Odiseja do liječnika i trgovine

 

Kada se stanovnik Mišljenovca, sela u općini Donji Lapac, uputi na bolnički pregled u Gospić ili tamo pođe kakvim drugim poslom, potrebno mu je točno 139 minuta vožnje. Mještani Tiškovca Ličkog, sela ispresijecanog bosanskom granicom, provedu 124 minute putujući samo do Gračaca, središta svoje općine.

Ovi zapanjujući primjeri, koji egzaktno prikazuju vrijeme provedeno u prevoznom sredstvu do obične usluge kao što su dom zdravlja ili trgovina, rezultat su znanstvenog istraživanja “Izoliranost naselja u Hrvatskoj: demografski i prostorni aspekti” demografa Nikole Šimunića.

Autor s Instituta za istraživanje migracija razotkrio je surovu realnost prometne izolacije, navodeći da je od 6.757 naselja u Hrvatskoj čak 738 izolirano. Takva naselja obuhvaćaju 15,01 posto kopnenog teritorija države, ali u njima živi tek 39.612 stanovnika. S prosječnom gustoćom naseljenosti od svega 4,67 stanovnika po kvadratnom kilometru, ta područja su demografski svedena na razinu polupustinja.

Šimunić je za analizu koristio inovativni Indeks izoliranosti temeljen na bazi s više od 20.000 unosa o vremenu putovanja cestovnim putem. Taj model mjeri vremensku dostupnost do triju administrativnih razina: lokalnog sjedišta (općina/grad), županijskog središta i glavnog grada, Zagreba.

Izolirana naselja izrazito su koncentrirana u brdsko-planinskim, gorskim, pograničnim i otočnim područjima: ponajviše u Gorskom kotaru, Lici, Kordunu, Baniji, u dijelovima Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Primorsko-goranske, Ličko-senjske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije.

S druge strane, prema primijenjenom kriteriju, u tri sjeverozapadne županije (Krapinsko-zagorska, Koprivničko-križevačka i Međimurska) nije zabilježeno niti jedno izolirano naselje.

- Koliko je zapravo velika Hrvatska? Kada bi jedna osoba krenula iz svakoga hrvatskog naselja prema Zagrebu i zbrojila sva ta putovanja, na cesti bi provela gotovo 592 dana. Samo putovanje od svih 6.757 naselja do glavnog grada traje ukupno 14.196 sati, odnosno gotovo godinu i osam mjeseci neprekidne vožnje - slikovito je prikazao istraživač u tekstu na portalu Sociologija.hr.

 

Selo Čavlovica kraj Dvora izdvaja se kao jedno od prometno najudaljenijih. Vrijeme putovanja cestovnim putem od Čavlovice do Dvora iznosi 113 minuta, a do županijskog središta Siska 134 minute

 

Jedno od takvih dalekih lokacija je općina Dvor, koja se u Šimunićevom istraživanju ističe kao općinski prostor s izrazito velikim udjelom stanovništva koje živi u prometno izoliranim naseljima.

Selo Čavlovica izdvaja se kao jedno od prometno najudaljenijih kopnenih naselja u državi. Vrijeme putovanja cestovnim putem od Čavlovice do Dvora iznosi 113 minuta, a do županijskog središta Siska putovanje traje 134 minute.

Općenito, crna rupa prometne dostupnosti doseže ambis u Sisačko-moslavačkoj županiji. Naime, ova regija obuhvaća najveći udio izoliranih naselja u cijeloj državi - čak 18,43 posto od ukupnog broja.

Načelnik Općine Dvor Nikola Arbutina za Novosti govori da se nekoliko zadnjih godina na tom području ništa nije promijenilo nabolje.

- Mi smo na zadnjem popisu stanovništva pali za gotovo 47 posto. I koliko god se uvećavao iznos sredstava za održavanje komunalne infrastrukture, ona je lošija zato što nema ljudi. Ljudi, inače, održavaju svoju okućnicu, pa i put, ali ovdje ih je sve manje. I to sve pada na teret Općine. Naša općina, općine Gračac i Udbina su prostorno izolirane, ali i prostorno velike. Mi imamo naselja u kojima živi ispod deset stanovnika, a koja su udaljena i po 20 kilometara od općinskog središta. Najveći pad broja stanovništva upravo je u tim područjima koja su drastično dislocirana - govori Arbutina.

On napominje da je dodatni problem u Dvoru iznošenje drvne mase s tog područja. Hrvatske šume značajno uništavaju prometnu infrastrukturu, i koliko god da općina ima doprinosa od toga, bilo bi bolje da kamioni od 50-60 tona uopće ne prometuju cestama koje za to nisu namijenjene.

Ceste su, govori, toliko loše da se u zimskim razdobljima, kada bi napadao veliki snijeg, do nekih sela nikako nije moglo danima doći. Nasreću, dodaje, zime više nisu toliko jake kao što su nekad bile. Na pitanje koliko prometnica u općini Dvor još uvijek zjapi neasfaltirano, načelnik govori da ih je pola od ukupnog broja dovršeno.

Ovdje je problematična i dostupnost zdravstvene zaštite. Dok na nekim mjestima tu uslugu vrše mobilne ambulante, takvo nešto još nije zaživjelo u Dvoru. Imali su donedavno pokretne trgovine, ali veliki trgovački lanci koji se pojavljuju u ovom kraju nisu zainteresirani da razvoze robu po selima jer od toga nemaju naročite financijske dobiti.

Baš svega čega se čovjek može sjetiti, što je nužno za svakodnevan život, ovdje ne funkcionira. Linijski prijevoz postoji, međutim toliko je loše organiziran da se njime jedva može otići do općinskog središta i vratiti, a da se ne izgubi cijeli dan.

