodinu, izabran je za srpskog vojvodu sa velikim oduševljenjem.
On se tada nalazio u Italiji u armiji Radeckog. Kao lojalan oficir, on se nije hteo primiti izbora bez odobrenja cara, koji se nije žurio da izađe Srbima u susret. Tek kad su odnosi sa Mađarima prešli u otvoren sukob, uputio je u dvor Šupljikca na vojvodsku dužnost da bi preko njega održali Srbe na svojoj strani. Šupljikac se vratio sa italijanskog ratišta i preuzeo komandu nad vojskom.
U Karlovcima, gde su bile stvorene dve stranke, patrijarhova i Stratimirovićeva, Šupljikac se ograničavao samo na vojničke poslove, uvodeći red i bolju organizaciju u vojsci. Bio je u radu vrlo oprezan.
Umro je od srčane kapi 15. decembra 1848. godine u Pančevu u sred posla kada je izlazio u susret dobrovoljcima iz Srbije.
Na dan smrti, Šupljikcu je predat carski reskript kojim se potvrđuje za srpskog vojvodu i odlikuje Velikim krstom Gvozdene krune.
Sahranjen je 20. decembra 1848. godine u Krušedolu. kao poslednji srpski vojvoda, a za kovčegom su nošena oba odlikovanja.