Nakon duže borbe sa bolešću naš dragi Nikola preminuo je u petak 8. decembra u 83 godini života. Umro je tiho u postelji u krugu porodice u Obrenovcu gdje je i proveo cijeli svoj život. Sahranjen je uz svečano opelo na Obrenovačkom groblju 11. decembra.Nikola je bio višestruko interesantna ličnost kako zbog svoje bogate biografije, specifčne struke, radnog puta, velikog znanja ali prije svega zbog svog nastupa, energije, pažnje, ljubavi i razumjevanja za svoje saradnike, prijatelje i poznanike.
Iako po porijeklu Banijac upotpunosti se sljubio sa našim krajem što je ponosno isticao. Volio je zavičajni Dvor i selo Crnobrnje. Istraživao je prošlost našeg kraja, posebno porodičnu istoriju i izradio porodično stablo. Kada je saznao za naše udruženje želio je da radi i doprinese koliko god može da se o Baniji što više piše, istražuje, objavljuje i tako otkine od zaborava i zanemarivanja.
Bježeći pred ustašama iz rodnog Bosanskog Novog 1941. godine stigao je sa roditeljima i dvije sestre u Obrenovac. Kao malo dijete preživio je sve strahote rata što nikada nije zaboravio. Školovao se i bio odličan u svakom pogledu. Nakon diplomiranja na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1964) radio je u Narodnom muzeju u Nišu, zatim predavao latinski jezik na gimnaziji u Obrenovcu a potom na Četvrtoj gimnaziji u Beogradu. Završio je postdiplomska studija na Filozofskom fakulteta iz numizmatike starog vijeka.. Od 1977. pa sve do odlaska u penziju radio je u Muzeju grada Beograda gdje je bio rukovodilac Kabineta za novac i medalje. Do kraja života vodio je i brigu o numizmatičkoj zbirci Muzeja SPC u Patrijaršiji. Objavio je veliki broj naučnih i stručnih radova iz oblasti numizmatike, posebno antičkog perioda i štampao nekoliko knjiga. Priredio je i organizirao više izložbi o nalazima novca na tlu Beograda. Učestvovao je na brojnim skupovima i simpozijima naučnika i numizmatičara. Nemjerljiv je njegov doprinos u istraživanju, naučnoj obradi i čuvanju naših numizmatičkih zbirki.
Bio je posebno ponosan na svoju porodicu. Imao je dvije starije sestre Gordanu akademsku slikaricu i Jelenu univerzitetsku profesoricu. U braku je stekao troje djece, sve vrhunski intelektualci, Milicu docenta dr na Akademiji primenjenih umetnosti, Adama dr arheologije i predsjednika Srpskog Arheološkog društva i Marka vajara. Svima njima posvećivao je veliku pažnju i bio brižan otac, suprug i djed.
Nikola je plijenio svojim znanjem, ponašanjem, dobrotom, skromnošću, tolerancijom, uvažavanjem drugog, čašću, vitalnošću i spremnosti da pomogne u svakom pogledu. Velika mi je sreća i čast što sam ga poznavao, slušao, razgovarao sa njim i planirao neke nove radove na temu Banije. Iako sam imao osjećaj da se znamo odavno ostaje žal što se nismo ranije upoznali i što nismo mogli zajedno bar dio naših planova ostvariti. Njegovim odlaskom najviše je izgubila njegova porodica, mi njegovi prijatelji i poznanici ali i Banija kojom se tako ponosio.
Dragi Nikola neka ti je laka zemlja i neka ti je vječna slava i hvala za sve što si učinio..
Branko Krnjaić
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"