će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. GLAVNA NAGRADA IZNOSI 500€ Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. GLAVNA NAGRADA IZNOSI 500€ Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
LEBANE - Marija Lovrić Bursać, Banijka velikog srca, sačuvala je humanost u sebi i pored mukotrpne borbe koja ju je pratila kroz život.
Kako su u njenom gradu – Lebane, maske brzo nestale zbog epidemije izazvane korona virusom, ona je odlučila da ih šije i poklanja. Sašila je više od 150 maski, i neće stati na tom broju.
Došavši poslije Oluje u Bojnik nije mogla da dobije stalno zaposlenje i počela je da brine o starim, nemoćnim licima, pa ju je tako i ova epidemija zatekla kod jedne bake, te se poslije 17. marta više nije vraćala kući već je ostala iz bezbjednosnih razloga sa bakom.
Rođena Banijka, udata u Plavno sa sjetom se sjeća vremena provedenih na Baniji i u Dalmaciji. Radila je kao medicinska sestra na neurohirurgiji i pedijatriji u Kninu.
– Oluja me je zadesila na radnom mjestu, u Medicinskom centru u Kninu. Život poslije Oluje je mukotrpan i tada počinje naša borba kada smo se doselili u Bojnik. Poslije smo se preselili u Lebane. Ovdje za mene nije bilo posla, pored svih kvalifikacija i iskustva, pored mnogobrojnih preporuka – razočarano nam je rekla Bursaćeva.
Ipak, Marija nije odustajala, već se posvetila humanitarnom radu. Učestvovala je u raznim projektima, sa djecom i mladima sa smetnjama u razvoju, edukovala se za pisanje projekata, za šta je dobila sertifikat, sertifikat NSZ sa preduzetništvo, bila je i volonter Crvenog krsta, ali prilika za zaposlenje je izostala, sve je ostalo na praznim obećanjima.
– Sa starim licima radim već 11 godina, tako me je i ova epidemija zatekla kod jedne nepokretne bake. I opet sam po ko zna koji put stavila druge ispred sebe. Sve te obilaske starih, nepokretnih sam obavljala pješke, po suncu i snijegu, svaki dan, nekada bih znala da pređem i više od 10 kilometara dnevno – rekla je Marija Bursać za Srpsko kolo.
Iako joj dozvola za kretanje za vrijeme policijskog časa, kako bi obilazila stare, može ugroziti zdravlje, i sama se može zaraziti virusom, ona se ipak toj dozvoli raduje.
– To mi govori da su u mojoj opštini ipak shvatili da sam društveno korisna, bez obzira na rizik da se mogu zaraziti, to je moj put, već 40 godina, put medicinskog radnika – rekla nam je Marija Bursać za kraj našeg razgovora poručivši svim Krajišnicima da čuvaju svoje zdravlje.