Novinar "24sata" predstavio knjigu o ljudima s Banije: "Neprihvatljivo je da blijede"

ZAGREB - Ideja koja je nastala kao želja da se ljude s Banije ne zaboravi prerasla je u knjigu. Serijal "Zaboravljeni" koji su pokrenula 24sata, a u kojem smo cijeli mjesec objavljivali po jednu reportažu na dan o teškom životu ljudi na tom području, prerastao je u vječni dokaz iskustva ljudi koje vlast i društvo iz dana u dan polako zaboravljaju, nadajući se da će se problem naposljetku riješiti sam od sebe.

Toj se ideji i načinu razmišljanja snažno odupro Denis Mahmutović, autor tekstova iz serijala, a naposljetku i knjige "Čekaonica za drugi svijet". "Na blef" je s fotoreporterom Pixsella Davorom Puklavcem obilazio pusta područja na Baniji, ostavljene ljude i tužne sudbine. Saslušao je sve one koji su bili spremni razgovarati.

Svoju je knjigu u srijedu predstavio u Novinarskom Domu, u društvu Ivana Buče, glavnog urednika 24sata, te novinarke Maje Sever koja je moderirala razgovor.

Sever je istaknula da je vrlo bitno da urednici prepoznaju vrijednost priča sličnih Denisovim, te pohvalila 24sata zbog prostora koji su u svojim novinama dali ljudima s Banije.

„Potres je bio vrlo teška stvar za stanovnike Banije. Svi smo na neki način, na par sekundi ili minuta, imali doticaj s njima. Kako je potres odmicao, počela se spuštati magla u vidu neke državne statistike o obnovi i suhoparnih brojki. Upravo zato da se ta magla ne bi spustila do kraja, na drugu godišnjicu smo razmišljali što napraviti i nastala je ova ideja. Zašto 29 priča? Zbog 29 dana u prosincu do tog 29.12. kad se dogodio potres“, rekao je Buča.

Novine 24sata od svojih početaka kao prioritet postavljaju obične ljude. Mahmutović se sudbinama ovih ljudi potpuno posvetio i pobrinuo se za to da se na njih ne spusti magla zaborava, dodaje Buča.

Upravo ta predanost ljudskim pričama i sudbinama je razlog zbog kojeg je Mahmutović krenuo pisati za 24sata.

„Svi junaci ovih priča, o njima moramo razgovarati. Tužno je što mi kao novinari, umjesto da budemo zaštitnici demokracije, moramo kao siledžije tjerati ljude da pod strahom od javne sramote isprave stvari. Nitko se ne bi trebao pribojavati javne sramote. Što mi imamo više posla, to je društvo gore“, istaknuo je Mahmutović.

I prije potresa proveo je dosta vremena u Baniji gdje je radio brojne reportaže o toj "zaboravljenoj" regiji. Najviše ga je na stanovnicima oduševio rijetki humor koji imaju, unatoč groznim sudbinama koje žive. Svim okupljenima poručio je da posjete Baniju.

„Zvuči grozno i nitko to ne želi ćuti, ali taj dio Hrvatske propada, usprkos ogromnim naporima pojedinaca, udruga, inicijativa… Dvije i pol godine su prošle, a ljudi i dalje žive u kontejnerima. Za to nema apsolutno nikakvog opravdanja. Ljudi na sat vremena od "metropole" žive u kontejnerima, kao hrčci“, rekao je.

Do većine ljudi teško je dolazio, mnogi od njih žive izolirano, u malim mjestima. Nikada ne znaš, kaže, što možeš očekivati; hoće li te netko dočekati, hoće li biti raspoložen za priču i slično…

„Znali smo samo sjesti u auto, ja sam ili fotograf i ja, biti cijeli dan na terenu, upoznati nekoga slučajno. Onda bi se zapričali i tako su nastajale priče. Išao sam skroz napamet, sve je bilo prirodno, a priče si proizlazile druženja“.

Poanta i cilj s kojim je Mahmutović krenuo u stvaranje serijala i knjige bila je da upozori na to da ljudi Banije polagano blijede, nestaju.

„Neprihvatljivo je da ljudi blijede, neprihvatljivo je da nestaju sa karte i da možemo dozvoliti da cijeli jedan kraj izumre. Ja sam samo stajao sa strane i zapisivao ih, no to su njihove priče i životi i poanta je bila da ostanu zapisani“, zaključio je.

Lana Horvat; 24sata.hr