Pantheon u nesretnim banijskim oblacima

Ilustracija | Ugochukwu Ebu from Pixabay

Nakon projekata megaperadarnika ukrajinskih tajkuna koji su se proveli neslavno, Sisačko-moslavačkoj županiji po novom se smješka enormno golem podatkovni centar za umjetnu inteligenciju. Ovdašnji javni prostor od ponedjeljka je najvećim dijelom blaženo začaran tom viješću. Navodno bi ka Topuskom, kronično prezrenoj kolijevki moderne Hrvatske, u perspektivi imala poteći struja kolikom ne raspolaže ni Zagreb, a ni jedno Krško ju toliku ne proizvodi. I sve bi bilo čisto, bez mirisa i boje i okusa, kamoli pilećega gnoja, i sve tako svjetski napredno i perspektivno da živ čovjek ne povjeruje.

Onaj manji dio neimpresionirane javnosti i medija ustvari nije ni povjerovao, nego uviđavno propituje kontekst. Nije problem samo nepostojeća struja, nego i potreba budućeg centra za desetak tisuća kubika vode dnevno radi hlađenja. Nadalje, još nije jasno što je s viškom temperature i bukom koje generiraju takvi pogoni, ali predstavnik investitora, američke tvrtke Pantheon, izjavio je da se provode testovi za studiju utjecaja projekta na okoliš. No lokalne vlasti, i županijske i općinske, dosad nisu imale pojma o projektu, a ne znaju ni za istraživanje na terenu, kao što im nije bila poznata ni precizna lokacija gradnje.

Stanovitu projektnu ozbiljnost u svemu tome daje uključenost Končara u predmet, ali riječ je tek o neobavezujućem sporazumu o mogućoj suradnji, i dalje hipotetskoj. Zemljište za centar, međutim, već je uglavnom otkupljeno, i to kod sela Pecka uz istočne obronke Petrove gore. Investicija bi za sam objekt i popratnu infrastrukturu, npr. solarnu elektranu snage 500 MW i dalekovode, odnijela približno 500 milijuna eura, dok se puna cijena s troškom za napredne AI čipove penje na fabuloznih 50 milijardi.

S tim pod ruku idu najave 1500 stalnih radnih mjesta, doprinosa lokalnom i državnom budžetu, dogradnje javne energetske infrastrukture, unapređenja ambijenta za rast IT-sektora u RH, itd. No razmotrimo politički i ekonomsko-politički okvir tog projekta tek malo pažljivije. Podatkovni centar kod Topuskog serviran nam je kao desert uz paket energetsko-političkih ugovora sa SAD-om, nakon popuštanja Hrvatske ranijim američkim zahtjevima. Ne samo u vezi s tim sektorom, ali evidentno što se tiče LNG-terminala i plinovoda za Bosnu i Hercegovinu, te presudno kroz pristanak na dominantno snabdijevanje RH skupim američkim plinom.

Hrvatska pritom servisira američki interes naspram novog EU-programa razvoja umjetne inteligencije za sigurnosno i tržišno ojačavanje kontinenta. EU, pored niza manjih podatkovnih centara, planira nekoliko tzv. gigatvornica poput ove kod Topuskog, kakve imaju barem jedan gigavat snage i zato se po svijetu jagme za nebranjenim resursima, ako doskora ne izduši taj umjetnointeligencijski balon. No hrvatski glavni partner u ovom biznisu, tajkun Jako Andabak, izjavio je da ne želi otkriti klijente budućeg centra.

I. Lasić; Portal Novosti