O nestvarno udaljenim selima i katastrofalnim životnim uvjetima ispisali smo na desetine novinskih stranica. Jedan takav tekst iz Novosti donosi detalje o zastrašujućem stanju prometne infrastrukture u selima oko Gračaca.

Da bi došli od Pakraca do Zagreba morate putovati 30 do 40 kilometara do Novske ili do Kutine. Možete ići vlakom koji putuje 120 kilometara i tu udaljenost prelazi za tri do četiri sata, ako imate sreću, kaže Nikola Ivanović

Mještanin Gornje Suvaje nam je kazao da osobno mora kopati kanale pored puta kako bi bujicu vode, uslijed velike kiše, naveo da otječe sa strane, da ne raznosi jedini put za kretanje.

- Najbolje bi bilo da stave asfalt, ali to je za njih skupo, neisplativo. Oni te pare pojedu i popiju za par dana. Recimo, sve mi to razumijemo. Ali ja ovdje živim i bavim se poljoprivredom. Političari stalno poručuju da treba omogućiti seljaku osnovne uvjete. Nama treba put koji ne mogu popraviti iz sopstvenih sredstava. Možda, kada bih dobio na lotu, moja prva investicija bila bi da dovedem asfalt. Ali neće me - požalio se naš sugovornik.

U spomenutom Tiškovcu Ličkom čuli smo da je po njihovim seoskim putovima najsigurnije vozilo - motor.

- Na pojedinim mjestima auto je širi od puta. Stalno obećavaju da će nešto učiniti, ali od toga nema ništa. Kada krećem za Srb, nikada ne znam što me čeka na putu. Znaju se kubici i kubici materijala sručiti na njega. Dešavalo se da zbog odrona i po 15 dana ne možemo nikuda. Zbog odrona ne znamo kada smo odsječeni. Zato zimi auto držim u Kaldrmi, u slučaju da ne mogu proći. Ako kiša pada, nabaca kamenje tako da nam problem nije samo snijeg. Sada nam već može stajati stijena na putu. Kada se desi odron, zovemo Gračac. Oni kažu da zovemo Livno, a oni pak prebacuju na Bihać. U Bihaću kažu da opet zovem Gračac. I tako sve dok im ne dosadim pa nam iz Gračaca dođu očistiti put. Put je lošiji u Bosni nego u Hrvatskoj, ali mi drugog izlaza nemamo. Odavde je najlakši put ka oblacima - kazao je mještanin Tiškovca.

U mnogim naseljima čija je prostorna udaljenost analizirana u istraživanju demografa Šimunića postoji još jedna dimenzija izopćenosti. Riječ je o pokrivenosti mobilnog signala. Primjerice, u Tiškovcu ga nema pa onih desetak stanovnika između sebe komunicira isključivo motorolama. Tako, između ostalog, provjeravaju je li sve u redu i jesu li svi živi.

Nikola Ivanović, voditelj Odjela za socijalna i humanitarna pitanja Srpskog narodnog vijeća, govori da njihova organizirana služba prijevoza starih i nemoćnih osoba ima 13 vozača koji rade na preko 30 gradova i općina.

Mreža koju pokrivaju u velikoj mjeri se poklapa sa žarištima predstavljenima u istraživanju. Tokom prošle godine radili su na nabavci dva veća i jača vozila za Liku s kojima bi se uopće moglo pristupiti najudaljenijim selima.

- Prisutni smo u Virovitičko-podravskoj, Požeško-slavonskoj, Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji. Primijetili smo da županije unazad godinu i pol dana razvijaju mrežu linijskog prijevoza. Bez obzira na tu novinu, koja je dobra i koja pomaže, i dalje nisu sva izolirana sela povezana s takvom vrstom prijevoza. Međutim, naša vrsta prijevoza je drugačija. Možemo brže reagirati jer su vozači u kontaktu s ljudima - govori Ivanović.

Ističe da je sve manje medicinskog kadra u središtima uz izolirana naselja pa se ljude sve više usmjerava prema županijskim središtima. Većinu zdravstvene skrbi i administrativnih poslova moraju obavljati tamo, što dodatno komplicira i otežava prometovanje. Naveo je primjer iz Pakraca i problem autobusne povezanosti s glavnim gradom.

- Da biste došli do Zagreba morate putovati 30 do 40 kilometara do Novske ili do Kutine. Možete ići vlakom koji putuje 120 kilometara i tu udaljenost prelazi za tri do četiri sata, ako imate sreću da stignete u tom periodu. Pitanje javnog prijevoza, stanja autobusne povezanosti i stanja željezničke mreže svakako smanjuje kvalitetu života - opisuje Ivanović.

Istraživanje Nikole Šimunića jasno pokazuje da je intenzitet depopulacije u najugroženijim naseljima izravno povezan s razinom njihove prostorne i prometne izoliranosti.

Izneseni su precizni podaci o demografskom padu za sve županije. Uvjerljivo najgora situacija s kretanjem broja stanovnika je u Virovitičko-podravskoj, gdje je zabilježen najstrmiji demografski pad.

Iako ta županija obuhvaća razmjerno mali udio u ukupnom broju izoliranih naselja u Hrvatskoj (1,36 posto), tamo je u deset godina nestalo više od 42 posto populacije.

U izoliranim naseljima Sisačko-moslavačke županije 2011. godine živjelo je 8.439 stanovnika, što je, uzgred, činilo 16,79 posto ukupnog izoliranog stanovništva Hrvatske. Do 2021. godine taj je broj pao na 5.058 stanovnika.

Osim pražnjenja prostora, rezultati istraživanja upozoravaju na uznapredovalo starenje preostalog stanovništva. U nepristupačnim selima na jedno dijete dolaze više od tri osobe starije od 65 godina.

Anja Kožul; Portal Novosti