Vaskrs u zavičaju: Lika, sjećanja na srećna vremena

Svake godine s proljeća koristim priliku da jedan od najvećih hrišćanskih praznika VASKRS provedem u zavičaju. Moj zavičaj je Lika i to kraj pored izvora rijeke Zrmanje, opština Gračac. To je inače teritorijalno najveća opština u Republici Hrvatskoj, ali sa najmanjim brojem stanovnika po km². Iz ovog kraja odlazilo se i ranije u potragu za boljim životom, ali je akcija hrvatske vojske i policije „Oluja“ u avgustu 1995. godine bila presudna da gotovo svo stanovništvo krene u izbjeglištvo. Većina onih koji su ostali tragično su završili i više nisu među živima.

Svaki dolazak budi sjećanje na neka srećnija vremena. Iako je to uglavnom planinsko područje postojali su osnovni uslovi za život. Uz obradu posne zemnje, bavljenje stočarstvom bila je glavna grana privrede. Poslije Drugog svjetskog rata mnogi su našli zaposlenje u Gračacu i Kninu i tako dodatno popravili kućni budžet.

Poslije akcije „Oluja“ i progona, rijetki su oni koji su se vratili. Uglavnom su to staračka domaćinstva koja žive od skromnih penzija ili socijalne pomoći. Zemlja se više ne obrađuje, a stočni fond sveden je na minimum. Ali u zadnje vreme na ovo područje stiže stoka iz drugih krajeva na ispašu, što daje nadu da sve nije izgubljeno. Korist je što se tako čisti napuštena zemlja od trnja i šipražja, a ravnije površine se kose za hranu stoci preko zime.

Tako je ove zime pristiglo više od stotinjak krava sa područja Gračaca sa svojim čobanima, ali posebna atrakcija je pas posebne rase koji slobodno vrijeme koristi obilazeći rijetke povratnike. Ovdje je riječ o kanmgalskom psu za koga kažu da nije samo savršen čuvar stoke jer je sposoban i da se sa vukovima uhvati u koštac, a opet dovoljno nježan i tolerantan da obožava igru sa djecom. Velika je šteta što nije bio čuvar ovaca u Štikadi kod Gračaca, gdje su nedavno vukovi podavili čitavo stado od blizu sto ovaca. Ostade domaćin i bez ovaca i prihoda od čega je živjela njegova povratnička porodica. Ali ipak našao se neki lovac da ubije vuka i razapne ga na tablu gdje se pominje opština Gračac. Mala utjeha za učinjenu štetu ali će uslijediti velika kazna ukoliko se pronađe onaj koji je počinio tako „strašan zločin“. Po hrvatskom zakonu, vukovi su zaštićeni za razliku od svih drugih koji tamo žive i koji zato napuštaju ovo područje u sve većem broju. Na kraju će se desiti da će ostati samo vukovi, a poznato je da je Lika još od starih vremena bila zemlja vukova, po kojima je dobila i svoje ime. Vuk je ušao i u narodnu pjesmu i za njega se navija iako to ničim nije zaslužio.

Postoje i oni koji se protive da se koristi ovo zemljište za ispašu, iako nija lako razumjeti takvo ponašanje. Ovakvo stanje trebalo bi tolerisati dok se ne pronađe neko drugo riješenje i iznova ovo zemljište ne pripremi za obradu i sadnju nekih usjeva, a zasigurno bi krompir bio lički brend koji bi našao svoje mjesto i na svjetskom tržištu. Ali u ovakvim uslovima teško je očekivati da će se to dogoditi u skorije vrijeme.


Osnovni problem i dalje predstavlja slaba povezanost jer su putevi zapušteni i loše se održavaju. Dok je u susjednoj opštini Knin taj problem uglavnom riješen, ovo područje ima puteve još iz vremena Austrije. Tako mještani sa pravom kažu da nije bilo Marije Terezije i Franje Josipa ni do danas put ne bi dobili.

Ovo je inače sada lovno područje iznajmljeno nekom poduzetniku iz Sinja, pa im svakako nije u interesu da se izradi putna mreža jer za lov uglavnom koriste terenska vozila. Ali ako se ovakvo stanje ne promjeni poslije onih koji su ovdje vjekovima živjeli nestaće i šumske životinje, i sve će se vratiti u stanje u kome se ovo područje nalazilo prije nego što je nastanjeno. I tako neko se sprema da stigne na Mjesec, a stanovnici planinskih sela Prljeva i Pribudića ne mogu doći ni do svojih kuća. Možda bi bilo jedino rješenje da se nakon izgradnje mosta na rijeci Zrmanji produži taj pravac do mjesta Bender u opštini Knin, i tako bi dobili međužupanijski put koji bi konačno povezao dvije županije i dvije regije. Ali ovo neka bude zadatak za novog potpredsjednika hrvatske Vlade iz redova srpske zajednice koji je rodom iz Šibenika i da tako ostane zapamćen kao neko ko je uspio riješiti višedecenijski problem ovih mjesta.

I tako Vaskrsni praznici brzo prođoše, a da se priroda još nije probudila. Jedini stalni orkestar je cvrkut ptica koje uz preostale divlje životinje koriste ovo napušteno područje .

Hoće li doći bolji dani zavisi i od predstojećih lokalnih izbora koji se održavaju u Hrvatskoj sredinom maja. I do sada su prilikom prethodnih izbora stizala mnoga obećanja, ali su ostala neispunjena. Da li će se to desiti i ovaj put ostaje da vidimo.