80 godina od zaboravljenog genocida nad Srbima u banijskom Trokutu

MEMINSKA, -  Povodom 80. Godišnjice od stradanja Srba Banijskog trokuta 06.10.1944., u porti crkve Sv.Nikole u Meminskoj služio je Gosp. Slaviša Simaković, protojerej-stavrofor Kostajničko-Dubičke parohije molitveni pomen i sjećanje u prisustvu grupe potomaka žrtava. Nakon molitve i besjede Gosp. Simakovića, prisutnima se obratio Milinko Simić i rekao da je prošlo 80 godina od zločinačke akcije od 06.10.1944., kada su ustaške motorizovane postrojbe „Brzi Sklop“ iz Jasenovca u sadejstvu lokalnih ustaša i ustaša sa Dubičkih Krečana iznenada napale civilno stanovništvo 17 trokutčanskih sela: Živaja, Šaš, Slovinci, Kostreši, Papići, Jasenovčani, Čapljani, Pobrđani, Meminska, Rausovac, Donji i Gornji Hrastovac, te srpske dijelove sela Timarci, Utolica, Mračaj, Cerovljani, Novoselci.

Ustaškim obručem Dubica-Kostajnica-Sunja-Dubica bio je opkoljen Trokut. Ustaška akcija pod radnim nazivom „Opkoli, obori,zakolji“ planirana je dugo sa vlastima NDH. Tog dana na kućnom pragu zaklano je i ubijeno ili odvedeno u logor Jasenovac ili u logor Dubičke/Baćinske Krečane, Stazu i dr. mjesta oko 1.200 žena, djece i staraca. Ustaše su sakupile i Kozaračku djecu. Veći dio Srba iz „Trokuta“ uspio je da pređe željezničku prugu u Gornjem Hrastovcu i da se spasi uz pomoć Partizana koji su presjekli ustaški obruč.

Najžešći sukob između Partizana i Ustaša dogodio se kod sela Kostrići. Nakon pokolja, opljačkana je stoka i organizovan odvoz ostale pokretne imovine od strane ustaša i hrvata iz okolnih sela. Pljačkom su se redovno snabdjevale oružane snaga NDH. Poslije pljačkaša, išle su dve grupe ustaša, prva je benzinom polijevala kuće i pomoćne objekte a druga palila. Spaljeno je oko 1500 kuća i nešto više od tog broja pomoćnih objekata. Uništeno je 6 škola, 3 trgovine i 2 crkve. Iza ovog krvavog ustaškog pira u srpskom dijelu Banijskog trokuta ostala su samo zgarišta. Ovaj ustaški zločin imao je po današnjim standardima obilježje genocida i etničkog čišćenja .Simić je pojasnio definiciju: „Šta je genocid“. Dodao je dalje da su krajem septembra 1944. ustaše iz Jasenovačkog logora u „Akciji Crkveni Bok“ prešle preko Save i opkolile sela Crkveni Bok, Ivanjski Bok i Strmen i ubijaju 200 srpskih civila a veći deo stanovništva odvode u logor Jasenovac.

Glavni motiv napada je pljačka, uz izgovor da se iz tih mjesta planira četnički napad na logor Jasenovac. Ranije, u Slabinji je 16.12.1943. zaklano 96 žena i djece. U Utolici je 05.01.1944. ubijeno i spaljeno 112 stanovnika Novalića kose. U januaru 1945 ustaše su poklale i zapalile preko 20 žena, djece i bolesnika u Gornjem Hrastovcu. Ovo nisu konačni podaci o stradanju Srpskog naroda u Trokutu. Simić je dalje napomenuo, da se po osnivanju NDH pristupilo kampanji istrebljenja Srba po već pripremljenom planu koji je osmišljen u gradu Sijeni u Italiji još 1936. a sve radi stvaranja „čistog hrvatskog životnog prostora“. U tadašnjoj NDH koja je pokrivala Hrvatsku Banovinu (prvi put u sastavu iste ulazi i Dubrovnik sa okolinom), u kojoj se nalazilo oko 1.925.000 Srba. Nastojalo se smanjiti broj Srba te s tim u vezi donesen je prvi formalno pravni temelj kaznenom zakonodavstvu bila je „Zakonska odredba za odbranu naroda i države doneta je 17.04.1941.“ Na Baniji je čitavog rata bilo nasilja i ubijanja Srba. Najviše ubijenih i odvedenih u logore bilo je 1942 i 1944 godine.

Kozaračka tragedija Banijskog naroda katastrofalno je završena. Etničko čišćenje, kako su ustaše uvjeravale narod seobom Srba u druga sela. U stvari radilo se o stvaranju prostora za hrvate i naseljavanje slovenaca u pasivnije krajeve Banije. Plan sa slovencima nije zaživio, ali bilo je naseljavanja u manjem dijelu Trokuta sa muslimanima. Vozovi sa slovencima su propušteni za Srbiju. Genocid nad Srbima planiran je da ne bude Srba između Une i Save jer je to bio najkraći put i veza između Banije i Bosne.je Na početku sam rekao, dodao je Simić. da je planirani zločin od 06.10.1944. osmišljen sa štabom Luburića iz Jasenovca i lokalnim vlastima uz asistenciju visoko rangiranog ustaše J. Bišofa iz Zagreba.“ Brzim sklopom“ komandovao je J.Mataja iz Jasenovačke postrojbe. Za ustaše, kad se sagleda njihov porodični profil, dolazimo do saznanja da su mnogi bili oženjeni i porodični ljudi, mnogi su imali i djecu, bili su vjernici, katolici, raznih profesija od sudenata medicine do primitivaca i t.d. Oni su ubijanje ljudi, sjvesno prihvatili i izvršavali kao sveti zadatak uz neku očekivanu nagradu. Oni su (ustaše) na početku svog angažovanja i davanja zakletve provele po nekoliko dana na „teninzima“ kod jezuita.

Danas, nastavio je Simić, okupili smo se kao ostatak zaklanog naroda da prisustvujemo molitvenom pomenu. Ovih dana obnovili smo krst od betona koji nas podsjeća na postradale. Treba postaviti natpis. Naša je moralna ljudska i hrišćanska obaveza da poštujemo naše žrtve. Obavezni smo da održavamo kulturu sjećanja, na to nas dostojanstvo obavezuje. Podsjećamo druge naše Banijce koji su silom prilika protjerani da u okviru svoji mogućnosti održavaju grobove svojih predaka i uređuju okoliš svojih kuća. Memska je zapuštrena i skora sva u šumi. Zahvaljujem se prisutnima koji su danas došli na molitvu, posebno Gosp. P. Kuzmanoviću zamjeniku općinskog načelnika Sunja i Gosp. S. Simakoviću koji su dali veliki trud oko izrade betonskog krsta, vidimo se na godinu zaključio je Simić.

Prisutni su se saglasili da treba urediti portu crkve Sv.Nikole i parohijalni dom prvom zgodnom prilikom.

Zabilježio: Mile Krajišnik