Kad Kordunaš sjedne na motor!

Ima tome već desetak i više godina. Otiđoh u Assen, grad na sjeveru Holandije. Nije daleko od mene, nekih dvadesetak kilometara. To je jednom riječi motorističko svetište. Kad se održavaju trke nižeg ranga od Evropskog prvenstva organizatori dozvoljavaju ulazak publici u boksove, pokretne radionice, šatore. Uđem u ograđeni dio gdje su smejštene takmičarske ekipe. Za oko mi zapne dugačka prikolica koju vuče bijeli “MAN”. Sva je išarana i na njoj veliki natpis: PAJIĆ - KAWASAKI RACING TEAM.

Priđem "štabu" ove trkačke ekipe smještenom u luksuzno opremljenim pokretnim kontejnerima, uz koje su postavljene nadstrešnice i šatori. Upoznam i gazdu trkačkog tima. Odakle će biti nego Kordunaš, iz Široke Rijeke. MILE PAJIĆ, gazda i vozač, čovjek čijim žilama kola benzin umjesto krvi. Šalimo se na njegov račun, listajući informacione kataloge. Kažu njegovi momci da već par godina u njegovim katalozima stoji podatak kako je star 49 godina !?

Mile Pajić rođen je u Širokoj Rijeci (općina Vojnić) 29.12.1955. godine. Kao desetogodišnjak zajedno sa svojom majkom odlazi ocu u Holandiju. Rano će izgubiti oca i sa majkom ostaje živjeti i raditi u ovoj ravnoj zemlji. U mladosti je zavolio motore. Često je ljeti volio na rodni Kordun doći na motoru. Onda sam se i ja prisjetio da sam osim nekog bradatog Rašića primjećivao i druge da dolaze motorima po ljeti za vrijeme odmora. U sjećanju će mi ostati to što sam prvi i jedini put u životu vidio "SUZUKI" sa kardanom!!! sa 850 ccm. Mile je došao sa njim na Glinu. Tad sam ga na Vergašici prvi put slučajno vidio, ne znajući o kome se radi.

Mile osim trkačkog tima ima servis za održavanje motora . Sarađivao je dugo sa "Kawasakijem". Radio je zajedno na projektima izduvnih sistema "Laser" i "Akrapovich”. Mile će u svojoj bogatoj karijeri osvajati četri puta državnu titulu, evropske i svjetske bodove. Voziće i WK SuperBike, te u najjačoj svjetskoj “kraljevskoj klasi”, GP 500 ccm. Najbolji WK plasman mu je 8 mjesto na domaćoj stazi “TT Assen” sredinom osamdesetih godina. Rijetko su Holanđani uz veliku svjetsku konkurenciju bili u prilici uzeti bodove. Kasnije je smanjivao trkački tim, više se posvetio servisu, tuningu, auspusima... Velika je šteta što njegova dva sina nisu pokazala većeg interesa za trkački sport. Da su imali komadić ćaćinog srca, gdje bi im bio kraj? Stariji sin Timo radi zajedno sa ocem. Milino ime zna gotovo svaki stanovnik Holandije koji je ljubitelj motora i utrka.

Uz pivicu u njegovom "trkačkom štabu" priča mi da je dan prije pao na treningu i ozlijedio nogu. Ozlijeda ga nije spriječila da vozi trku. Brzo su stigli i dijelovi koje nema ovdje i mehaničari ih već montiraju. Kaže da ima jednog od glavnih mehaničara iz Vojnića !?? U prvi mah nisam mogao nikoga povezati iz Vojnića da bi se baš tako razumio u moto tehniku, gume, kompjutere… i sve što ide uz moto sport. Uđem u boks i kraj motora vidim da klečeći radi čovjek sa kapom na glavi ispod koje viri sijeda kosa. Sa leđa ne mogu odgonetnuti o kome se radi. Kad je podigao pogled, kad ono glavom i bradom MILOŠ RAŠKOVIĆ zvani “ZEC” iz Gornjeg Vojnića. Poslije sam malo dokontao da se on stvarno u puno stvari razumije. Sjećam se kad su u novu tvornicu "Jugoturbina-8.mart" u Vojniću došli suvremeni strojevi kompjuterski programirani, tzv. "karluseri" on je vršio programiranja zajedno sa još jednim "lokalnim mozgom" i čovjekom koji se razumije u elektroniku, Mišom Tomaševićem. Nacrti i šeme velih dimenzija ležali su po podu, kao tepisi. Običnog čovjeka zaboli glava kad to vidi, sve išarano, isprepleteno. Malo njih dvojica leže na nacrtima, malo odgonetavaju. Pa onda na rukama na leđima uz Radonju, pa do Kalova, pa nazad u tvornicu. Onda opet legnu na nacrte, traže rješenja. Ali je na kraju sve funkcionisalo. Nije me čudilo što se “Zec” snašao i među zelenim trkačkim "Kawasakijima".....

---

Za one koji vole moto sport i više žele saznati o našem neobičnom zemljaku Mili Pajiću, rođenom Kordunašu iz Široke Rijeke, više informacija mogu naći na adresi:
http://www.pajic.nl/
https://www.facebook.com/PajicRD