Za koji dan će Hrvatska birati. Saborske zastupnike, ovi hrvatsku vladu, hrvatska vlada hrvatsku politiku, hrvatska politika potvrditi hrvatske prijatelje, hrvatski prijatelji će izabrati hrvatske neprijatelje… i tako redom, od kako postoji Hrvatska koja smije i može glasati, birati i radovati se.
Mnogo godina prije, dok je Car birao demokratija je ćutala. Danas je drugačije: Dok narod (demos) bira Predsjednik odlučuje. Dok je Austrougarska gospodarila, mobilisala i uslove života u Hrvatskoj određivala, Hrvatska je bila velika samo onda kada je trebala na strani Carevine ratovati. Danas je velika onoliko koliko uspješno veliča „blistavu“ pobjedu i protjerivanje svojih građana srpske nacionalnosti te 1995. godine.
Istina je da je to je bilo zlatno i ratničko (austrougrasko) vrijeme za Srbe u Vojnoj Krajini sve do Berlinskoga kongresa 1881. godine. Poslije raspuštanje Granice (Krajine) ova teritorija je priključena Hrvatskoj i Slavoniji. Borba za ime i pravo Srba preseljena je u Hrvatski sabor i iste godine Srbi osnivaju Srpsku samostalnu stranku. Borila se ova stranka za školsku i crkvenu autonomiju koju za vrijeme uprave bana Kuena Hedervarija i dobijaju.
Srpski glas se tada u Hrvatskom saboru čuo do Beča i Pešte.
Od tad prođe nešto više od 130 godina!
Nije mi namjera da se ovdje šetam srpskom (h)istorijom i hrvatskom povjesti u ovim prohujalim godinama. Ja bi da se bavim današnjicom. Danas o sudbini Srba u Hrvatskoj odlučuje nešto više od 130 ljudi. Hrvata, Srba i onih trećih.
Srpska populacija se polagano ali sigurno svodi na statističku grešku.
Nekada je broj Srba u Austrugarskoj bio jednak broju Srba u Srbiji. Danas je jednak broju omanjeg grada u Srbiji (npr. Sremske Mitrovice). Ili je približno isti broju likvidiranih Srba u kompleksu ustaških logora Gospić – Jadovno – Pag (prema istraživanjima Đure Zatezala) za svega (opet) 132 dana trajanja tog likvidacionog centra u 1941. godini.
Ne uzimam sebi za pravo da sugerišem ili na bilo koji način utječem (a i ne mogu, ruku na srce) na ishod izbora u mojoj Domovini. Hrvatska je danas toliko lijepa, velika i snažna da više od 50.000 (pedeset hiljada) ili po hrvatskim izvorima 100.000 (sto tisuća) Srba u njoj nema mjesta. Nastavi li sa ovakvim razvojem za koju godinu će i preostalim Srbima biti tijesna, uvjeravam vas.
Posljednji put u Hrvatskoj sam birao glasajući ne tako davne 1990. godine. Odlučivalo se o onome što je već bilo odlučeno. Srbi se okupljaju oko Raškovićeve Srpske demokratske stranke i Račanovog SDP.
Stranka kojoj sam pripadao (Jugoslovenska samostalna demokratska stranka – JSDS) imala je toliko pristalica da su svi mogli omanjim putničkim vozom otputovati u prošlost. Glasali smo i izabrali – Jugoslaviju. Državu na čiji pomen imena se i Zagrebačka katedrala danas stresa.
U prvom sazivu Sabora samo sa opštine Vrginmost, naći će se tri zastupnika (Veljko Pjevac, Stevan Cupać i Milorad Bekić) po nacionalnosti Srbi. Dakle, onoliko koliko danas demokratska Hrvatska u Saboru garantuje „srpskoj manjini“ zastupničkih mjesta.
Izborni zakon u Republici Hrvatskoj mi nije blizak. Ne znam koliko ima izbornih jedinica, koje sve stranke i partije učestvuje na izborima… Znam da se preostala srpska populacija okuplja oko SDSS (čitaj M. Pupovca) i oko SDP (čitaj nikoga) i da izlaze na izbore.
Ovo je vrijeme kada se i nas izbjeglih i protjeranih Srba sjete Srbi iz Hrvatske, posebno oni sa kojima nismo u rodbinskim vezama. Ovo je vrijeme obećanja i laganja, vrijeme rastjerivanja stvarnosti i zamagljivanja prošlosti. Ovo je vrijeme u kojem će se još jednom i iznova potvrditi da izbjeglice iz Hrvatske nisu ni postojale. (Postoje samo izbjeglice koje ulaze u Hrvatsku iz Sirije, bez zadržavanja i prava glasa.)
Moja malenkost neće na izbore, ne može na izbore. Suviše kasno saznah da mogu glasati oni koji nemaju stalno mjesto prebivališta u mjestu iz koga su otjerani pa makar to i Srbi sa domovnicom bili.
Nisam se registrovao!
Umjesto mene neka glasaju kolone mrtvih Srba. Neka se glasne Jadovno i Pag. Neka im se pridruži Glina i Kolarić. Neka se izbroje oni sa pravom glasa koji počivaju u Donjoj Gradini i Jasenovcu… oni su registrovani.
Ja ću u nedjelju zaplakati!
Hrvatska će ubrzo izabrati novu Vladu, sličnu onoj iz 1990. godine, samo dodatno ojačanu.
Srbi u Hrvatskoj koji osjećaju da su pravoslavci, polagano će se pakovati za put. Srećom imaju kod koga otići – njihovi su ranije raseljeni. Srbi koji su se mislili vratiti, nemaju sa čim ni kod koga.
I krug je zatvoren.
Srpski glas u izvornom obliku i na materinjem jeziku se nikada više u Zagrebu čuti neće.
Štafeta manje desne i više desne Hrvatske seli iz ruku u ruke. Na ovim izborima predaje se ovim drugima. Sretno vam bilo!
Za koji dan će Hrvatska birati. Saborske zastupnike, ovi hrvatsku vladu, hrvatska vlada hrvatsku politiku, hrvatska politika potvrditi hrvatske prijatelje, hrvatski prijatelji će izabrati hrvatske neprijatelje… i tako redom, od kako postoji Hrvatska koja smije i može glasati, birati i radovati se.
